Chapter 22. 'New York'

225 22 2
                                    

Više se ne vraćam. Odlazim zauvijek. Ne mislim na smrt nego samo idem što dalje.

Pozvala sam taxi i ubrzo je jedan stao. Sjela sam u auto i rekla "Na najbliži aerodrom". Nemam pojma na koji aerodrom idem, ni kuda zapravo idem, ali idem.

Ne znam ni kako ću platiti kartu. Hmm, možda sam trebala otići do kuće? Da jesam.

"Oprostite, možete me odvesti u Tomlinsonovu, 5? Zaboravila sam novčanik pa da vam mogu platiti" glupavo sam se nasmješila

"Naravno" rekao je vozač

Ubrzo smo došli do kuće i prije nego što sam izašla iz auta rekla sam vozaču da me pričeka. A jok, eto otići će bez tvojih novaca. Ušla sam u kuću.

"Zac? Michael?" zvala sam ih obojicu no ni jedan se nije odazivao. Najednom se predamnom pojavio Michael.

"Trebaš nešto?" upitao me je

"Zapravo, trebam. Trebam tvoju karticu da si odem kupiti nešto od odjeće. Ovo mi je pretjesno." nisam bila sigurna kako će reagirati, ali znala sam da nećr biti oduševljen "Pliz?" najbolje da još i kleknem pred njega i ljubim mu noge

"Uzmi neku trenerku od Zaca" rekao je hladno

"Molim te Michael!"

"Ne" uzeo je pivo iz frižidera i sjeo na kauč

"Pliz, pliz, pliz, pliz, pliz, pliz, pliz, pliz, pliz, pliz, pl..."

"Okej, okej, samo prekini!" to sam i mislila

Posegnuo je u džep i izvadio svoj novčanik. Dao mi je jednu od svojih kartica i na izkazu se sjetila da trebam i pin. Duuh.

"A pin?"

"3817"

Otišla sam do njega, poljubila ga u obraz i rekla jedno tiho 'hvala'.

Izašla sam iz kuće i ušla u taxi.

"Ima li negdje bankomat blizu aerodroma?"

"Ima u aerodromu u mjenjačnici, koliko ja znam"

"Imam samo karticu kod sebe, nisam imala gotovine, pa biste li me pričekali ispred aerodroma da vam donesem novac? Ili da ne mislite da neću donijeti, možete sa mnom u mjenjačnicu?"

"Mislim da ću radije ovo drugo. Bez uvrede, ali za svaki slučaj"

"Razumijem vas, i ja bih tako postupila"

Do aerodroma nam je trebalo nekih 20ak minuta jer je bila gužva. Jedan semafor se pokvari i sve ode kvragu. No napokon, stigli smo, i kao što smo se dogovorili oboje smo se zaputili u mjenjačnicu. Bila je odmah na ulazu, srećom. Došla sam do bankomata, izabrala koliko iznos trebam i došao je red na pin. Eh da... pin... koji li je sad pin? 3712? Ne, nije to. 3871? Ne, nije ni to... 3817? Mislim da je. Idemo probati. Ukucala sam polako brojeve i op! Pogodila sam! O, jesam dobra. Uzela sam novce i karticu i dala vozaču koliko sam dužna. Kad je otišao, cijelu karticu sam pretvorila u gotovinu. Michael će me ubiti kad sazna! Ali, s druge strane, ja neću biti tu i neće me moći ubiti. To te ja pitam!

Otišla sam u čekaonu u kojoj je bila ploča letova. Svi za New York su već poletjeli. Jebiga. Otišla sam na recepciju i čudom, uopće nije bio red dugačak. Bio je jedan čovjek ispred mene i to je to. Kad sam došla na red ljubazno sam upitala kad će biti idući let za New York. Ostala sam u šoku kad mi je recepcionarka odgovorila. Idući let je za 4 i pol sata?! Ubit ću se. Kupila sam kartu s tim da sam tražila sjedalo do prozora. Ne mojte me ni pitati koliko sam platila kartu, no srećom je na kartici bio jako velik iznos novaca tako da mi je ostalo još mnogo novca. I tako, sjela sam u čekaonu i zamislite, čekala. Čekala kao budala. Vrtila sam se po onoj neudobnoj plastičnoj stolici. Sranje neudobno! Nakon sat vremena mi je sinula jedna pametna ideja. Možda u suvenirnici imaju slušalice i MP3, Ipod ili tako nešto? Srećom pa imam vremena na izvoz i mogu otići u suvenirnicu.

