U glavi sam ponovo slusala njegove rijeci,razmisljala sam o njima i nisam ni primijetila da sam sirom otvorenih ociju buljila u Taiba.
-"hoces nesto reci?" pitao me je i ja sam se vratila u realnost.
-"emm.." Stvarno nisam znala sta da kazem "ovaj..kako..ko..emm..kakve ja veze imam s tim?" Napokon sam uspjela da sastavim recenicu.
-"on je rekao da svima pricam da nikad nisam upoznao roditelje i da sam odrastao kod tetke. Rekao je da ce nauditi svakome ko bude znao o tome"
-"kako je onda Malik znao?"
-"on je bio u onom autu s kojim smo se sudarili. Na srecu njemu i njegovoj porodici se nista nije desilo. On zna za nesrecu ali ne zna pravi razlog"
-"mhmm.." Promrmljala sam. Nakon nekoliko minuta sam ga pitala "je li to sve sto treba da znam o tebi?"
Oklijevao je a onda je nesigurno rekao
-"to je sve"
// nakon 5 mjeseci //
Taib me odveo u svoj stan,nije bilo nikoga.
-"ovo sto sad vidis ne smijes nikad nikome reci. Ne smije niko znati da znas. U redu?"
-"u redu" odgovorila sam brzo,bila sam nestrpljiva da vidim sta se krije iza tih vrata. Ta vrata su uvijek bila zakljucana,nikad nisam bila tu. Kada sam ga pitala sta je iza njih rekao je da je to ostava. Nikad nisam mislila da bi moglo biti nesto vise. Ne znam zasto ali dok je otkljucavao vrata uzela sam ga za slobodnu ruku.
Prostorija koju sam vidjela bila je ogromna. U jednom cosku visila je vreca za boksanje. Ispod nje bile su rukavice. Na drugom zidu bio je ormar,mali,obicni ormar. Pored njega radni sto i mala stolica. Iznad stola bila je tabla na kojoj su bile zakacene neke slike,isječci iz novina i papirici na kojima je bilo nesto rukom napisano.
U drugom dijelu prostorije bio je krevet,uredno namjesten. Primijetila sam da nema prozora,ali ima ventilacija. Da bi ta prostorija bila nesto kao teretana bilo je dovoljno prostora ali malo opreme,da bi bila soba u kojoj neko boravi bila je previse prazna i hladno namjestena.
-"sta je ovo?" jos uvijek sam stojala pored vrata a Taib je sjeo na krevet.
-"Nisam ovdje cesto iako se nalazi u mom stanu. Dodjem kada hocu da istresem sve iz sebe" predpostavila sam da tada udara vrecu "Ponekad dolazim i istrazujem o Ivanu. Vidis" pokazao je rukom na tablu "to je sve sto imam o njemu"
Prisla sam tabli i pregledala je. Bile su to slike Ivana,dijelovi o njemu iz novina,ali najvise mi je za oko zapala slika na dnu table. Bio je to Taib sa svojim roditeljima. On je bio dosta mladji,ako se dobro sjecam rekao je da je imao 13 godina tada.
Nisam ni primijetila kada je dosao pored mene. Gledao je sliku sa velikom tugom u ocima. Nije nista rekao. Pokusala sam da nadjem rijeci utjehe ali nisam uspjela. Zbog toga sam ga samo zagrlila,a on me onda zagrlio jos jace.
// nadam se sa vam se svidja,ostavite misljenje💖☺️