Put prkosa - Druga knjiga serijala PUT

Poglavlje 14

Drage moje dame, ovaj nastavak dobile ste sa sitnim greškama, ispravit ću ih čim budem kući. Nisam imala vremena za provjeru. Nadam se da mi ne zamjerate. Sve vas mnogo pozdravljam. Šaljem vam puno poljubaca i zagrljaja. <3 :*

Uprkos prigušenoj svjetlosti koja ih je okruživala i alkoholu koji je kolao Grahamovim venama, nije mu promakao niti jedan pogled koji mu je uputila. Prvo ga je pogleda pogledom zamućenog još od sna, kao da ne vjeruje da je tu. A onda je jasno vidio šok, nevjericu a potom i krivicu kada je shvatila šta tačno drži u ruci.

Ni jedna riječ koju bi mu sada uputila da se opravda ne bi mogla pobiti pogled u kojem se ogledala krivica. A Grahama je taj pogled protresao do srži. Do tada se nekako i mogao nadati da je pogrešno shvatio ono što je vidio na toj fotografiji, ali sada su sve njegove nade bile porušene i sve što je osjetio bilo je probadanje koje ga je polahko ali sasvim sigurno ubijalo.

U vražiju mater, još jednom je ponižen. Bijes mu je pomutio pamet i on naglo ustade sa fotelje streljajući je svojim očima.

Lainie se ukočila. Nekako se uspjela podići i nasloniti na uzglavlje kreveta, bježanje nije dolazilo u obzir iako je samo željela pobjeći i skloniti se od njegovog bijesa. A onda se prisjetila, kao da ju je neko dobro protresao, da je ustvari ona ta koja treba biti bijesna. Podigla je svoju prkosnu bradu i pogledala ga pravo u oči. Šta je ona zapravo pogriješila, ništa, to je dio njene prošlosti i sve i da želi ne može je izbrisati?! Ona nije išla Brodiu u krevet niti je komunicirala s njim, za razliku od Grahama koji je danima nestajao i vjerovatno grijao krevet nekoj od kurvi koje su mu se rado davale. Pripala joj je muka. Ima obraza da se ljuti na nju zbog obične fotografije koja njoj apsolutno ništa ne znači. Olujno plave oči bacale su svoje munje na one oči neodređene boje, na oči koje su se usudile optuživati je za nešto čega nema i ne postoji, usudile su se kriviti je za osmjeh koji je imala tada. Kako se samo usuđuje!?

- Šta radi fotografija ovog muškarca u mom krevetu, Lainie? – Graham je progovorio napuklim ali niskim, naočigled mirnim ali prokleto opasnim glasom. Imao je osjećaj kao da mu neko rukama steže vrat, pritiskajući mu dušnik, ostavljajući ga bez narednog udaha. Zacrnilo mu se pred očima, umjesto Lainie, u trenutku mu se učinila Moirea, a to je bilo kao da je biku pred oči bačena crvena zastavica. Odmahnuo je glavom, ne bi li se na taj način otresao neželjenih misli. Lainie nije Moirea, nije nikada ni bila.

Lainie nije mogla a da ne primjeti koliko mu se vilica grči, koliko puta mu je zaigrao mišić na obrazu, ali od svega najviše joj je strah ulijevala vena koja mu se jasno ocrtavala na sljepočnici. Ona naprosto mora biti jaka i suočiti se sa njim. Ovo je idealan trenutak da mu sve kaže pa kako god da se završi, dosta joj je više glupog nadanja, želja i sanjanja o životu iz bajke. Njoj to očito nije namjenjeno. Kao oparena skočila je na noge, zaboravljajući da je odjevena u skoro prozirnu spavačicu.

- Koliko kurvi si večeras imao, Graham? – na pitanje odlučila je odgovoriti pitanjem. – Jesu li te uspjele zadovoljiti? Zašto nisi ostao sa njima? Šta radiš ovdje, proklet bio?

Bujica pitanja izlazila je iz nje, lava je pokrenuta i više nije postojao način da je zaustavi sve i da je željela.

- Lainie... – prijeteći je zakoračio. Krv mu je šuštala u ušima, nagon da je zadavi pa grubo pritisne usne na njene bio je sve jači. I tačno je planirao tim redom krenuti, ali Lainie je odmah napravila korak unatrag i ponovo obasula paljbu pitanja po njemu.

- Nemoj ti meni Lainie! Misliš da sam luda?! Gdje nestaješ danima, pa se onda pojavljuješ? Tražila sam brak na papiru, istina. Tražila sam da živimo odvojeno, ali ti si htio da živimo zajedno pa onda čak i da dijelimo isti krevet! Zašto onda bježiš od mene, od ovog kreveta, od ovog stana? Zašto si morao učiniti sve da bi mi se uvukao pod kožu pa potom bježao, povlačio se i ostavljao me samu? – gestikulirala je rukama razjarujući se sve više, pri tome nesvjesno povisujući ton na Grahama.