Sretan početak nove sedmice! Postavila sam ovu pjesmu koja mi nekako najviše ide uz njih dvoje. Nadam se da će vam se moj izbor dopasti. Ljubim vas mnogo!
Požuda od čovjeka često napravi idiota, klasičnu budalu koja radi sve kako bi tu požudu ugasio što prije. Kada je ugasi, kreće prema novom izazovu, nekoj novoj požudi koja će mu danima, mjesecima, u nekim slučajevima čak i godinama, kolati venama, bubnjati u glavi sve do onog trenutka dok je ponovo ne ugasi i ne pronađe neku novu požudu, jaču od ove prethodne. Graham je smatrao da su osjećaji koji mjesecima tinjaju u njemu rezultat požude koju je Lainie rasplamsala u njemu još one noći kada ju je ugledao pod maskom. Bio je uvjeren u to, zapravo mogao se zakleti da je to jedino što je osjećao prema njoj. Nastojao se udaljiti od nje kada je saznao da je vjerena. Mučio se danima da je izbaci iz glave, međutim, sve što je činio bilo je bezuspješno. Većinu dana provodio je hodajući sa erekcijom. Noću je pokušavao da sebi olakša pa je uglavnom pronalazio žene koje su joj ličile. Međutim, niti jedna joj nije bila ni blizu slična, s toga se njegova agonija produžavala iz dana u dan, iz noći u noć. A onda mu je došla sa zahtjevom da je oženi.
Nakon što ju je vidio kako pažljivo drži Declanovu i Sheeninu kćerkicu, osjetio je potres i pod hitno mu je trebala. Nakon što je ugledao njene oči zamagljene od neprolivenih suza, morao ju je imati. Kada je shvatio koliko je zapravo njena želja jaka, bukvalno ju je odvukao iz bolnice. Ono malo što je od noći ostalo kada su stigli u stan, utrošio je uživajuci u njoj, davajući i uzimajući od nje sve što je moguće u jednom spoju u kojem su osjećanja dovedena do usijanja ali bez izgovorenih riječi.
Tijela, poljupci, uzdasi, pokreti bili su svjedoci ljubavi koja je zasjala prvim plamenima. Oboje, vođeni istim željema i potrebama, trudili su se da što više, što duže uživaju jedno u drugom.
Oboje su bili svjesni da im se dešava velika promjena, ali su oboje bili previše ponosni i tvrdoglavi da je prepoznaju. Umjesto toga ponovo su zatvorili oči i okrenuli se drugim stvarima.
Graham je pružio posebnu pažnju njenom tijelu, želja za njom bila je toliko jaka da je zaboravio na pitanja koja joj je želio postaviti prethodne noći nakon što se onesvijestila. Bio je potpuno obuzet njom, udisao ju je kao posljednje parče vazduha koje mu je bilo raspoloživo, pio ju je poput posljednje kapi eliksira koja se presijavala u bočici. I koliko god joj je pružio zadovoljstva, ona mu je nesebično uzvraćala. Bila je izuzetno hrabra mlada žena, uporna, nježna, tvrdoglava, prkosna i zasigurno najponosnija žena koju je znao. A pored svega toga, bila je njegova. Saznanje da mu pripada, da je osjeća i to ne samo tjelesno, protreslo ga je do srži. Morao je nešto učiniti, znao je to, morao je to spriječiti. Morat će je udaljiti od sebe. Već je sve postalo dovoljno komplikovano, ne treba stvari dodatno komplikovati osjećajima. Otići će na nekoliko dana, to će mu biti dovoljan dokaz da može bez nje. Ona odluka koju je prošle noći donio da se neće razvesti od nje, sada je stajala na klimavima nogama i bio je blizu da po drugi put svoje odluke baci pod noge i to opet zbog nje.
Držao ju je u naručju sve dok nije zaspala, a potom je nježno spustio na jastuk i ustao iz kreveta. Utroba mu se grčila ali morao se što prije sklonuti od nje. Pogledao je svoju plavokosu vilu kako spokojno spava. Jedan pramen kose smjestio se na njenom obrazu, podigao je ruku i nježno joj ga sklonio. Nije mogao izdržati, nagnuo se i spustio poljubac pun čežnje na njeno čelo.
