Put prkosa - Druga knjiga serijala PUT

Uvod

Ponedjeljak, 31. 10. 2011. godine „Noć vještica"

Po ko zna koji put razočarana i ostavljena na cjedilu, plavokosa žena sjedila je ispred velikoga ogledala gledajući u svoje tužno lice. Istina, bila je upoznata sa činjenicom da njen vjerenik ima i previše posla, ali ovo je već prevazilazilo granice zdravog razuma. Ni sama više nije znala koliko ju je puta ostavio po strani zbog posla i prekršio dogovor koji su imali. Upravo i ove noći, kada je njena šefica Sheena zahtijevala prisustvo od svih zaposlenih a pogotovo od Lainie, on ju je opet iznevjerio pravdajući se poslom i iznenadnim hitnim slučajem. Pitala se, kakav je to, zaboga, mogao biti hitan slučaj za nekoga ko radi tetovaže.

Odmahnula je glavom, ukoliko nastavi o tome razmišljati, upropastiće si i ovu noć. Nema smisla baviti se stvarima za koje ne postoji rješenje. Na kraju krajeva, sve što je željela od Brodia bilo je vjenčanje i dijete, ništa više. Voljela ga je, ali nije više imala snage da se nosi sa svim tim njegovim izgovorima. Zagazila je već duboko u trideset petu i nije joj više padalo na pamet da razmišlja o pravim ljubavima o kojima djevojke u dvadeset petima razmišljaju. Do sada je već toliko puta čula da i onako sva ljubav koja se prema partneru osjeća, kada dođu djeca pređe na njih. Pa zašto onda da se zamara i razmišlja o tome. Ubjeđivala je samu sebe i trudila se iz petnih žila potisnuti stezanje u prsima svaki put kada bi pomislila da je Brodie vara.

Duboko je uzdahnula i ponovo prešla svojim plavim očima po prilici koju je gledala u ogledalu pozlaćenog obruba. Kraljevsko plava haljina duga do zemlje i dubokog dekoltea pripijala joj se uz tijelo prikazujući njene savršene obline u pravom svjetlu. Plavu kosu blagih lokni pustila je da joj pada preko leđa. Šminka koja joj je krasila lice bila je minimalna. Ništa pretjerano ni previše. Iako je ovo bila noć maski, Lainie nije bilo do toga. Ako je već morala da se maskira, maskirat će se u čarobnicu. Nije se željela skrivati iza bilo koje maske, zato je jedina stvar na koju je pristala bila je crna maska ispod koje su blistale njene plave oči. Oko vrata je pričvrstila medaljon sa crnim kamenom. Stavila je tamno ljubičasti karmin i zadovoljno kimnula glavom. Bila je spremna za zabavu na kojoj će, najvjerovatnije, biti jedina bez pratioca. Tužno je uzdahnula, uzela torbicu i izašla iz stana.

Zabava je bila u punom jeku i sala je vrvila od gostiju. Declan se nije odvajao od Lainine šefice Sheene. Držao ju je za ruku i vodio po sali, svako malo zastajući sa nekim njenim uposlenicima ili klijentima. U njegovim je očima, kao što je to i ranije primjetila, ugledala ogromnu ljubav koju je osjećao prema njenoj šefici. Nikada ga nije vidjela takvog, čak ni sa Jane. Poraženo je uzdahnula i poželjela da i nju barem jedne oči tako posmatraju. Da je barem Brodie tako posmatra. Ništa više ne bi željela. Ništa više od života ne bi tražila. Ponovo je odmahnula glavom i upozorila samu sebe da bajke više nisu za nju. Lutala je pogledom po sali držeći u ruci čašu šampanjca. Sva su joj lica bila više - manje poznata i, ako se Lainie pitalo, pomalo odurna zbog svih tih užasnih maski. Ne, nije izigravala niti glumila nešto što nije. Kao djevojčica zamrzila je svo to maskiranje i glumatanje. Još uvijek se prisjećala posljednje "Noći vještica" koje je slavila. Još tada joj je trebalo biti jasno da su muškarci samo muškarci. Svi varaju, lažu i petljaju. Istina, postoje izuzetci. Pogledala je u Declana. Da, on je definitivno bio izuzetak, pomislila je. On je imao oči samo za njenu šeficu i uopšte ga nije bilo briga što to svi oko njega primjete. Nije se stidio ljubavi koja je gorjela poput plamena u njegovim očima.

Okrenula je glavu na drugu stranu i ostala zarobljena pogledom tajanstvenih tamnih očiju uokvirenih također crnom maskom. Ono što joj je upalo u oči bila je čvrsta i odlučna brada. Očito ni njemu nije bilo do maskiranja jer je bio odjeven u tamno odlijelo koje je isticalo njegova široka ramena. Osjetila je trnce uz kičmu i nesvjesno se promeškoljila. Brzo je pogledala u stranu jer nije mogla izdržati njegov prodorni pogled. Otpila je gutljaj šampanjca pa se potom otisnula u gomilu ljudi.

