The Vampire Witch

EPISODE 11 - SEASON 5 - BACK

''Minea..'' Plavokosi Šveđanin mi se obratio. U zadnje vrijeme mu je bilo jako teško razlikovati Alexandru i mene, s obzirom da izgledamo identično. I zato smo mu voljele komplicirati stvari. Alexandra je sjedila na našoj obnovljenoj sofi čitajući dodatne 'vještičje' materijale. Dala sam joj svoj drugi dnevnik koji sam imala kod sebe, ali čitanje joj je bilo dosta otežano pošto nije znala latinski.

''Ja sam Alex.'' Pogledala sam ga nevino dok sam mu jednostavno slagala. Suzdržavala sam se od toga da ne prasnem u smijeh jer mi ga je stvarno bilo žao. Kao da nisam shvatila koliko dugo bulji u nas dvije iz daleka i razmišlja kojoj da priđe. Alex se osmjehnula dok je listala tamnu knjižurinu.

''Oprosti onda.'' Nervozno se ispričao i nasmiješio. Ah, Eric! Ako bih ikada mogla ponovno nekog zavoljeti kao što volim Edwarda, to bi sigurno bio on. Ali nakon toliko godina, još uvijek ne mogu krenuti dalje.  Vidim da Eric brine o meni, vidim da je zaljubljen u mene, vidim priliku da ponovno budem sretna, ali nešto me koči. Zgodan Šveđanin se okrenuo prema Alexandri i duboko uzdahnuo misleći da sam to ja. Stvarno je ovako napet kad mi se obraća? Tek sada zaključih.

''Minea?'' Izustio je glatko moje ime. Zvučalo je kao da ga voli izgovarati. Nasmiješila sam se. Lijepo je znati da imate nekog na svijetu tko vas voli i poštuje. Potrudit ću se zaobići svoje mentalne barijere i uzvratiti mu jednako, baš kao što i zaslužuje.

''Hm?'' 'Prava' Alexandra je podigla pogled s jedne od brojnih starih stranica o vješticama još uvijek sjedeći  prekriženih nogu na našoj crvenoj sofi.  Zarumenila se kada je vidjela Ericov blagi pogled koji joj je uputio misleći da sam to ja.  I ona je odavno shvatila.

''Reci.'' Pokušavala je očajnički zadržati ozbiljan izraz lica iako su joj se polako usnice razvlačile u veliki osmijeh dok naposljetku nije prasnula u smijeh . Pridružila sam joj se u grlenom smijehu. A što ćeš kad smo najbolje?  ''Stvarno nas ne možeš razlikovati, huh?'' Alexandra je jedva jedvice uspjela nešto dodati dok se previjala  od smijeha nad knjigom.  Eric je stajao mirno i nepomično sve dok se nije odlučio udariti dlanom po čelu i blago osmjehnuti. Nije mu bilo lako.

''Nije smiješno.'' Okrenuo se i mogao je vidjeti potpuno isto lice s druge strane kako se smije. Mene.

''Jest.'' Odvratila sam brišući svoje svijetle oči koje su postajale sve vlažnije od smijeha. Kad malo bolje porazmislim, nije ni bilo toliko smiješno.  U redu, najbolje da se svi smirimo i vratimo u normalno 'stanje'.  Pogledao me vrlo ozbiljno na tren  na što sam samo ležerno slegnula ramenima. A kako da mu ja pomognem? Kako da znam neku veću fizičku razliku između Alexandre i sebe?  Pretpostavljam da je puno bolje ukoliko ne znaju tko je prava Alex, a tko je Minea. Lako ćemo zbuniti neprijatelje. Bit ćemo u prednosti.

''Ne znam koja je koja. Kako da znam? Glasovi su vam jako slični i pored toga, ne znam kako vas razlikovati.'' Opravdavao se zbog svoje greške. Ne znam zašto mu je tako krivo. Pa nije prvi put da se zabunio. Možda se osjeća krivim zbog toga što misli da bi me trebao prepoznati. Tko zna?

''Onda bismo trebali saznati.'' Alex je odložila knjigu u koju je maloprije bila zadubljena i ustala.

''Stanite jedna kraj druge.'' Eric nam je poručio te smo ga ubrzo bez prigovora poslušale. Ovo će biti interesantno. Čim smo stala kraj Alexandre, shvatila sam da nas je uistinu teško razlikovati. Moja pra...unuka se okrenula prema meni i uskliknula:''Ajme viša si od mene pola centimetra!'' Kako bi ona to mogla tako brzo zaključiti?

''Kako ti znaš koliko smo visoke i koliko je to u centimetrima?'' Preokrenula sam šaljivo očima upitavši je. ''Imam super-vid.''  Pa imam i ja. Pokušala se opravdati dok je Eric dolazio do nas s metrom u ruci. Zar će nas stvarno mjeriti? Kakva glupost!