Brzo se odmakao, jer da je ostao još samo trenutak, pogazio bi ponovo svoju odluku, pogazio bi sve ono što on u suštini jeste.
Svjetlost koja je pronalazila svoj put kroz zastore poškakiljala je Lainie i ona sa teškom mukom otvori oči. Isprva nije bila svjesna gdje se nalazi ni šta se desilo. A potom su se kotačići u njenoj glavi počeli okretati i blagi osmjeh ukrasio joj je lice. Već neko vrijeme jutra su joj bila skoro pa omiljeni dio dana, falilo je samo da uzrok osmjeha pije sa njom prvu jutarnju kafu i da zajedno u tišini, buci, ma bilo kako, doručkuju. Ali nekako se u dubini duše nadala da će se i to s vremenom desiti. Nije bila blesava i nije se zaluđivala da će je zavoljeti, još uvijek se sjećala svih njegovih grubih riječi. Ali ipak se nadala jednim dijelom sebe da je neće pustiti od sebe tako lahko. Da neće dozvoliti da se razvedu, da će ipak željeti da odgajaju zajedno svoje dijete. Još nije bila potpuno sigurna, ali je nekako predosjećala da je već trudna. Istina menstruacija joj je kasnila svega tri dana, ali ona se osjećala nekako drugačije. Osjećala se ispunjeno, sretno i potpuno spokojno. Bilo je vrijeme da ustane iz kreveta, u suprotnom, provest će cijeli dan razmišljajući o sretnim trenutcima koje je doživjela sa Grahamom.
Pola sata poslije, ušetala je sa osmjehom na usnama u kuhinju. Tamo ju je kao i svakog jutra dočekala Rose. Ta punašna žena prirasla joj je srcu i Lainie nikako nije mogla zamisliti dan a da ona nije prisutna. Bez njenog osmjeha i njenog poticaja sumnjala je da bi se ovako lahko uklopila. Ovoga jutra, međutim, Lainie nije bila počašćena Roseinim inače toplim osmjehom. Više je ličio na grč i Lainie je znala da nešto nije u redu.
- Rose, je li sve u redu? – polahko joj je prišla. Duboka bora između očiju došla je do izražaja. Pored zabrinutosti, Rose je bila vidno zbunjena.
- Lainie, za ovo vrijeme od kada te znam, nisam se miješala između Grahama i tebe, ali sada moram nešto da te pitam. Je li to u redu? – oprezno je započela stara dama. Pustila ih je da sami pronađu svoj put, ali izgleda da su oboje previše slijepi da bi uvidjeli ono što je svima očito. Kada je Lainie kimnula glavom nastavila je. – Je li se nešto dogodilo između Grahama i tebe?
Lainie je osjetila da crveni jer je prva pomisao bila na prethodnu noć koja je bila ispunjena strašću i nježnošću. Taman je zaustila da kaže da se ništa nije desilo, kada je Rose nastavila. – Mislila sam da se niste možda posvađali?
- Ne, nismo. Odakle ti to? – sada je i Lainie postala zbunjena. Pitala se zbog čega Rose misli tako nešto.
- Lainie, Graham je spakovao nešto svojih stvari i otišao je jutros.
Da ju je neko maljem udario po glavi Lainie bi se bolje osjećala. Sve ispred očiju joj se zamračilo, ali brzo se pribrala. Za ovo mora postojati logično objašnjenje.
- Možda je otišao na poslovni put, sigurno je to...
- Ne, Lainie. Rekao je da mora da ode da bi donio neke odluke. Pomislila sam da ste se posvađali, pa da je zbog toga odlučio otići, ali sada kada kažeš da to nije u pitanju... Reci mi je li ti ikada pričao o svojoj prošlosti? – Rose je naslućivala negativan odgovor, što je samo dodatno činilo da Lainie u njenim očima poraste. Bila je skoro sigurna da se nije prevarila kada je riječ o Lainie.
