22. Poglavlje
"M..molim? Kako?" Zamucala sam odmičući se od čudnog dečka koji je upravo ušao kroz prozor.
"Što radiš? Moramo izaći!" Viknuo je uhvativši me za zglob.
"K...ko si ti?" Nastavila sam uplašeno propitkivati. Strah se poput vode razlivao po mom tijelu dozvolivši da baš svaki dio zauzme. Osjećala sam koljena koja su se iz sekunde u sekundu tresla tamo-amo.
"Objasniću ti sve usput. Hajde, požuri" Rekao je trgnuvši me iz prijedašnjeg položaja.
"Ali...da pomaknemo bombu?" Upitala sam bojeći se da jedna mala spravica uništi mjesto koje mi je priraslo srcu.
"Nemamo vremena. Aktivira se na pomak i ako je pomjerimo sve će isti sekund otić u vazduh!" Zadihano je govorio ubjeđivajući me da moramo bježati.
"Otkud sve ovo znaš?" Nakrivila sam glavu dok sam ruke odmarala na bokovima.
"Zato što sam je ja napravio." Ležerno je odgovorio, kao da je to obična sitnica. Hm...napraviti malu bombu..ništa strašno, prosto k'o pasulj. Ma koga zavarava ovaj lik? Ako je napravio bombu, zašto pokušava da me izvuče? Zar ljudima koji prave bombe nije cilj da nešto raznesu u vazduh i ubiju određene, a ne da ih spašavaju. 'Nekad se ponašaš kao plavuša, bježi dok možeš.' Glasić u meni podrugljivo je zborio.
"Ali..." Prekinuo me dečko crne kose uzevši me preko ramena zatim iskočivši kroz prozor. Obmotala sam ruke oko njegovog struka bojavši se da ne padnem. ' Koliko si smotana na kraju će to da ti se desi.' Ignorisala sam ljubomoran glasić koji je pokušavao da me izbaci iz takta. Donekle mu je i uspijelo. Sreća pa je dečko koji me drži spretan, barem se nadam. Imala sam priliku da sve vidim iz prevrnute perspektive kako je ja zovem, tačnije naopačke.
Začula sam snažan eksploziv, pritom se u mojim nosnicama izlio miris dima i vatre. Dečko koji me nosio sada me pustio i konačno sam mogla vidjeti sve kako treba, kraj prevrnutoj perspektivi.
Vesela koliba puna ljubavi i vedrine sada je bila u plamenu dok su se iznad nje nadvijali tamni oblaci dima. Koliba je gorijela, ali unatoč tome neću dozvoliti da svi lijepi trenutci poneseni iz nje završe isto. Osjećala sam neku prazninu. Iako sam u toj koliko provela samo par dana bilo mi je užasno krivo zbog ovoga, a kako će tek biti Louisu i.... Čekaj, pa gdje je Harry? Trgnuo me nečij dodir na ruci. Okrenula sam se mislivši da je to opet onaj misteriozni dečko koji mi je spasio život, ali ne. Ispred mene je stojao dečko kovrdžave kose odjeven sav u crno. Uobičajno za njega. Pala sam mu u zagrljaj i pribila tijelo njegovim.
"Harry! Uplašila sam se." Priznala sam zadihano odmičući se od Harrya kako bi mu mogla vidjeti lice.
"Harry eksplo..." Krenula sam objašnjavati što se dogodilo.
""Znam sve ljepotice." Opuštenim glasom je rekao prislonivši usne na moje čelo nakon čega mi je otisnuo jedan umirujući poljubac. Koliko god se trudio biti opušten, na njegovom licu sam jasno mogla pročitati razočarenje.
"Dobro da si na vrijeme izašla." Izgovorio je to sa dozom olakšanja u glasu.
"Tehnički...jedan dečko je došao i izveo me.." Zbrzala sam u trenutku pokajavši se što sam to rekla. Harryevo lice u isti sekund poprimilo je neku blijedu boju dok su se obrve zbunjeno mrštile. Što uvjek moram pokvariti? Uvjek se izlajem. 'Tako je sa smotanima.' Pametovao mi je glasić odzvanjajući u mojoj glavi. Nesvjesno sam zakolutala očima.
"Ko?" Harry upita.
"Ne znam. Nije mi rekao ime. Samo je rekao..." Zaustavila sam se da razmislim što točno trebam reći. Zagrizla sam usnicu nervozno pokušavajući da smislim nešto pametno za reći. 'Da kažeš nešto pametno, preduslov je da budeš pametna, "plavušo" ' Podrugljiv glas opet me prekidao po ko zna koji put danas.
