Moja Sudbina [✔]🔚

19.

Lejla

Budim se obasjana suncem na velikom praznom krevetu, potpuno gola sa bijelim pokrivačem preko gornjeg dijela tijela. Pridignem se malo, okrenem se oko sebe i shvatim da nema Murata. Otišao je i to me malo rastuži, ali ne u potpunosti. Danas sam se probudila sa osmijehom na licu i planiram da taj osmijeh potraje. Teško da išta može da mi pokvari današnji dan.

"Danas želim savršen dan!" - Kažem glasno i bacim se nazad na krevet.

Tad primjetim svježe ubranu ružu i malu ceduljicu sa mojim imenom na njoj. Brzinom svjetlosti zgrabim porukicu i pročitam je:

"Da imam moć da mogu vratiti vrijeme iz naših života bi izbrisao našu prvu bračnu noć. Volio bi da je prethodna noć naša prva zajednička noć i da je takvom pamtiš.
Žao mi je što ti ovo nisam mogao reći gledajući te dok se razbuđuješ, ali morao sam izaći rano. Imam nekih problema na ranču pokušat ću se vratiti brzo a kad se vratim želim da provedemo ostatak dana zajedno. Zapravo ne samo ostatak dana nego ostatak života. Iskreno se nadam da i ti želiš isto i da ce ovo biti novi početak za nas.

Volim te Lejla
Murat M."

Čitam poruku iznova i iznova, očima upijajući svaku riječ napisanu tako lijepim rukopisom da počinjem da sumnjam u to da je on napisao. Iako potpis na kraju definitivno jeste njegov, znam jer viđala sam ga i prije.

Neke riječi se ističu od drugih i svijetle mi pred očima dok moje srce kuca tako jako da imam osjećaj da ću puknuti od sreće.

Čitam naš novi početak, volim te, iznova i iznova i ne mogu opisati kako sam sretna zbog ovoga. Nisam sretna negp lebdim u zraku tri metta iznad zemlje, jedva čekam da se vrati da mu kažem da i ja želim isto. Vrijeme je da se konačno predam svojoj sudbini.

Zatvorim oči vraćajući se u sinoćnju noć, Murat ja i mjesečina. Savršeno je, sjećam se njegovog mokrog tijela dok me čvrsto privijao uz sebe strasno me ljubeći, njegovim usana na mome vratu i mojim grudima. Njegov dah na mojoj koži tjerao je moje tijelo da pocrveni od stida čak i sad dok sam se prisjećala tih trenutaka. Izgubila sam se u njegovom poljupcima i tom željnom pogledu, izgubila sam se u tim tamnim očima punim vatre i topline u kojoj izgaram. Izgubila sam se na tim opojnim usnama. Izgubila sam se i nadam se da se nikad više neću sabrati i da me nikada niko neće razdvojiti od njega.

"Dobro jutro gospođo, donijela sam vam doručak." - Moje maštarije prekide Ajše unoseći poslužavnik pun hrane u sobu.

"Ostavi tu Ajše, nisam gladna." -Kažem joj nakon što je toplo pozdravim sa širokim osmjehom.

"Kako niste, gospodin Murat je naredio da vam se spremi kraljevski doručak. Rekao je da ćete biti gladni kad ustanete."

"Stvarno? Pa dobro ako je moj mužić tako rekao onda daj ovamo, jest ću." -Ajše mi je stavila doručak u krilo čudno me gledajući.

"Jeste li dobro gospođo?"

"Dobro sam, šta više savršeno sam. Zašto pitaš?"

"Onako čudni ste mi danas. Sigurni ste da ste dobro?"

"Dobro sam Ajše, spremi mi kupku i haljinu za danas."

"Koju haljinu želite?"

"Neku posebno lijepu, zelim biti lijepa danas."

"Vi ste lijepi svaki dan, bez obzira na haljinu gospođo. Hoćete li da vam spremim onu plavu haljinu koju ste rekli da čuvate za kasnije."

"Ne, ne želim plavu, Muratu se ne sviđa kad nosim haljine koje puno otkrivaju. Spremi mi onu rozu haljinu koju sam dobila od oca."