Moja Sudbina [✔]🔚

13.

Osjetim Muratov miris oko sebe i okrećem se te ga ugledam sa širokim osmijehom na licu i poznatim sjajem u očima. Sretan je i ja sam pa mu uzvraćam toplim osmijehom zaista sretna što ga vidim. Krenem mu u zagrljaj i on me prihvati snažno me pribijajući uz sebe. Osjetim toplinu i sigurnost njegovog zagrljaja, a zatim dobro poznati glas kako me doziva i odjednom nestaje osmijeha sa moga lica. Okrenem se i ugledam Ahmeda kako me doziva i govori:

"Lejla, Lejla kako si samo mogla.. Lejla.. Lejla..."

"Lejla , gospođo Lejla probudite se."

Otvram oči i ugledam Ajše kako se naginje iznad mene. Pogledam oko sebe i shvatim da je sve to bio samo san i da se nalazim u svojoj sobi iako na pogrešnoj strani kreveta i sa Muratovim jastukom u zagrljaju.

"Ajša!"

"Gospođo Lejla jako mi je žao što vas budim, međutim starija gospođa me poslala da vas obavjestim da je došao krojač i da ako želite možete da siđete i naručite sebi neke haljine po vašoj želji."

"Ne Ajše, zahvali joj se u moje ime i reci da mi za sad ne treba ništa."

"Kako vi kažete gospođo."

"Lejla, Ajše. Ja sam Lejla."

"Da, izvinjavam se."- Kaže stidljivo i nasmiješi se iako će opet da nastavi da me zove gospođo.

"Ajše koliko to ima sati, uspavala sam se izgleda."

"Podne je gos..Lejla."

"Zar već!"

"Da."

"Hmm dobro, gladna sam i jede mi se nešto slatko Ajše."

"Da vam donesem doručak, ima i kolača."

"Uhh to bi bilo super,hvala ti."

"Odmah."- Klimnula je i izašla iz sobe.

Murat sinoć nije došao u sobu, pitala sam se gdje je. Sinoć sam nesvjesno završila na njegovoj strani kreveta sa njegovim jastukom u rukama. To bi možda moglo objasniti san jer njegov jak miris na jastuku se još osjećao i mirisao je tako svježe kao da je Murat baš tu večer spavao na njemu. Tako lijep i opustajući miris muškaraca, tako savršen da je teško vjerovati u takvo nešto. I znoj tog čovjeka miriše savršeno..

Ajše se ubrzo vratila sa tacnom punom hrane i ovoga puta sam pojela sve, baš sve što je donijela.

"Ajše"

"Da!"

"Znaš li slučajno gdje je Murat? Da li si ga vidjela danas?"

"Vidjela sam jutros gospodina Murata, sigurno je negdje tu na ranču."

"Hmm dobro, a znaš li gdje je bio sinoć?"

"Sinoć kasno gospodin je izašao, ne znam gdje ni kada se vratio, ali jutros je bio u svojoj sobi. Tu sam ga vidjela i mislim da je još uvijek tu negdje na ranču."

"Dobro Ajše."- Pitam se gdje je išao tako kasno sinoć?

"Danas je jako lijep dan i nema nešto puno obaveza u vili pa ako želite danas možemo ići u onu šetnju što sam vam obećala. Pa da vam pokažem ovaj lijepi ranč i šta sve lijepo na njemu ima."

"Može, odlično Ajše. Danima ne izlazim iz ove kuće, šetnja bi mi dobro došla. Hvala ti."

"Nema na čemu. Završite sa jelom pa ću vam pomoći da se obučete."

Danas sam odlučila obući svoju rozu haljinu koju sam prošle godine dobila od majke i koja je savršeno izražavala sve moje ženske obline. Kosu sam uvila i podigla te napudrala lice pa tek onda krenula da izađem napolje. Na Ajšino pitanje zašto sam se toliko sređivala radi obične šetnje po ranču slagala sam da mi je danas dan za sređivanje i da uvijek volim da izgledam lijepo. Dok sam se u sebi potajno nadala da ću vani sresti Murata i da ću sijati kad me ugleda.