"Chloe objasni mi sve inače.." Harryeve riječi odzvanjale su mi u ušima i imala sam osjećaj da se nalazim u nekoj velikoj praznoj prostoriji.
"Inače?" Izazivala sam ga.
"Oh Chloe.. reci već jednom.." Pokušavao je biti smiren. Baš me zanima koliko će izdržati. Žila na vratu sada mu se isticala dok je svaki sekund sve više i više stiskao vilicu. Strpljenje mu je uvijek bilo ravno nuli.
"Jedan dečko.." Počela sam priču. Harry me zbunjeno gledao davajući mi očima znak da trebam da nastavim. "Ma ugh..gdje sam ono stala..." Pokušavala sam skrenuti s teme ali mi očito nije pošlo za rukom.
"U onu kasetu ej bila bomba i neki dečko je došao viknuvši NE i odmah me iznijeo napolje i onda je koliba odletjela u vazduh." Udahnula sam vazduh pomješan sa dimom i osjetila gušenje u plućima. Nakašljala sam se osjećajući Harryevu ruku kako me lagano tapše po leđima.
"Idemo?" Upitao je Harry pomalo tužnim glasom. Na neki način mogu da ga shvatim. Klimnula sam glavom te me uhvatio za ruku i krenuli smo put auta.
"Harry" Pozvala sam ga dok mi je otvarao vrata od auta.
"Da?" Kratko me pogledao.
"Mislim da bi bilo vrijeme da se vratim kući." Izgovorila sam to brzo, čak ni sama sebe nisam razumjela.
"Pa i idemo kući." Izgovorio je očito ne shvativši što sam željela reći.
"Mislila sam na svoju kuću, Harry" Podsjetila sam ga da i ja imam svoju kuću. 'Dobro si se sjetila' Govorila mi je savjest ljuteći se što je Harry imao toliku dominaciju nad mnom. Nesvjesno sam odmahnula glavom.
"Ali, budi još samnom." Tužno je rekao.
"Harry, kad kažem da idem kući, ne mislim da mi je kuća na Sjeverni pol." Prevrnula sam očima.
"Ako mi obećaš nešto." Okrenuo se davajući mi svu svoju pažnu i podigao obrve čekajući moj odgovor.
"Što Harry?" Zagrizla sam usnicu čekajući njegov uslov. Ali umjesto toga, približio mi se stavljajući jednu ruku na sjedište kako bi držao svoju težinu. Sad mu je lice bilo udaljeno centimetar od mog i mogla sam osjetiti njegov dah koji je mirisao na mentol i jagode. Pogled mi je pao na njegove usne koje su se sad suzdržavale od poznatog perverznog osmijeha iako nisam shvatila zašto.
"Znaš da sexy izgovaraš moje ime, ali to grickanje usnice je prava provokacija" U tom trenutku pustila sam usnicu dok je Harryev vragolast osmijeh obuzeo njegove usne prije nego što ih je spustio na moje. U ustima sam osjećala mentol i jagode čij mi je miris maloprije obasuo lice. Konačno sam mogla osjetiti Harryev jezik koji je gladno grabio moj dok mu je jedna ruka šetala po mom bedru. Harryeva ruka dodirivala je kraj moje majice zavlačući ruku ispod nje. Njegovi hladni prsti nježno su dodirivali moju nježnu kožu.
"Harry, moramo da se maknemo odavde." Izgovorila sam prekidajući poljubac. Stavila sam ruke na Harryeva prsa i blago ga odgurnula. Uzvrpoljeno se vratio na svoje sjedište i blago namrštio obrve. Bio je očito izverviran što sam nas prekinula.
"Baš moraš kući...ovaj....mislio sam da...." Govorio je kao da se predomišlja oko nečega. Neće mi valjda reći da razgovaramo i na kraju da prekidamo? Barem to tako biva u svakoj seriji, dosta mi je toga. Pogledala sam značajno put njega.
"Ma zaboravi." Upalio je auto i dao gas. Auto je odmicalo a koliba ostavljala samo mali, crni trag.
"Što si mislio Harry?" Gledala sam da dok je njegov pogled bio prikovan uz ulicu. Dok vozi bolje tako i da ostane.
"Mislio sam da te upoznam sa porodicom, sutra ujutro ako si slobodna?" Kratko je prebacio pogled na mene grickajući nervozno usnu.
"Može, bilo bi mi drago." Ponosno sam izgovorila klimajući glavom. "Kakvo obećanje trebam da ti dam?" Upitala sam naknadno podsjećajući ga gdje je bio stao.
"Hm..Ovako." Počeo je grickajući usnu i pokušavajući da se koncentriše. "Nemoj izlaziti kasno i probaj izbjeći nevolje. I odgovaraj mi na poruke da ne bih poludio od brige." Imala sam osjećaj kao da mi ove riječi govori otac a ne dečko.