Jedva sam ja došla do nje. Jebli je oni koji su je stavili na drugi kat, skroz uvučenu i nevidljivu od kafića!

Ušla sam unutra i došla do blagajnika. Upitala sam stariju gospođu imaju li kojim slučajem slušalice i Ipod. Žena me je odvela na dio gdje su se nalazile takve elktornske stvarčice. Rekla je da ovo svi traže i da napokon nabavljaju slušalice i po njenom, pišem kako je ona rekla, ajped. Ostavila me je da biram a ona je otišla pomoći drugom kupcu. Imali su stvarno velik izbor slušalica. Nakon 10 minuta sam izabrala obične crne sa malim crvenim detaljem. Uzela sam prvi Ipod koji je bio na raspolaganju i odnela ga na blagajnu zajedno sa slušalicama. Inače, prije su kod nas slušalice koštale po 40$, a ovdje su 13$?! Došla sam na blagajnu.

"Kako to da su vam slušalice samo 13$? Inače su skuplje. Jako skuplje."

"Pa shvatili smo da je velika potražnja za njima, a više nam se isplati jeftinija cijena jer će ih više njih kupiti." hmm, pametno

Otkucala je Ipod i slušalice i zajedno su iznosili malo više od 20$. Poprilično jeftino. Dala sam novac, pozdravila, zahvalila se i otišla. Natrag u čekaonu.

Otpakirala sam Ipod, i kad sam krenula staviti slušalice sjetila sam se mane u mom planu. Odakle mi pjesme na njemu?! Baš sam pametna. Bravo ja. Otišla sam do recepcionarke i pitala je ima li u blizini nekakvo računalo. Rekla je da ima jedno u kafiću pa sam se zaputila u kafić i to onaj koji je zaklanjao suvenirnicu. Ušla sam unutra i pitala da li je korištenje računala besplatno.

"Za takve ljepotice, uvijek je" rekao mi je mlad konobar, nekih 20 godina, rekla bih.

Sjela sam na stolicu i krenula upaliti neki stari kompjuter. Nije išlo. Jesam ja glupa ili kompjuter? Isti onaj konobar je vidio da se mučim i prišao mi je pomoći.

Jedino ćeš ga ovako upaliti" rekao je i lupio nogom od centralu kompjutera

"Hvala?" nasmješila sam mu se. Sladak je.

Otvorila sam YouTube i Youtube Converter to MP3 i naskidala 136 pjesama. Pogledala sam na sat i vidjela da imam još dva sata do leta pa sam odlučila popiti kavu. Sjela sam na barsku stolicu kod šanka i naručila kavu. Donio mi ju je onaj konobar. Upoznali smo se, pričali i zezali. Pogledala sam na sat. Imam još dvije minute do leta?! Bacila sam 5$ na šank i proderala se da zadrži ostatak. Trčala sam svom brzinom i jedva stigla. Dala sam svoju kartu i ušla u avion. Našla sam svoje sjedalo D-13 i smjestila se. Stjuardesa mi je dala maleni jastuk. Stavila sam ga iza glave, pustila pjesme i gledala kroz prozor.

Bit će ovo dugo putovanje rekla sam sama sebi i utonula u dubok san...

—————————————————

Pa evo ga :D mogu vam iskreno reći da ovo uopće nije planirano hah xd trebala je ovo biti posve drugačija priča no u prošlom nastavku se sve promjenilo kao što sam vam već rekla i sad priča ima skroz drugi tijek događanja hah nemam pojma šta će se dalje događati xd imam samo kraj priče i to je to hah

Ako neko ima ideja što bih mogla sad ubacit neka mi se javi u poruke slobodno xd hah unaprijed hvala ako mi netko da ideju :*

Ostavite VOTE & KOMENTAR!

Ly♡

Try me!♕ (Zac Efron)Where stories live. Discover now