18.

1.9K 147 33
                                    

Tomas je nevoljno frknuo nad gomilom papira koja mu je bila raštrkana po radnom stolu. Zavalio se u stolicu sa rukama ispod glave i razmišljao, blago napućivši usne. Zapeo je.

Čitavo jutro je kopao po svim mogućim papirima koji su na sebi imali makar i samo Sebastijanovo ime ispisano ne bi li pronašao nešto korisno. Nažalost, ničeg osim već poznatih informacija nije bilo na vidiku.

Ponovo se nestrpljivo promeškoljio u stolici, te je ustao. Otišao je do arhive ne bi li možda naleteo na neki zalutali dokument koji bi mu ovu istragu učinio manje bolnijom no što je trenutno.

Taman kada je poput hrčka počeo da rovari po fasciklama, začuo je glas svog kolege.

,,Kaligane, odmori malo. Izgorećeš'', začuo je kako se kikoće iza njega. Tomas se uspravio i istog trena osmehnuo.

,,Pa, kada bi mi malo češće pomagao, Espozito, možda ne bih morao.''

Mateo Espozito je bio Tomasov dugogodišnji kolega i prijatelj. Zajedno su bili na policijskoj akademiji i na početku se uopšte nisu podnosili. U jednom trenutku je čak bilo upitno da li će nasrnuti jedan na drugog poput razjarenih bikova. Ali, odjednom, iz Tomasu nepoznatih razloga, počeli su da se slažu i da uživaju u društvu jedan drugoga. Kako bi se reklo, ostalo je istorija. Od tada su nerazdvojni i Mateo je postao Tomasu poput drugog brata koji ga je ponekad malo manje nervirao od rođenog.

,,Hoćeš da kažeš da ne radim dobro svoj posao?''

,,Zabušavaš.''

,,Povredio si mi osećanja'', šaljivo se pridržao šakom za grudi. ,,Još radiš na Karterovom slučaju?''

,,Tako nekako'', uzdahnuo je. ,,Osećam kao da tapkam mesecima u jednom mestu. Pokušavam da prođem još jednom kroz sve sakupljene dokaze i informacije ne bi li možda naišao na neki previd, ali se plašim da od toga nema ništa.''

,,Imaš neku teoriju?''

,,Može se tako reći.''

Espozito je coknuo i jezikom prešao preko unutrašnje strane obraza. Razmišljao je o nečemu.

Espozito je bio tamnoput mišićavi muškarac, prosečne visine i italijanskog porekla. Bio je lepuškast muškarac sa izuzetnim smislom za humor i oženjen s ljubavlju iz srednje škole već sedam godina. Pored svega toga, bio je izuzetno dobar partner i prijatelj. Tomas se ponekad zapita da li bi postigao toliko stvari u životu da nije imao njegovu podršku.

,,A jesi li pogledao i onaj fajl koji je na mom stolu?''

Tomas je nekoliko trenutaka blentavo gledao u njega.

,,Postoji fajl vezan za Sebastijanov slučaj na tvom stolu?''

,,Pa da'', reče kratko. ,,Ja sam prikupljao informacije o njegovoj prošlosti. Porodici, da budem prezicniji.''

,,Isuse'', promrmljao je Tomas u bradu, prekrivši šakama lice. ,,Koji sam ja kreten. Zašto je to još uvek na tvom stolu?'', Espozito je slegnuo ramenima.

,,Nisi ga tražio.''

,,Ubiću te, Mateo'', ozbiljnim izrazom lica i ne tako ozbiljnim tonom mu je rekao. Nikada nije dugo mogao da se ljuti na njega. ,,Kako sam mogao da ga tražim kada nisam znao da je uopšte kod tebe?''

Silent BoyOù les histoires vivent. Découvrez maintenant