Jedanaesto poglavlje - Drugari

716 47 22
                                    

Dva dana. Dva prokleta dana su prošla od one noći i kako je nije video. Prekjuče mu je poslala poruku da ide sa majkom na selo da obiđe babu i dedu i da, za slučaj da ne bude imala signala, bude upoznat sa tim gde se nalazi. Nije morala da mu govori gde ide i šta radi, ali je ipak uradila to zbog njega. Primetila je koliko se rastužio kada je nešto malo pre ponoći morala da se vrati kući i da ga svaki njihov rastanak zaboli, pa je htela da mu olakša time što će mu reći gde će se nalaziti. I bila je u pravu. Zaista su mu teško padali rastanci. Bojao se da je ponovo neće videti duže vreme i taj strah ga je konstantno gušio.

Radom je pokušavao da skrene misli sa nje. Ostajao je u agenciji po ceo dan i radio prekovremeno. Međutim, pošto su njegovi zaposleni uredno i na vreme obavljali sve svoje poslove, njemu nije ostalo puno toga. Pomislio je kako mu je možda potrebno nešto drugo čime bi mogao da se zanima i tako je završio u prvoj teretani na koju je naleteo. Odmah se učlanio, a onda otišao kući da se presvuče i ponovo vratio tačno na vreme za trening. Tamo je proveo dobrih dva sata.

Dok je vozio nazad ka svojoj kući, dobio je poziv od Klare. Pitala ga je da li bi mogao da pričuva malog Lazara na dva-tri sata jer je ona morala da ode do svoje drugarice i pomogne joj oko selidbe. Pristao je istog trenutka. U Lazaru je video još jedan beg od svojih misli i dobro iskorišćeno vreme.

Čim je ušao u dvorište, primetio je da su svetla u Anđelininoj kući upaljena. Ponadao se da je napokon stigla, ali je tu nadu izbrisala pomisao da bi mu se javila. Po ulasku u predsoblje je skinuo cipele i obesio kaput o čiviluk, pa nastavio pravo do salona zato što se usput setio da je sinoć gledao utakmicu sa Kostom i da su pili pivo te da je ostavio prazne limenke i kese od čipsa i suncokreta. Pošto je počistio sav taj haos i bacio otpatke, nakratko je otvorio prozor kako bi provetrio prostoriju.

Seo je na garnituru i bacio pogled na telefon. Pre minut je dobio poruku na od Klare da su Lazar i ona taksijem krenuli do njega, na šta je on odgovorio da ih čeka. Primetio je da ima par neotvorenih poruka na Instagramu. Prva je bila od njegove sestre Tine, a ostale od devojaka koje su bile zainteresovane za njega. Ignorisao je ostale i otvorio Tininu poruku.

Jesi živ? Nema te dugo da se javiš, a nisi ni aktivan na društvenim mrežama. Jel' sve ok?

Osmehnuo se. Njegova mala sestrica koja mu je nedostajala se brinula za njega. Odmah je iskucao i poslao joj odgovor.

Živ sam, seko. Samo sam ovih dana baš zauzet.

Nije se iznenadio kad je video da je odmah otvorila poruku i krenula da napiše novu. Mladi poput nje su visili na Instagramu „24/7".

Bolje bi ti bilo da si zauzet nekom devojkom, inače ništa drugo ne uzimam kao opravdanje.

Žao mi je
Što ću da te razočaram
Ali
Nema toga
Još uvek

ANDRIJA! Čoveče jednu rečenicu si mi poslao u pet poruka. Znaš da to mrzim.

Izvini.

Ponovo se osmehnuo. Namerno je to uradio kako bi lakše promenio temu. Ako bi joj sada rekao za Anđelinu, morao bi da joj objašnjava sve do detalja, a trenutno nije imao vremena za to.

Nego, reci mi kako idu pripreme za faks?

Zaboravljaš da ovde nije kao tamo. Inače, u planu mi je Prinston. Znam da je daleko od Čikaga, ali jednom ću već morati da napustim porodično gnezdo. Uostalom, neću biti sama. Petar ide zajedno sa mnom.

Zajedno ste doneli odluku za Prinston?

Da. Dogovorili smo se da nam taj najviše odgovara.

Trenutak sećanja #2  ZAVRŠENA ✅️Where stories live. Discover now