Maline.
Novi među mojim omiljenim mirisima. Šuma, voda, svjež zrak. A sad i maline. Ona tako dobro miriše. Tako ju je dobro mirisati. Tako ju je dobro dodirivati.
Siguran sam da i sad dobro izgleda, ali proklet bio, nisam u stanju pomaknuti iscrpljeno tijelo kako bih je pogledao. Stoga pažnju usmjeravam na ono što mogu dodirnuti i namirisati; svoju kožu na njezinoj, udišem je kao da je ona život.
Njezina prisutnost probudila je nešto za što nisam ni znao da spava u meni. To je nešto uzbudljivo, što istovremeno probuđuje strah. Jer, uz onu nemilosrdnu šaljivu divljinu, u njezinim očima sad vidim i nešto drugo.
Ljubav.
Duboko udahnem, namjerno glasno, kao znak da se spremam progovoriti. U nadi da je ona budna. Ne mogu spavati,iako sam i više nego umoran.
Sklonim pokrivač sa sebe jer mi je bilo toplo ali i izlažući njezinu golotinju svojem pogledu. No ne bih rekao golotinju. Bila je u mojim boksericama i tanašnoj svojoj majici koja je otkrivala njezine bradavice.
Sranje.
Ade je već duže vremena ovdje a već se ne mogu naviknuti gledati u njezinom pravcu kada nosi nešto tanašno i kratko. Previdio sam zamamnu površinu svijetle puti pa skrećem pogled u stranu koliko god je to moguće.
Na moju žalost njezino tijelo se zakomeša te nasloni tik uz mene,smjesti se tako da na donjem
dijelu trbuha može osjetiti koliko sam uzbuđen. Na trenutak zastanem kako bih se odupro porivu da je ne probudim.
Još jedan gurkaj prema meni,te osjetim kako se njezino tijelo treska od smijeha.
"Namjerno ovo radiš" kažem.
"A ne smijem" ?
Tada podignem glavu i pogledam je. Ono što vidim je požuda. Čista, razarajuća požuda.
Jebote.
"Radimo test" rekla je cerući se.
"Test zbog kojeg ću se morati zadovoljavati pornićima poslije" kažem iskreno.
"Ne smetaju mi pornići,sve dok nisu prave djevojke" zakikoće se naslonivši čelo na moje.
"Ti si luda"
"Možda jesam,možda nisam" ponovo kikot.
Drži mi ruke iznad moje glave.
"Misliš da si jača od mene"
"Potruditi ću se" nasmiješi se.
Posve sam bespomoćan kad se Adrianna naglo pridigne prema naprijed, napadne me željnim usnama i, u kratkom trenutku slabosti,popustim njezinom zahtjevu.
Ne.
Otrgnem se, teško dišem i zatvorim oči dok se, uz puno napora,pokušavam sabrati i u sebi pronaći snage da joj se oduprem.
"Ne" kažem mirno, a ona se pomiče, trlja se o mene i ponovo ugrožava moju smirenost.
Prokleta bila. Otvorim oči i prostrijelim je pogledom upozorenja. No to ne izazove željeni učinak. Ona opet posegne za mnom, ali ovoga se puta izmaknem, pobjegnem joj tako da padne na leđa uz ogorčen uzdah.
Njezino kikotanje ispuni cijelu prostoriju.
Nakrivim glavu ogorčen a Ade stisne oči.
Podignem obrvu. A ona izvije usne.
I tako zurimo jedno u drugo. Neću popustiti. Nešto mi govori da neće
ni ona. Bolje da se udobno smjestim. Stoga se sagnem, primim je za zapešća i tako joj držim ruke sa svake strane glave.
Ona ispusti zvuk sličan režanju. Pravo jebeno blaženstvo. Ponovo trgne glavom prema gore, pokušava mi dosegnuti usne, ali nije dovoljno
brza. Zadržim ozbiljan izraz lica, a ona se opet smjesti, zatvori oči i opusti se.
Nagradim je laganim poljupcem u vrat.
"Adrianna" prošapćem joj uz kožu i osjećam kako joj se puls ubrzava pod mojim usnama.
"Molim?" odgovori grleno.
"Zar si stvarno mislila da si jača od mene"?
