Moja Sudbina [✔]🔚

4.

Krenula sam u prizemlje kada sam začula glasove na drugom spratu, dolazili su sa kraja hodinka iz očeve radne sobe. Nije mi trebalo dugo da zaključim da su gosti tu, očevi partneri zajedno sa Muratom su u toj sobi. Približila sam se vratima očeve radne sobe i vidjela da vrata nisu zatvorena do kraja, stajala sam tako krijući se iza vrata i slušala razgovor. Svi su bili smrtno ozbiljni pa sam zaključila da je razgovor o nečemu bitnom i po očevom glasu znala sam da taj razgovor nije išao dorbo.

“Ja mislim da je to jako rizičan posao i nikako nije dobra ideja ulagati novac u takvo nešto, pogotovo ne u ovim vremenima.” - Začula sam nepoznati glas kako govori:

“Nikome od nas nije u cilju izgubiti novac, ovo su teška vremena za sve nas i jako je teško naći dobar isplativ posao, mislim da trebamo dobro razmotriti sve mogućnosti prije nego donesemo odluku.” - Drugi glas je dodao.

“Slažem se sa vama gospodine Vanberg, i ja mislim da je najbolje da otkažemo sve ovo. Rizik je jednostavno previše velik, moja kompanija nije spremna za takve gubitke.” - Treći glas je dodao, shvatila sam da ima više od pet muškaraca u toj sobi, nisam bila sigurna jer sam sa mjesta na kojem sam stajala mogla vidjeti samo svog oca i našeg starog advokata, a ostale sam čula samo kako pričaju.

“Jako mi je žao što ste se našli u ovakvoj situaciji, gospodine Mehemde.” - prijatan glas starijeg muškarca se obratio mome ocu pa nastavio - “Ali bojim se da se moram složiti sa ostalom gospodom u vezi svega ovoga, ovaj plan je previše riskanatan za nas. Veliki je to korak na koji sudeći prema ovome do sad niko od nas nije spreman.”

Pogledala sam u svoga oca i sve drugo je nestalo na sekundu, a ja sam mogla vidjeti starijeg čovjeka kako povijeno staji iznad stola i njegovog advokata i našeg dugogodišnjeg prijatelja kako staji do njega držeći svoju ruku na očevom ramenu.Pred očima mi je bila samo sjena, olupina čovjeka pored kojeg sam odrasla, moj otac je prvi put za cijeli moj život bio u takvom stanju. Izgledao je umorno, pregaženo i bio je slomljen pred ljudima koji su nekada bili njegovi partneri. Poznavala sam svoga oca i za njega je ovo bila velika sramota, na njemu je vidjelo da je patio, sve za sta je radio cijelog života polako je nestajalo pred njegovim očima i on to nije mogao da podnese. Ja bi podnijela sve i da uzmu kuću i cijelo imanje, i siromaštvo nije bilo problem za mene, ali ovo je uzimalo moga oca pred mojom očima on je polako nestajao, a ja sam samo stajala i posmatrala ga kako pada i nisam to mogla da podnesem. Njegovo srce je u jako lošem stanju i svi ovi problemi sa bankrotom uticali su na njegovo zdravlje, bojala sam se za njegov život ukoliko se nastavi ovako.

U sobi je neko vrijeme bila muka tišina, a onda sam začula glas muškarca od ranije - “Šta vi mislite o svemu ovome gospodine Montegregori, niste ništa rekli do sad.”

Zadrhtala sam na spomen njegovog imena i zažalila što ne mogu vidjeti kroz vrata da vidim šta trenutno radi. “Razmišljao sam o ovome što ste sve iznijeli danas i mislim da prerano osuđujemo. Zašto ne bi smo pustili advokata i gospodina Mehmeda da završe plan za taj projekat i onda sagledali sve mogućnosti. Sigurno je da je ovaj posao jako rizičan, ali ako bi uspjeli naći načina da ovo uspije to bi zagarantovalo jako dobar profit svima nama, a to nam je cilj zar ne.” Rekao je prelijepim dubokim muškim glasom od kojeg sam se naježila od glave do pete.

“Ali gospodine Murat..”

“Čemu tolika žurba gospodine Vanberg, ništa ne gubimo time što dajemo ovom projektu priliku da se dokaže korisnim.” - Dodao je ovaj put malo oštrije što je natjeralo gospodina Vanberga ko god da je bio da odustane i pokorno kaže:

“Naravno gospodine, u pravu ste.”

“Dobro, onda slažemo li se svi sa tim.” - Upitao je, možda sam mrzila ovog čovjeka i nikad ovo ne bi priznala pred drugima, ali njegov glas bio je božanstven. Savršen glas odraslog muškarca kakav nisam čula do sad tako jak,siguran, dubok, pomalo strašan i autoritativan, samo od slušanja kako priča dobijala sam leptiriće u stomaku i neka čudna struja je prolazila mojom tijelom.

Svi u sobi su se složili i nastavili razgovor o detaljima tog projekta, a ja sam treperila svaki put kad bi Murat progovorio.

