Poglavlje 12

2K 100 3
                                    

Ešli

Opet mi vibrira telefon, znam da je Stefan zato i ne gledam u njega od kako sam ga ostavila kod njega u stanu zvao je non stop i slao poruke, nisam se javljala i nisam odgovarala ne zato što nisam želela nego prosto nisam znala šta da mu kažem. Ako bi mu rekla da nemam muža onda bi pomislio da ovo među nama može da se nastavi, a donekle nije moglo. Imam Patrika iako je mali i ima samo pet godina moram da se posvetim njemu, a ne nekoj vezi koja nema budućnost.

U kancelariji je bila ludnica imala sam dva sastanka ugovorila sam dva posla, jer je Lejla ostala kući, a kao njen zamenik morala sam da obavim posao. Ugovorila sam gradnju jednog tržnog centra i renoviranje celog jednog sprata u jedan stan.

Gospodin Sančez inače uglađeni poznati biznismen izrazio je želju da kupi četri stana u jednoj od Lejlinih zgrada, ali pod uslovom da se naša firma pozabavi renoviranjem tako da bude sve jedan veliki stan, želeo je sprat ceo samo za sebe.

Kad sam završila sastanak, sa njim i rekla mu da ću mu se javiti, bacila sam se na crtanje nacrta to je inače bio Lejlin posao, ali želela sam da joj pomognem, kao njen zamenik želela sam tu funkciju da obavim ponosno i kako treba.

Nakon smene u kancelariji zaputila sam se kod Lejle da joj pokažem nacrte ili ako ne valjaju da joj kažem da uradi nove, i objasnim šta gospodin Sančez želi.

Parkirala sam se na prilaz ispred njene kuće uzela fasciklu i uputila se velikim stepenicama ka velikoj prelepoj kući, nikad pre nisam bila kod šefice, kuća joj je bila prelepa, tako umerena i elegantna, nije bila poput onih vila koje su građene neukusno Lejlina kuća je naspram moje malene bila velika, ali odisala je elegancijom i stilom.

Pokucala sam i čekala, prebacivala sam težinu sa noge na nogu bila sam nervozna kao đavo. Da li će se šefica naljutiti što sam dala sebi za pravo da sama nacrtam skice i nacrte.

Ĉula sam korake iza velikih belih vrata, kad su se otvorila pred njima je stajala ženica sa keceljom oko struka, pretpostavljam da je to njena služavka Dominika.

"Dobar dan, želela bih da vidim Lejlu."

Služavka me je pogledala, klimnula glavom i pokazala rukom da uđem.

"Sačekaćete samo malo da obavestim gospođu da ste došli, vaše ime je?"

Nasmejala sam se i rekla, "Ešli, ime mi je Ešli."

Služavka se nasmejala klimnula glavom zatim se okrenula i otišla.

Nakon nekoliko dugih minuta se vratila, "Gospođa će vas primiti u salonu, pođite za mnom." Rekla je i krenula hodnikom i uvela me u prelepi dnevni boravak.

Okrenula sam se po njemu u želji da sve upijem, prozori su bili od krova do poda, sa pogledom na suncem obasjano jezero u sredini prostorije bio je kauč od kože boje bele kafe mali noćni stočić bio je ispred njega, a uza zid bila je postavljena polica za televizor i raznorazne ukrase. Ovo je bio prelep dom iako je kuće bila velika odisala je intimnošću i ljubavlju.

Nakon pet minuta ušla je Lejla.

"Hej, Ešli šta se dešava." Rekla je i sela na fotelju pored mene, stomak joj se već dobro video imala je još malo do porođaja, i bila je prelepa trudnica.

"Danas je bio gospodin Sančez, on je izrazio želju da kupi četri stana u tvojoj zgradi na Bulevaru slavnih." Rekla sam, a onda zastala, Lejla je razgolačila oči u neverici.

"Ĉetri stana od jednom?" Pogledala sam je klimnula glavom i nastavila.

"Da, četri stana, ali ima specijalan zahtev, želi da se od njih napravi jedan stan, znači želi ceo sprat samo za sebe, e sad ja znam da ste vi blizu porođaja i rekla sam da ću mu se još javiti..."

Ljubav PobeđujeWhere stories live. Discover now