- Ne. Nikada. Znam samo da se iz nekog razloga užasava braka i djece. – Lainie je jedva govorila. Knedla u grlu ju je gušila. Nešto se opasno nije uklapalo. Još prije nekoliko minuta bila je presretna zbog trenutaka koje su podijelili prošle noći, od rođenja Declanove i Sheenine kćerke pa sve do onog trenutka kada su vodili ljubav. Prošle noći sve je bilo drugačije. Osim tjelesne povezanosti, osjetila je i mnogo jaču povezanost, onu duševnu. Međutim, sada ispada da je bila u zabludi. Nije joj bilo jasno kako se sve moglo tako naglo urušiti poput kule od karata. Opet je bila slijepa, opet je vjerovala, opet se prepustila, i opet je pogriješila. Tupa bol probola ju je poput noža i zabila se pravo u srce. Nije bila svjesna ruku koje su drhtale, neprolivenih suza koje su prijetile svakog trenutka da se izliju.
Crveni alarm uzbune upalio joj se u glavi i dobila je želju da pobjegne što dalje odavde. Poželjela je biti sama. Samo u tišini mogla je zaliječiti svoje rane, svoje slomljeno srce. I taman kada je ustala, topla ruka, izborana od godina koje su bile svjedok da je život nije mazio, spustila se na njenu i nježno je stisnula. To je bila podrška. To je bila nada.
- Lainie dušo, hoćeš li me saslušati? – bila je oprezna Rose. Vidjela je koliko je Lainie zaboljelo saznanje da ju je Graham napustio. Međutim, nije je mogla ostaviti bez saznjanja o bitnom dijelu njegove prošlosti. To bi mogao biti ključ, to bi moglo biti rješenje, odnosno poveznica zbog koje bi Lainie moglo biti jasnije zašto je Graham takav. Rose onakva kakva jeste, ni zašta na svijetu ne bi propustila da pomogne tamo gdje je pomoć potrebna.
Lainie je oprezno kimnula glavom. Bila je puna sumnji prema Grahamovoj prošlosti, gotovo je bila sigurna da joj se neće ni najmanje dopasti.
- Prije devet godina Graham je upoznao ženu zamamne ljepote. Imala je kosu boje meda i plave oči, bila je prva žena kojoj je predao svoje srce. Kupio je kuću, uredio je onako kako je ona zamislila. Radio je sve kako bi joj udovoljio. Ništa mu za nju nije bilo teško uraditi. Njeno je bilo samo da kaže šta želi i dobila bi to. Dok je on pravio planove o njihovoj budućnosti, ona je bila žena drugog čovjeka. Naravno, Graham to nije znao. Godinu dana zavlačila ga je razno raznim izgovorima zašto se ne može udati za njega. Jedino što joj je u suštini trebalo od njega, bilo je dijete. – Lainie je ostala bez dara govora, u ušima joj je bubnjalo. Kako je moguće da nije znao da je već imala muža? Pitanja su se rojila u njenoj glavi, a Rose pretpostavljajući o čemu razmišlja, nastavila je sa pričom. – Nemoj ga prerano osuditi. On nije mogao znati da je ona žena drugog čovjeka. Taj čovjek imao je zatjevan posao i često je bio odsutan, nekada čak i na duže od sedmicu dana. Uglavnom, kad sve to hoće da se desi, napravila je prvu grešku, odvela je Grahama do zgrade u kojoj je živila. Sudbina je htjela da se baš tog dana vrati sa puta njen muž. Nikada mi Graham nije ispričao detalje sa tog susreta, ali ono što mi je rekao nezamislivo me šokiralo a onda možeš da zamisliš kako je uticalo na njega. – Rose je uzdahnula pa potom nastavila. – Njen brak bio je pred raspadom, pretpostavljam, jer nisu imali djece, pa je ona odlučila uzeti stvari u svoje ruke kako bi spasila brak, odnosno sigurnost koju joj je pružao taj brak. Bila je zaljubljena u novac svoga muža. Upoznala je Grahama i odlučila začeti s njim kako bi podvalila dijete svom mužu i spasila brak.