"Dogovoreno, osim za poruke češ morati sačekat dok kupim novi telefon jer je stari ostao u kolibi." Izdahnula sam.
"Hm. ili ipak ne" Nisu mi bile jasne njegove riječi. Što je uopšte želio reći?
"Zaviri tu sa strane u vrata, imaš crnu kutiju." Objašnjavao mi je dok je vozio. Spustila sam glavu i vidjela crnu kutiju koja je stojala u malu policu od vrata. (teško za objasnit, al mislim da kontate na što mislim -.-) Uzela sam kutiju te uputila Harryu zbunjujuć pogled.
"Otvori." Podignuo je obrve na kratko bacivši pogled na mene. Otvorila sam kutiju i susrela se sa dva Iphone-a. Jedan je bio zlatno žute boje a drugi bijeli. Bila sam ubjeđena da je Harryev crni. Što će mu ovoliko telefona?
"Da?" Upitala sam idalje zbunjena što ću s ova dva mobiela.
"Uzmi koji ti se više dopada. Kartica ti je unutra i imaš već upisan moj broj." Okrenuo je glavu i namignuo mi.
"Ali Harry..." Bio je to divan gest od njega ali ovo je ipak preskup poklon. "Nema ali. To je jedno od obečanja."
Vratila sam pogled birajući između dva iphone-a. Odlučila sam se za bijeli, jer me je podsjećao na zimu i snijeg iako nisam veliki ljubitelj bijele boje. Drugi iphone sam spakovala u kutiju i vratila ga natrag na mjesto gdje sam i uzela dok sam bijeli zadržala za sebe.
Približila sam lice Harryevim i unatoč tome što je vozio, otisnula mek poljubac na njegov obraz. "Hvala." Prošaputala sam vraćući se u prijedašnji položaj.
.
Harryev auto zaustavio se ispred moje kuće. Njegov pogled bio je zaključan na moj proučavajući svaku nijasnu mojih očiju zasebno.
"Harry, moram ići."
"A poljubac dečku?" Izgovorio je naglašavajući hrapavost njegovog glasa. Približila sam mu se spajajući naše usne. Osjetila sam njegov topao jezik ali i žvaku koju je neprestano vukao po ustima. Još strastvenije sam ga poljubila osjećajući kako se opušta te mu u trenutku uzela žvaku i odmakla se otvarajući vrata od auta. Žvaka pomešanog ukusa mentola i jagode sada je bila u mojim ustima.
"Pozdrav Styles." Ponosno sam izgovorila izlazeći iz auta.
"Moja žvaka." Požalio se prolazeći rukom kroz kosu.
"Sad je moja." Rekla sam duvajući balon od žvake te namigla Harryu i zatvorila vrata od auta približavajući se mojoj kući.
.
Ušla sam u kuću shvatajući koliko mi je zapravo nedostajala. Nisam bila puno vezana za nju jer nisam osoba koji bi bila 24h u kući. Prije bi se moglo reći da u njoj samo spavam i ponekad učim. Osjetila sam vibraciju u zadnjem džepu. Koji vrag, pomislila sam. Udahnula sam shvativši da je sigurno u pitanju moj novi telefon. Izvadila sam bijeli iphone i javila se.
"Halo?" Rekla sam pokušavajući odgonetnuti ko me zove s obzirom da je ovo novi broj i niko ga od mojih frendova još ne zna, tačnije ni ja ga neznam.
"Hej, Chloe. Gemma je." I da nije rekla ime, prepoznala bi joj glas. Bio je tako sličan Harryu.
"Hej Gemma." Pozdravila sam i ja nju ne znajući što da kažem.
"Možemo se naći?" Upitala me.
"Hm, kada?" Bacila sam pogled na sat koji je pokazivao 6:00 PM
"Što prije. Ako možeš sada." Rekla je užurbano.
"Hoćeš doći dok mene, možemo piti kafu i mirno razgovarati, sad sam došla kući." Ponudila sam joj.
"Oh, naravno, to bi bilo lijepo." Odgovorila je.
"Poslaću ti adresu porukom." Izgovorila sam nakon čega sam poklopila te otkucala adresu Gemmi i poslala joj. Brinuo me razlog zvog kog je onako užurbana. Bar joj je glas bio takav. Zar opet problemi?
__________________________________________________
Konačno nastavak, haha. Ja se izvinjavam što nisam postavila ranije, imala sam manjih poteškoća. Nadam se da vam se nastavak dopada i da ste makar polovično zadovoljni pričom.
Hvala što čitate, nastavak nakon:
1O VOTES
Love ya, xx