Put prkosa - Druga knjiga serijala PUT

Poglavlje 9

Sretan početak nove sedmice! Postavila sam ovu pjesmu koja mi nekako najviše ide uz njih dvoje. Nadam se da će vam se moj izbor dopasti. Ljubim vas mnogo!

Požuda od čovjeka često napravi idiota, klasičnu budalu koja radi sve kako bi tu požudu ugasio što prije. Kada je ugasi, kreće prema novom izazovu, nekoj novoj požudi koja će mu danima, mjesecima, u nekim slučajevima čak i godinama, kolati venama, bubnjati u glavi sve do onog trenutka dok je ponovo ne ugasi i ne pronađe neku novu požudu, jaču od ove prethodne. Graham je smatrao da su osjećaji koji mjesecima tinjaju u njemu rezultat požude koju je Lainie rasplamsala u njemu još one noći kada ju je ugledao pod maskom. Bio je uvjeren u to, zapravo mogao se zakleti da je to jedino što je osjećao prema njoj. Nastojao se udaljiti od nje kada je saznao da je vjerena. Mučio se danima da je izbaci iz glave, međutim, sve što je činio bilo je bezuspješno. Većinu dana provodio je hodajući sa erekcijom. Noću je pokušavao da sebi olakša pa je uglavnom pronalazio žene koje su joj ličile. Međutim, niti jedna joj nije bila ni blizu slična, s toga se njegova agonija produžavala iz dana u dan, iz noći u noć. A onda mu je došla sa zahtjevom da je oženi.

Nakon što ju je vidio kako pažljivo drži Declanovu i Sheeninu kćerkicu, osjetio je potres i pod hitno mu je trebala. Nakon što je ugledao njene oči zamagljene od neprolivenih suza, morao ju je imati. Kada je shvatio koliko je zapravo njena želja jaka, bukvalno ju je odvukao iz bolnice. Ono malo što je od noći ostalo kada su stigli u stan, utrošio je uživajuci u njoj, davajući i uzimajući od nje sve što je moguće u jednom spoju u kojem su osjećanja dovedena do usijanja ali bez izgovorenih riječi.

Tijela, poljupci, uzdasi, pokreti bili su svjedoci ljubavi koja je zasjala prvim plamenima. Oboje, vođeni istim željema i potrebama, trudili su se da što više, što duže uživaju jedno u drugom.

Oboje su bili svjesni da im se dešava velika promjena, ali su oboje bili previše ponosni i tvrdoglavi da je prepoznaju. Umjesto toga ponovo su zatvorili oči i okrenuli se drugim stvarima.

Graham je pružio posebnu pažnju njenom tijelu, želja za njom bila je toliko jaka da je zaboravio na pitanja koja joj je želio postaviti prethodne noći nakon što se onesvijestila. Bio je potpuno obuzet njom, udisao ju je kao posljednje parče vazduha koje mu je bilo raspoloživo, pio ju je poput posljednje kapi eliksira koja se presijavala u bočici. I koliko god joj je pružio zadovoljstva, ona mu je nesebično uzvraćala. Bila je izuzetno hrabra mlada žena, uporna, nježna, tvrdoglava, prkosna i zasigurno najponosnija žena koju je znao. A pored svega toga, bila je njegova. Saznanje da mu pripada, da je osjeća i to ne samo tjelesno, protreslo ga je do srži. Morao je nešto učiniti, znao je to, morao je to spriječiti. Morat će je udaljiti od sebe. Već je sve postalo dovoljno komplikovano, ne treba stvari dodatno komplikovati osjećajima. Otići će na nekoliko dana, to će mu biti dovoljan dokaz da može bez nje. Ona odluka koju je prošle noći donio da se neće razvesti od nje, sada je stajala na klimavima nogama i bio je blizu da po drugi put svoje odluke baci pod noge i to opet zbog nje.

Držao ju je u naručju sve dok nije zaspala, a potom je nježno spustio na jastuk i ustao iz kreveta. Utroba mu se grčila ali morao se što prije sklonuti od nje. Pogledao je svoju plavokosu vilu kako spokojno spava. Jedan pramen kose smjestio se na njenom obrazu, podigao je ruku i nježno joj ga sklonio. Nije mogao izdržati, nagnuo se i spustio poljubac pun čežnje na njeno čelo.

Brzo se odmakao, jer da je ostao još samo trenutak, pogazio bi ponovo svoju odluku, pogazio bi sve ono što on u suštini jeste.

Svjetlost koja je pronalazila svoj put kroz zastore poškakiljala je Lainie i ona sa teškom mukom otvori oči. Isprva nije bila svjesna gdje se nalazi ni šta se desilo. A potom su se kotačići u njenoj glavi počeli okretati i blagi osmjeh ukrasio joj je lice. Već neko vrijeme jutra su joj bila skoro pa omiljeni dio dana, falilo je samo da uzrok osmjeha pije sa njom prvu jutarnju kafu i da zajedno u tišini, buci, ma bilo kako, doručkuju. Ali nekako se u dubini duše nadala da će se i to s vremenom desiti. Nije bila blesava i nije se zaluđivala da će je zavoljeti, još uvijek se sjećala svih njegovih grubih riječi. Ali ipak se nadala jednim dijelom sebe da je neće pustiti od sebe tako lahko. Da neće dozvoliti da se razvedu, da će ipak željeti da odgajaju zajedno svoje dijete. Još nije bila potpuno sigurna, ali je nekako predosjećala da je već trudna. Istina menstruacija joj je kasnila svega tri dana, ali ona se osjećala nekako drugačije. Osjećala se ispunjeno, sretno i potpuno spokojno. Bilo je vrijeme da ustane iz kreveta, u suprotnom, provest će cijeli dan razmišljajući o sretnim trenutcima koje je doživjela sa Grahamom.