Lainie je bila šokirana. Poželjela je jednim dijelom da Rose stane sa pričom, nije imala više snage da sluša, a drugim dijelom znala je da je neophodno da sve čuje inače joj Rose ništa od ovoga ne bi govorila.
- Toga dana, kada su se sreli Graham i taj čovjek, Graham je saznao samo dio istine. Drugi dio istine saznao je kad se trudna pojavila na njegovom pragu tvrdeći da je dijete njegovo. Muž ju je ostavio, ali se nisu još uvijek bili razveli. Graham joj više nije vjerovao i uradio je ono što bi i svaki muškarac na njegovom mjestu uradio, zatražio je da urade test očinstva. Isprava se bunila, a potom nakon par mjeseci, vidjevši da on neće popustiti, odlučila je prihvatiti da se uradi test. To je bila njena druga greška. Test je pokazao da njen muž ne može imati djece, kao i da Graham nije otac tog djeteta...
- Hoćeš reći...?
- Da, to hoću reći. Njih dvojica nisu bili jedini koje je koristila za svoj cilj. Možeš li zamisliti koliko je to teško palo mom mezimcu? Žena koju je toliko volio iskoristila ga je, prevarila i ko zna šta sve nije. Od tada, njegovo srce je potpuno zatvoreno za sve, osim za jedno malo biće ali ni to neće da prizna. – Rose je bacila sve karte na sto, sada je red bio na Lainie. Ako je zaista onakva kakvom ju je procijenila Rose, ona neće dozvoliti da Graham zauvijek ode od nje a još manje da dječak nastavi živjeti bez njega.
- O kome govoriš Rose? – Lainie je naslućivala o kome govori Rose, ali je morala biti potpuno sigurna kako bi znala koji korak naredni mora poduzeti.
- O Alecu, sinu žene koju je Graham volio i čovjeka s kojim je varala i Grahama i svoga muža. – Rose je zastala, vidjela je iskricu u Laininim očima, a potom je nastavila. – Mjesec dana nakon Alecovog rođenja, njegovi roditelji poginuli su u saobraćajnoj nesreći i on je ostao sam na svijetu. Graham je učinio ono što niko ne bi nakon prevare koju je doživio. Usvojio ga je i od tada se brine o njemu iz daljine. Dječak ga još nikada nije vidio. Grahamovo srce slomljeno je na najgori mogući način. Zatvoreno je za sve jer još uvijek živi u prošlosti. Još uvijek se nije suočio sa svojom prošlošću.
- Gdje je sada dječak, Rose? – Lainie je odlučila, ovoga puta će uzeti stvari u svoje ruke. Tačno je znala šta treba učiniti i ovoga puta potpuno je sigurna u svoju odluku. Možda njih dvoje nemaju budućnost, ali to nije opravdanje da dječaku unište mogućnost da osjeti ljubav, dom, i sve ono što je jednom djetetu potrebno. Kada je već usvojio dječaka, onda mu mora pružiti sve što je potrebno. A to je dom, porodica i ljubav.
***
Otići od Lainie bilo jedno od najtežih stvari koje je Graham uradio u svom životu. Bio je samo pet dana odsutan. Pet prokleto dugih dana provedenih u opijanju i nastojanju da je izbaci iz svojih misli, ali uzalud Zlatokosa vila uvukla mu se i u najsitniju misao koja mu je kružila glavom.
Prvog dana po odlasku smjestio se u hotel i samog sebe uvjeravao da je odluka koju je donio najbolja moguća po njih dvoje. Njegovo srce je zatvoreno i više nikad sebi neće dozvoliti luksuz da nekome vjeruje i da nekoga zavoli. Nikada se više niko neće moći pohvaliti da je nadmudrio Grahama. Otišao je na posao i čitav dan proveo ubijajući se obavezama koje si je zadao kako mu se misli ne bi vraćale na već zapečaćenu temu. Već je u glavi smislio izgovor šta će joj reći ukoliko ga bude zvala i pitala gdje je otišao.