Iz mog maštanja prekinuo me očev jak kašalj. Odjednom je počeo jako kašljati i nije se mogao zaustaviti, njegovo lice postalo je naglo crveno i izgledao je kao da će se srušiti na pod. Baš u trenutku kada sam se spremala odkriti i uletiti u sobu da pomognem ocu, Murat je pritrčao stolu i pridržao ga i dodaši mu čašu vode. Otac se brzo smirio, a Murat ga u dalje držao govoreći mi kako će sve biti u redu i da se ne uzbuđuje previše šteti svome zdravlju. Gledala sam leđa čovjeka koji mi je ponudio brak, a pred očima mi je bila Manda i sve što je rekla za njega. I u ovom razgovoru on je pomagao mome ocu svi bi odbili očev prijedlog da nije bilo Murata, kad se zakašljao on je jedini prišao i pomogao mu. Gledala sam ga i upijala svaki njegov centimetar, nije nosio odijela kao moj otac i ostali bio je ležerno obučem u šarenoj plavo-bijeloj kaubojskoj košulju na kockice upasanoj u tamno plave jahačke pantalone sa smeđim ramenom koji se slagao sa tamno smeđim čizmama koje je nosio. Velika ramena baš onakva kakvim ih je Ajla opisala i lijepo izvaljani mišići savršeno su popunjavali njegovu košulju,a crna kovrdžava kosa upotpunjavala je cijelu tu sliku. Bilo mi je jasno zašto su žene toliko ludile za njim takvo tijelo plus taj božanstveni glas što se mene tiče nije morao ni da bude lijep i dalje bi bio savršen. Ali ipak me zanimalo njegovo lice željela sam da vidim da li je zaista toliko savršen kao u pričama drugih.

U svom tom zanosu još  više sam se približila vratima gotovo sam ušla u sobu bez da sam postala svjesna toga sve dok nije okrenuo glavu pogledavši u drugi ugao sobe, uplašila sam se da me mogao vidjeti za vratima pa sam se okrenula i nestala odatle što sam brže i tiše mogla.

Dok sam se odmicala od radne sobe moga oca čula sam ih kako izlaze iz sobe. Nisam uspjela da se odmaknem predaleko pa sam iz pristojnosti ipak zastala kod donjeg stepeništa, nadala sam se sa me nisu vidjeli kod vrata i da nisu shvatili da sam prisluškivala.Prema meni su blagim korakom koračala četiri ozbiljna čovjeka godina od prilike moga oca možda malo mlađi u tamnim odjelima i sa šeširima na glavi, na njima sa vidjelo da su poslovni ljudi. Kada su mi se približili lijepo su me pozdravili naklonivši mi se i skidajući šešire. Sa širokim osmijehom na licu sam im uzvratila pozdrav i oni su nastavili dalje vraćajući šešire na glave i nastavljajući svoj razgovor. Murat, moj otac i advokat su još uvijek bili u radnoj sobi pa sam ja planirala iskoristi to i pobjeći kako se ne bi susrela sa njima,ali kasno. Čim sam se okrenula ugledala sam gospodina Murata kako izlazi iz očeve sobe zatvarajući vrata iza sebe. Moje srce je opet počelo lupat nekontrolisano i sve o čemu sam mogla misliti je trčanje. Ponovno sam se zamišljala da sretna trčim kroz polja u haljini samo što ovoga puta nisam zatvorila oči. Moje oči bile su širom otvoreno posmatrajući zgodnu figuru muškarca kako mi se laganim korakom približava, svaki njegov korak ubrzavao je moje odkucaje moga srca. Posebnu pažnju mi je privlačio način na koji su mu se pomjerali mišići na tijelu dok je hodao i odjednom sam počela zamišljati te mišiće kako se pomjeraju dok trči. Zamišljala sam ga kako trči kroz polje, isto polje kao ono kroz koje ja trčim. O moj bože pa ja ga zamišljam da trči sa mnom, a ja se još smijem u uživam u tome.

Šta ja to radim? Samu sam sebe ošamarila u svojoj glavi i probudila se iz tog sna. Zamišljam gluposti,a on ide prema meni i ja nemam gdje da pobjegnem. Bože ti mi pomozi taj čovjek ide prema meni. Šta ću sad? Šta će mi reći? Šta ću mu reći i zašto pobogu nisam pobjegla dok sam još imala priliku?

Kako mi se sve više približavao njegovo lice postajalo je sve jasnije i jasnije, a moje srce sve slabije. Lijep je zaboga, nemoguće je koliko je lijep.

Zašto si morao da budeš toliko savršen? Zašto? To nije fer.
Zašto me tako gleda? I je li to smiješak na njegovom licu?
Zašto se smije? Izgledam li ja smiješno ili mi možda čita misli?
Budi ozbiljna! Budi ozbiljna! Tebe ne zanima ovaj muškarac i zato BUDI OZBILJNA!!
Zašto se i dalje smiješi?
Prestani!!