- Dobro veče dame igospodo. Dragi suradnici i klijenti, drago mi je da ste svi ove noći ovdje samnom. Povod ove zabave jeste moje predstavljanje i upoznavanje sa svima vama.Nakon sedamnaest godina mog boravka u Americi odlučila sam da je vrijeme da sevratim u svoju domovinu. Razlozi mog povratka su brojni i ne bih vas njima opterećivalanoćas. Vjerujem da se svi pitate odakle naziv „Buchanan" koji sam dala svojojagenciji i kakve veze ima sa imenom Sheena Kendrick. Pa vrijeme je da vam torazjasnim. Moje ime je Aileen Sheena Buchanan, kći pokojnog Duncana Buchanana. Okolnostizbog kojih sam se vratila u Škotsku, natjerale su me da zataškam svoj praviidentitet. Večeras je noć u kojoj vam ga sa ponosom otkrivam. Uživajte u zabavidragi gosti. Čast mi je što sam kao suradnike odabrale poštene i marljiveljude. I čast mi je što su ti isti ljudi doveli časne i poštene klijente. Želimvam svako dobro. Da i dalje radimo onako kao i do sada, časno i pošteno. Nekauvijek istina pobjeđuje laž. Živjeli! - Lainie je slušala govor koji je održala njena šefica Sheena i ostala zatečena. Nepomično je stajala i šokirano gledala prema podiju na kojem je stajala Sheena. Mozak joj je grozničavo radio i shvatila je da se iza ove priče krije nešto mnogo dublje. Jer, znala je da niko ne bi krio svoj identitet da se tu nešto krupno ne dešava. Samo da se njima, uposlenicima, ne obije o glavu. A sve su prilike da bi se upravo to moglo desiti.

Lainie je posmatrala crvenokosu ženu koja je bila odjevena u kostim vještice i razmišljala o Declanovim riječima. Rekao joj je da je Sheena izuzetno hrabra i postojana osoba. Međutim to joj se nikako nije uklapalo u koncept onoga što je ona pokazivala drugima. Ona je vidjela u njoj kukavicu koja je pustila, čovjeka kakav je Declan, da ode od nje. Čak ni prstom nije mrdnula da ga vrati. I ako to neku osobu čini hrabrom, mislila je Lainie, onda ona nema pojma šta znači hrabrost.

Izgubljena u svojim mislima nije ni shvatila kada joj se visoka figura u tamnom odijelu približila. Osjetila je njegovo prisustvo tek onda kada joj se obratio dubokim hrapavim glasom.

- Osjećaji mi govore da se dosađujete. A mene moji osjećaji nikad ne varaju.

Naglo se okrenula i zagledala u visoku priliku koja se nadvijala nad njom iako ni sama nije bila niska. Smeđe oči prošarane zelenom i plavom uokvirene maskom, nestašno su sijale. Pitala se ko je taj čovjek i kako to da ga nikada prije nije vidjela. Uostalom, odakle mu hrabrost da joj tek tako priđe.

Nakosila je glavu u stranu i suzila oči. Prije nego mu je odgovorila, pružio je ruku i predstavio se.

- Graham MacGregor, Sheenin prijatelj. Vi ste, pretpostavljam, jedna od njenih uposlenica? - Ton njegovog glasa uporno joj se slao trnce uz kičmu i zvučao je tako autoritativno.

Pružila mu je ruku. - Lainie Copland. Imate pravo.

- Dakle, dosađujete se. - bio je uporan. Iz nekog razloga, njegova istrajnost ju je iritirala.

- Nisam ništa tako rekla. - odbrusila mu je. Prije nego što se snašla, uhvatio ju je za nadlaktice i privukao sebi.

- Pođi sa mnom noćas. Obećavam, neće ti ni najmanje biti dosadno.

Osjetila je kako joj svaki nerv titra. Za šta to nju ovaj čovjek smatra. Zaboga, nikada ga prije nije vidjela, a on ju je već okarakterisao lahkom ženom.

Prostrijelila ga je pogledom. - Ni mrtva!

Istrgnula je ruke iz njegovih, dok ju je njegov pogled šibao. - Natjerat ću te da te riječi progutaš! - zavibrirale su joj pored uha njegove riječi.

Još jednom ga je ošinula pogledom i krenula prema izlazu iz sale. Od ljutnjejoj je izbijala para iz ušiju. Nikada do sada se niko nije tako ponašao premanjoj. Zaklela se u sebi da će, idući put kada sretne ovog muškarca, natjeratiga da proguta svaku svoju riječ. Međutim, ni slutila nije da će upravo ona bitita koja će progutati svoje riječi i pogaziti svoj ponos.