Kada poziv nije stigao do podneva, uvjeravao se da ona i ne zna da je on otišao da pretpostavlja da je na poslu. Kada se vratio u hotel nakon posla, a poziva i dalje nije bilo, rekao je samom sebi da ona misli da je ostao duže na poslu. Kada poziva nije bilo ni nakon što je pala noć, Graham je znao da poziv neće doći ni narednih dana. Samom sebi je rekao da je bolje tako, da je donio ispravnu odluku. Čemu odugovlačenje kada se na kraju sve svede na isto. Uvijek i svemu dođe kraj, pa zbog čega se onda truditi. Niko na svijetu nije vrijedan da se bori za njega. Borba je vrijedna samo onda kada se borimo za sebe, sve ostalo je uzalud, a Graham je bio uvjeren da je njegov odlazak to i dokazao.
Cijelu tu noć proveo je budeći se svakih pola sata. Prvo bi sanjao plavu kosu pa bi ga miris lavande probudio a jedan pogled oko sebe otkrivao mu je da se nalazi u sterilnoj bijeloj sobi hotela u kojem je odsjeo. Potom bi sanjao nebesko plave oči kako se isprva smješe, a potom se nebo naoblači i prekrije onu predivnu plavu boju i ostanu samo krupne kapi kiše koje se kotrljaju poput suza niz bijele obraze. Naposljetku je ustao iz kreveta, ulio viski u čašu, zapalio cigaretu i sjeo u fotelju odakle je imao pogled na voljeni grad koji se prostirao ispred njega.
Noć je bila još jedan od dokaza da je preduboko zaglibio i da se pod hitno mora izvući ukoliko želi izaći iz svega ovoga nepovrijeđen. Ona je željela brak, ona je željela da to bude brak na papiru. Ona želi da ode od njega čim ostane trudna. Sve je to znao od početka, ali nije mogao spriječiti da mu srce zatreperi i poželi da se otvori svakog puta kada bi mu se nasmiješila. Ostalo mu je urezano u sjećanju koliko je čisto plava boja njenih očiju i koliko su sijale dok se smijala, koliko su bile tamne dok je stenjala njegovo ime. Isuse, zavolio je svoje ime samo slušajući je kako ga izgovara.
Vidio je prošle noći koliko je bila blijeda, rekla je da joj je bilo muka i pri tom joj se nesvjestalo. Graham je bio ubjeđen da je trudna i da je samo pitanje vremena kada će ga ostaviti, pa je odlučio da se sam pripremi za to. Vidjevši je kako drži Declanovu kćerkicu, obuzeo ga je neopisiv poriv da im priđe i obje ih čvrsto zagrli. Zapravo, siguran je da je u tom trenutku želio da gleda Lainie kako drži njihovo dijete onako i to je bio okidač koji mu je stavio do znanja da mora povući ručnu ukoliko želi ostati cijelog srca.
Odveo ju je u stan i po prvi put vodio je ljubav s njom, naslađujući se njome kao najslađom poslasticom. Znao je da je to posljednji put, nije želio čekati da mu kaže da odlazi i da je to njihov kraj. Zato je odlučio otići sam, pripremiti se na ono neizbježno.
Međutim, dok je ispijao po ko zna koju čašu viskija, nije mogao da se ne zapita da li je uradio najgoru moguću stvar. Jer, šta ako ni ona ne želi otići od njega. Ali odmah je odbacio tu misao, da joj je stalo pozvala bi ga u toku dana. Interesovalo bi je gdje je, s kim je. Ali ipak, sve su prilike da nju uopšte ne zanima gdje je on.
Četiri dana nakon te noći borio se sa samim sobom, bio je toliko razdražen. U uredu su mu se agenti sklanjali sa puta, šefovi izbjegavali dogovorene sastanke s njim. Nije bio najpoželjnije društvo nikome osim Adamu i Declanu, pogotovo Declanu. Mladom ocu bilo je krajnje zanimljivo provocirati Grahama i vraćati mu sve one zajebancije kad on nije bio načisto sa svojim osjećanjima prema Sheeni.
- Znači, Lainie te izbacila iz stana? Ruku na srce, još mi nije jasno šta je u tebi vidjela. – nije mogao odoljeti Declan.
