Moja Sudbina [✔]🔚

9.

Lejla

“Nova gospođa još uvijek spava?”

“Spava Hano.”- Čujem neki glasić kako odgovara na pitanje glavne kućopaziteljke Hane, koju sam jučer upoznala. Draga bucmasta žena u kasnim četrdesetim iskrenog osmijeha i nježnog pogleda malo me podsjećala na moju Nanu i možda sam zbog toga imala neke simpatije prema toj ženi od samog početka.

“Ako ako neka spava, polako zatvori vrata i pusti je da se odmori na miru. Obilazi je svako malo pa kad se probudi ako joj nešto bude trebalo ti joj pomozi, Murat je naredio da joj damo sve što zatraži i da pazimo na nju dok se on vrati.”

“Dobro Hano, a kako nam je samo nova gospođa lijepa i kako su joj lijepe stvari, svaka čast našem gospodinu kakvu je ženu odabrao.”

“Ajše… trči za poslom!”

“Idem Hano.”

Čujem da se vrata zatvaraju i polako otvaram oči još uvijek nesvjesna gdje se nalazim.

Ležim u postelji i osjećam kako me cijelo tijelo boli kao da sam pregažena, paralizirana i vezana za krevet ne mogu da se pomjerim. Neko vrijeme samo tako ležim privikavajući oči na svjetlost koja ulazi kroz ogromne prozore.

Pokušavam da se pridignem u krevetu i osjetim oštar bol po dnu stomaka, tog trena sjetim se prošle noći. Sjetim se Murata,njegovog pogleda, njegovih ruku na meni i njegovog tijela nad mojim. Sjetim se njegovog dubokog glasa,sjetim se okusa njegovih usana, njegovog toplog zagrljaja a zatim opet bola koji mi je nanio. Zahvalim Bogu što on nije tu i što mogu na miru da dođem sebi, nisam više sigurna šta osjećam prema tom čovjeku i bojim se svoje reakcije kad ga vidim. Ne znam mogu li da preživim još jednu noć kao prošlu, ne znam mogu li više da podnosim njegove dodire na mome tijelu ni njegov pogled koji me hipnotiše i čini bespomoćnom. Sinoć sam se se osjećala kao bespomoćno lane u kandžama opasnog velikog lava koji se spremao da me pojede i da mi uzme ovo malo mene što je ostalo netaknuto. Uspijevam da se dignem sa kreveta uprkos oštroj boli koju i dalje osjećam, kao da me neko razderao a rane nema. Zatim mi pogled pada na zgužvanu posteljinu i veliku krvavu fleku na krevetu, plakala bi ali suza više nemam.

Bol počinje polako da slabi i već se osjećam malo bolje pa obratim pažnju na sobu u kojoj ležim. Očekivala sam da će me smjesti u Muratovu sobu međutim dali su mi moju sobu i rekli da ću od sad pa na dalje tu da budem, da je to moja soba. Jučer kada sam stigla već je bila noć i sve je izgledalo drugačije pod svjetlom lampi, ova soba mi se nije činila ovako lijepa kao sad.

Bacim pogled po sobi i zaista se oduševim njenom ljepotom, svijete boje i jako osunčana baš izgleda kao prava ženska soba, pitam se čija li je bila prije mene. Soba je ogromna a na sredini se nalazi veliki kraljevski krevet na sredini sobe, dva manja stolića sa laticama oko njega od istog svijetlog  drveta kao krevet sa prelijepim rezovima izrezbarenim na njemu, zaista izgledaju prelijepo. Četiri ogromna sastavljena prozora koja zauzimaju gotovo cijeli zid sa desne strane kreveta i ispunjavaju cijelu sobu svijetlom uprkos roskastim paravanima koji su naučeni preko pola prozora. Prelijep i unikatan kao i sve u ovoj prostoriji bio je i kamin na prednjem zidu nasuprot kreveta. Pored kamina nalazila se fotelja na kojoj je sinoć sjedio Murat i dva mala taburea na kojima sam ja sjedima ispred njega istog materijala  kao i fotelja i svijetlo roze boje kao tapiserije na zidovima. Sva soba je bila rozo-bijela sa nježnim cvjetnim dezenima i ukrasima koji su joj davali još veću čar i činili da zablista. Sa lijeve strane kreveta nalazio se ženski bijeli stol sa velikim ogledalom na njemu i stolićem za sjedenje ispred. Na stolu su se nalazili razni ženski preparati parfemi, kreme, šminka koje sam donijela od kuće kao i mali pokloni od sestara koje još uvijek nisam stigla otvoriti. A na lijevom zidu pored njega nalazila su se dva velika ormana u jednom od njih nalazile su se moje haljine koje su sinoć uredno složile dvije žene koje su radile kao kućne pomoćnice kod Murata, a drugi su ostavile prazan. Ispod ormara nalazila su se velika bijela vrata, a pored njih velika polica za knjige koja je bila polu prazna sa svega par knjiga, a ostali prostor su ispunjavale razne svjetlucave figurice i ukrasi.