''Na tebe mislim non- stop, po danu i mraku, kaže horoskop u istom smo znaku…'' zazvonio je moj alarm. Obožavam ovu pjesmu pa sam je pustila da odsvira do kraja. Kad je završila, uzela sam mobitel u ruke, provjerila Facebook, Twitter i ostale društvene mreže. Naravno, nigdje ništa novo. Sve što na naslovnici Facebooka vidim su srcedrapajući statusi. Mrzim takve statuse. Pa dajte ljudi, ostavite se ljubavi i radite nešto drugo. Ako ste zaljubljeni, držite to za sebe. A ne razglasiti to na sve društvene mreže.
''Kelly'' dere se mama ''Doručak je spreman!''
Sa nezadovoljstvom ustajem iz svog toplog kreveta. Zašto je uvijek tako topao i mek kad se trebam ustati? Odem do kupaonice, a putem udarim malim nožnim prstom od komodu, kukom od stol i glavom od ogledalo u kupaonici. Možete i sami zaključiti da baš nisam neki jutarnji tip djevojke.
''Kelly, doručak se hladi.'' Dere se mama
Odlazim do ormara pokušavajući ne udariti od nešto. Misija obavljena. Uzimam svijetle traperice i običnu majicu. Isto tako, nisam baš tip djevojke koja ludi za modom i šminkom. Radije ću obući nešto u čemu se osjećam udobno nego neke pretijesne traperice i majicu u kojoj mi ispada ono što ne treba. Kosu zavežem u rep. Obuvam svoje Timberlandice i silazim na doručak. Napokon.
''Nešto nam fino miriše'' nasmijem se mami i poljubim ju ''Jutro''
''Jutro Kelly. Hajde, jedi dok je još toplo.'' Pogledam na sat. 07:15, pa stignem još pojesti nešto prije škole. Sjednem za stol.
''I draga, kako je u školi? Ima čega novog?'' mrzim ovakva pitanja. Svaki dan ista pitanja.
''Sve po starom.'' Pokušavam biti što ljubaznija.
''Aha'' ustane se od stola i ode iz kuhinje. Zar sam nešto krivo rekla? Pogledam na sat opet. 07:25. Taman.
''Mama, idem ja.'' Vičem, ali sumnjam da me čuje. Uzmem svoju torbu i izađem iz kuće.
Sada slijedi 10 minuta pješačenja do škole, ali to mi nije problem. Čak štoviše, obožavam ujutro pješačiti do škole. Svjež zrak, cvrkut ptica,… Jednostavno prekrasno. Stavim slušalice u uši, pustim si pjesme i najboljih 10 minuta u mojem životu slijede. Iz daljine vidim školu, nažalost. Još mi se šeta po svježem zraku. U trenu sam već pred vratima škole. Čudno. Nikog nema pred vratima. Uđem unutra, a u hodniku nema nikoga. Pogledam na sat, opet. 07:38?!? Molim?! Kad već?
Ulazim u razred i svi usmjere pogled u mene. Mrzim to. Mrzim kad me svi gledaju.
''Lijepo od vas da ste nam se pridružili.'' Reče Mr. Pinterst. Mrzim tog profesora, kao i njegov predmet. ''Možete sjesti na svoje mjesto.''
Polako idem do svog mjesta. I opet su svi pogledi upereni u mene. Prestanite buljiti u mene! Imate svog posla! Sjedam u svoju klupu i napokon više nitko ne gleda u mene.
''Gđice Peters, biste li nam vi mogli reći što proučava mikrobiologija?'' naravno, svi gledaju u mene.
''Mikrobiologija je grana biologije koja se bavi proučavanjem sitnih organizama, nama okom nevidljiva.''
''Hvala. Možeš sjesti.''
Na stol mi pada neki zgužvani papirić.
''Lijepo si se izvukla ;)''
Xx
Gledam po učionici, možda me gleda taj tko je to napisao. Ili ne? Nitko više ne gleda u mene. Sad kad treba, naravno da nitko ne gleda. Dobivam još jedan papirić.
''Bezveze se okrećeš, nećeš me vidjeti da gledam u tebe. ;)
Xx
Opet se okrećem po učionici. Uopće nisam vidjela odakle papirić dolazi.
''Što li sam ti rekao, ljepotice?''
Okej, ovaj papirić je došao meni s desne strane. Ovaj put sam to uspjela vidjeti. S moje desne strane sjede umišljena grupica i štreberi. Umišljena grupica sigurno nije. Štreberi? Ne bih baš rekla. Pogledam naprijed i vidim nekog dečka sa kapuljačom na glavi. Ne mogu raspoznati tko je to, ali što radi mogu. Kida papirić iz bilježnice i na njega nešto piše. Dodaje to svojoj sexy grupici koja to prosljeđuje jednom dijelu umišljenih koje to daju štreberima koji to daju meni. Okej, izgubila sam se. Više ne mogu pratiti.
Sad ja kidam papirić i pišem:
''Zar si stvarno mislio da te neću naći? ;)
Xx
Gledam kako bi ja, iz zadnje klupe, mogla to dobaciti do njega, u prvim klupama.
''Psst'' dozivam jednog od štrebera ''daj ovo onome od koga si dobio papirić.'' Domišljato Kelly.
Gledam kako se polako papirić vraća do njega. Kad ga dobije, prvo ništa ne napravi, a zatim opet kida papirić iz bilježnice. I opet onaj lanac sa sexy cool grupicom preko umišljenih do štrebera i mene.
''Pametno izvedeno ljepotice ;)''
Xx
''Znam ;) Tko si ti?''
Ovaj lanac traje predugo. Moram nešto smisliti da bi bilo kraće. Valjda će mi nešto pasti na pamet. Inače imam nekih pametnih ideja.
''Da ti želim reći, zar misliš da bih stavljao ovo 'Xx'? ''
Taman što mu krenem odgovoriti zazvoni za kraj sata. Sad moram čekati idući sat mikrobiologije da se čujemo? Ili da ga sačekam na hodniku? Još jedna dobra ideja Kelly. Hvalim sama sebe. Nije nimalo čudno. Brzo požurim do izlaza iz učionice i čekam njega.
Na hodnik izlaze svi osim crne kapuljače. Okej, nisam luda. Znam da sam ga vidjela sa crnom kapuljačom na glavi. Ali sad nema nikog sa crnom kapuljačom. Što?
Pokraj mene prolazi jedan iz one cool sexy grupice i slučajno me zakači za rame. Ispričao se i tako mi je stavio još jedan papirić u džep.
''Što ćeš sad, ljepotice? ;)''
Xx
(hej ljudi. Pa evo prvi nastavak. Nastavci neće biti ovako česti. Ovaj sam postavila samo da bi oni koji počinju čitati mogli čitati nešto. Pošto je priča nova, značilo bi mi vaše mišljenje. ;) )