Poljupcima joj preko vrata dođem do lica, a ona zatvori oči izvijajući tijelo u luk.
"Ne bih te osuđivao,da priznaš" nacerim se.
Sad joj ljubim nos, uključujući i njezine sitne obraze.
"Prosto i jednostavno"
Stigao sam joj do očiju pa joj poljubim svaki, spušteni kapak prije nego što joj,sitnim poljupcima, dođem do obraza.
Ona zastenje, a zvuk je tako sladak pa okrene lice prema meni i pronađe
mi usta, bez potrebe da otvori oči. Popustim joj; malo joj dajem nadajući se više dobiti zauzvrat.
"Zapamtit ćeš me za ovo" kaže kikotom a glas joj je promukao.
"Vratit ću ti ovo,samo da znaš,debilu"
Ispustim dugačak izdah u kojem je sadržano sve moje nestrpljenje i pustim glavu da mi bezvoljno klone na njezin vrat.
Iznenadim se kad osjetim kako mi rukama obuhvaća lice i podiže ga prema sebi. Kao da me pokušava utješiti. Od čega?
Što trenutno ne mogu biti u njoj?
Kvragu. To i jeste za žaljenje.
"Ako smo završili sa ovom igrarijom ja bih rado pojela malo sladoleda"
"Samo ti mene zafrkavaj, time možeš zaraditi samo..." zaustavim se.
"Što?"
Spustim pogled na njezine grudi. Zločesto se podsmjehnem. Jezikom obližem usne. I brzo se sagnem i gricnem je.
"Joj!" cikne i udari me po leđima.
"Debilu jedan"
Ona me ponovo poprilično jako udari po nadlaktici. Budalasto se zakikoćem,skočim na noge i ostavim Ade da se sama pobrine za oporavak svojih grudi.
"Max" dozove me upravo kad stanem ispred zamrzivača. Osvrnem se preko ramena dok ga otvaram. Sad leži na trbuhu. Izgleda tako primamljivo.
"Da?" kažem i naslijepo grabim sladoled, pogled mi je prikovan za njezinu slasnu pozadinu.
"Ovo sam ja" odgovori i ustane, pa mi time oduzme prizor svoje stražnjice.
Nema veze. Sad joj vidim lice. I čujem što govori. Pokazuje mi svoje tijelo i želi da ga obuhvatim po
gledom, kao da me treba podsjetiti na svoju savršenost. A onda ponovi ono što je rekla, ovaj put glasnije i glasa čvrstog kao nikada ranije.
"Max, ovo sam ja. Ništa ti više ne mogu dati,samo ovo. Zar to nije dovoljno?"
Gotovo odmah osjetim kako se smiješim; njezinu sam poruku primio jasno i glasno. To je i više
nego dovoljno. Krenem prema
naprijed, odlučan ne izgubiti više ni trenutak naše večeri u igranju glupih psiholoških igrica.
Primim je jednom rukom i privučem k sebi.
"Ovo je dovoljno. Ti si i više nego
dovoljna. I samo da se zna, na tebi ne bih baš ništa mijenjao".
Njezin osmijeh okrene moj svijet naglavačke. Bože, kakva žena. Što god da ju je povrijedilo u prošlosti,toga više nema niti će ikada biti. Jer ja sam sada tu!
U ovom trenutku postojimo samo ja i ona.Moram to iskoristiti najbolje što mogu.
"Što misliš o igranju sa sladoledom?"
pitam je.
"Pojma nemam o čemu pričaš. Što je to?"
"Izmislio sam."
Zločesto se nacerim, te kanticu sa sladoledom prislonim joj na leđa i čvršće je zagrlim.
Oči joj se rašire,te savije leđa,pokušavajući izbjeći hladnoću.
"Oh, Bože", kaže uzdahnuvši.
"Max"!
Prebacim je preko ramena.
Smijem se, zadovoljan sobom, i vodim nas prema spavaćoj sobi držeći sladoled točno tamo gdje jest. Ona se izvija i viče,cijelim putem udarajući šakama o moja leđa.
"Pusti me budalo" njezin kikot koji bruji kroz moj dom bilo je nešto najljepše što sam ikada doživio u životu.