Moja Sudbina [✔]🔚

16.

Lejla

Ležim na krevetu, pravim se da spavam ne obazirući se na kucanje na vratima koje postaje sve jače i jače. Nakon nekoliko sekundi kucanje prestaje i čujem zvuk visokih potpetica kroz hodnik, po koracima znam da je u pitanju Muratova tetka ili starija gospođa ove kuće kako je posluga voli zvati od kako sam ja navodno glavna gospođa. Drago mi je što je otišla jer danas stvarno nemam snage da glumim ljubaznost i sretnu ženu pred njom. Sva ova situacija sa Muratom me iscrpljuje nenormalno, više ni sama ne znam kakvi su moji osjećaji za njega. Nekad sam ga mrzila, nekad mi se sviđao, a sad ga ponekad želim blizu sebe a ponekad bi mu najradije lupila šamarčinu i rekla da se gubi iz mog života jednom zauvijek. Mada nisam sigurna da bi mogla izdržati dan da ga ne vidim, preživjela bih ali bi mi bilo jako teško.

Ovih dana moj i Muratov odnos je komplikovaniji nego ikad. Još od onog incidenta sa haljinom i konjem on se ponaša čudno. Nekad je toliko fin i nježan prema meni kao da se svim silama trudi da me zaštiti od svega pa i od samog sebe i to su trenuci kad bi mu se najradije bacila u naručju, zaboravila na sve i zauvijek ostala u njegovom toplom zagrljaju. Ali baš kad počnem da razmišljam o sebi i njemu u takvom odnosu on sve sruši kao namjerno. Odjednom postane hlada i ljut na mene bez nekog osnovanog razloga. Glas mu postane grub ali oči, njegove oči ostanu iste kao da ni on ne želi ono što sam radi. Kao da i sam mrzi što je takav kakav jeste, ali iz nekog razloga mora biti. Ne razumijem ga, a ponekad čak ne razumijem ni samu sebe. I kad sam ljuta na njega svaka pomisao o njegovoj blizni u mom stomaku pravi posebnu atmosferu. Ne želim tako da se osjećam, ali ipak uživam u tome. Uživam u njegovoj blizini, uživam u sjećanju na njega i osjećaju kakav u meni stvara, a koji dugo nakon toga ostaje.

Od same pomisli na njegov poljubac onog dana kad smo kad me na silu vratio iz šetnje i njegovih dodira dok smo bili na konju niz cijelo me tijelo prođu žmarci. Baš kao i onog trenutka kada me povukao u zagrljaj u utisnuo vlažni poljubac na moje usne. Njegove usne na mojim, njegova ruka na mom struku i vratu, njegov pogled i te tamne oči koje isijavaju vatru iz sebe. Nemoguće je opisati taj osjećaj, nemoguće je tu strast dočarati riječima ma koliko god da se trudila.

Da me taj dan nije pustio i da je nastavio onako da me ljubi pustila bi mu sve i predala mu sebe na dlanu. Bez razmišljanja i bez kajanja, jednostavno i strasno. On i ja..Ja i on, zajedno dok god traje, a vjerujem da bi trajalo..

Sve bi dala da nije pustio, ali pustio je. Pustio i opet postao hladan dok su mu oči i dalje žarile moje tijelo na krevetu, žarile tijelo i pustošile dušu tako nemilosrdno i bolno.
Od tog dana nemam želju da izađem iz kreveta, od tog trena cijelo tijelo me boli, a ne znam zašto ni kako to spriječiti. Znam samo da ne mogu prestati misliti na taj dan i na svaki njegov dodir tog dana i dana prije i poslije toga.
Tako malo mi fali da mu padnem pod noge, a tako puno da on to shvati i uradi nešto po tom pitanju.
Zatvorim oči dok mi topla suza klizi niz lice i sjetim se njegovog čvrstog stiska na mojim kukovima i njegove ruke na mojim grudima. Pravila sam se da i ne primjećujem to iz želje da ne prestane, a on je pao na tu priču. Muškarci su glupi, čula sam nekoga da to govori i bio je u pravu. Treba da budeš debil da i pomisliš da to ne primjećjem. Svaka žena to primjećuje, pa ne znam šta da se dešava oko nje dodir na nekim tačkama ženskog tijelu nikada ne prođe neprimjetno.

Sjetim se često i ljutnje u njegovim očima kad me uočio u parku prepunom muškaraca koji ne skidaju pogleda sa mene. Nisam znala da muška ljubomora može tako da laska i da godi ženskom srcu. Volim kad je ljubomoran, volim čak i kada je ljut po malo, ali tek onoliko da me privije uz sebe i strasno ljubi kao da sutra ne postoji i život mu ovisi o tom poljubcu.

Iz tog razloga sam jučer izašla na balkon obučena samo u tanku svilenu spavaćicu. Znala sam da je tamo i da me promatra, ali sam se pretvarala da ga ne primjećujem i da samo uživam u lijepom sunčanom danu. Nedugo zatim čula sam ga kako galami na radnike i u roku od dvije minute svi su radnici po njegovom naređenju napustili dvorište i otišli gdje him je naredio. Ne mogu opisati ponos koji sam osjećala u sebi kad mi je rukom pokazao da uđem unutra na što sam ja samo odmahnula i nastavila da gledam u daljinu. Nije mu dugo trebalo da se pojavi na balkonskim vratima crven od bijesa. Uvukla sam se unutra protežući se uz put i puštajući ga da uživa u tom kratkom pogledu, a zatim se obukla i ostatak vremena provela pretvarajući se da slušam njegovo predavanje o oblačenju i ponašanju pristojnih žena i muškarcima na ranču. A sve što je trebao da kaže jeste; "želim to tijelo samo se sebe" i možda bi razmislila o tome da prestanem da se ponašam djetinjasto, ali nije to uradio pa planiram da nastavim sa svojim "djetinjastim" "nezrelim" ponašanje i "nepristojnim odijevanjem".