- Sokole, bolje bi bilo da zakočiš na vrijeme! – procijedio je Graham kroz zube. Declanovo podbadanje nije mu bilo ni najmanje interesantno. I upravo zato da ga ne bi morao tresnuti šakom i izbiti mu nekoliko zuba, odlučio je na vrijeme promijeniti temu. – Kako je moja vještica?
- Iako ju je Mairi poprilično iscrpila, Aileen je zapravo jako dobro. Savršeno se oporavlja. Juče nam je Lainie bila u posjeti, nikada nije bila tako...
- Rekao sam ti da zakočiš! – zagrmio je Graham. – Kunem ti se Bogom Sokole, sreća ti je pa te smatram prijateljem, inače bi sada kupio svoje zube po podu!
- Zapravo, MacGregor, htio sam te pitati nešto. Ko je dječak kojeg je Lainie dovela i kojeg zove svojim sinom? Istina mali ima plave oči, ali...
Declan nije uspio dovršiti, jer ga je prekinuo glas tiši od najzaglušujuće tišine ali ništa manje opasniji od strahovite rike lavova.
- Kojeg kako zove? – Graham je jedva izgovorio. U jednom trenutku je pomislio da se guši. Srce mu je grozničavo lupalo, a mozak je radio dvjesta na sat. Ona je saznala za Aleca, znao je! Bijes mu je paralisao sluh, sve što je čuo bilo je šištanje.
Nije bio svjestan da je odgurnuo Declana koji ga je pokušao spriječiti da u takvom stanju napusti ured. Nije bio svjestan ljudi koji su mu trubili jer je nesavjesno vozio, oduzimao je prednost onima koji su je imali, nije davao signale da će skrenuti. Napravio je veliku pometnju u saobraćaju a da toga uopšte nije bio svjestan.
Jedino čega je bio svjestan jeste još jedna žena koja je igrala igrice iza njegovih leđa. Dok je on preispitivao sebe u nadi da pronađe najbolje moguće riješenje za njih dvoje, ona mu je iza leđa radila. Odakle joj pravo da se miješa u nešto što je se ne tiče, bijesnio je u autu dok se vozio prema stanu. Stiskao je volan pesnicama i šakom tresnuo po kontrolnoj tabli. Odakle joj pravo da odlučuje o njegovom životu, da preispituje njegove odluke. Previše je sebi dozvolila, sama je stavila tačku. Ovo je njihov kraj.
Dok je prilazio vratima stana, bijes koji je osjećao jednim dijelom pretvarao se u strah. Nije mogao ni zamisliti da će se on, Graham MacGregor, bojati jednog sitnog dječaka jasnih plavih očiju.
- Lainie, bolje ti je da si se već spakovala! – progunđao je a potom ušao u stan.
Zaledio se u mjestu, jer na ono što je ugledao ništa ga nije moglo pripremiti. Njegova Zlatokosa gledala je utakmicu sa Alecom i vatreno navijala kao da joj život o tome ovisi.
Mališan je sjedio pored nje sa jednom rukom u zdjeli čipsa a drugu ruku držao je preko usta kako bi spriječio da se glasno nasmije.
Njegova Rose je bila odjevena u dres suparničkog tima, navijajući i glasno optužujući sudiju da je slijep kada nije primjetio da je to bio čisti offside.
Alecova dadilja, Fiona, bila je najrazumnija. Mirno je sjedila i posmatrala troje zaluđenika utakmicom. Međutim, Graham nije primijetio koliko su ženine oči sijele, koliko je bila sretna što je mladi Alec konačno dobio porodicu.
Graham se osjećao suvišno. Kao da je potpuno izbačen iz sopstvenog stana, kao da mu tu i nije mjesto. Bijes ga je ponovo obuzeo i glasno se nakašljao ne bi li ga konačno primijetili.
Četiri glave istovremeno su se okrenule i pogledale u njega. Nije se mogao sa sigurnošću odlučiti i reći ko je od njih bio najviše zbunjen. Prva se pribrala Lainie.
- Graham...
- U radnu sobu. Odmah! – okrenuo se na peti i zaputio se u radnu sobu. Lainie nije imala izbora osim da krene za njim kako bi ga konačno primorala da se suoči sa svojom prošlošću.