11.deo

6.9K 146 0
                                    

2 dana kasnije

Nina P.O.W.

-Ćurka i dalje spava,a 3 sata je. Hvala Bogu pa ima lak san.
Ja:Tadija,ući ćemo joj u sobu sa tortom i pevati joj pesmu,sve dok se ne probudi.
Tadija:Jojj,nemoj ja da pevam. Popucaće prozori.
Ja:Ne seri i polazi.

Staša P.O.W.

-Budi me neka buka. Otvaram oči i vidim Tadiju,Ninu,mamu,Miloša,Marka i Željka. Prvo sam tripovala da sanjam pa sam se okrenula na drugu stranu i zatvorila oči.
Nina:Ustaj,kobilo!
-Skočila je na krevet i rukom umazanom u tortu mi prešla preko lica. U roku od odmah sam se podigla i sve ih pogledala. U tom trenutku su se svi prodrali „SREĆAN ROĐENDAN!“
Prevrnula sam očima i vratila se u krevet.
Tadija:To nikako,nikako!
-Prišao mi je i podigao me.
Tadija:Nema spavanja,smotana.
-Nisam znala gde se nalazim,probudili su me. Odveo me je do wc-a.
Tadija:Spremi se.
Nina:Ideš kod frizera i šminkera sada,a posle se vraćaš po haljinu.
Ja:Okej,okej. Samo me ostavite sada,molim vas.
Nina:Okej. Nemoj da zaspiš na wc-šolji.
Ja:Potrudiću se.

Xx:Aa odakle si ti inače?
Ja:Iz Valjeva.
-Smarao me neki lik za kojeg ne znam ni kako se zove. Ova Nina nije normalna. Zove nepoznate. Strašno.
Obradovalo me to što je došlo dosta stare ekipe iz Valjeva. Trudim se da popričam bar malo sa većinom,ali mi smeta ovaj.
Ja:Kako se beše zoveš?
Xx:Ognjen.
Ja:Pa,Ogenjene,hoćeš li da plešemo?
Ognjen:Pa naravno.
-Dobra prilika za sledećih mesec dana.
Odvukao me je i zavrteo. Počela je balada. Stavio je ruke oko mog struka,a ja svoje na njegova ramena. Gledali smo se. U sekundi je skrenuo pogled na moje usne i poljubio me.
Igra počinje,Tadija.

Dan kasnije

Tadija:Šta si tražila sa njim?
Ja:Pobedu.
-Izdahnuo je.
Tadija:Ajde da si našla nekog drugog,ali zašto baš njega?
Ja:Ne kapiram zašto ti baš on smeta.
-Ćutao je.
Ja:Zašto ne želiš da mi kažeš?
Tadija:Duga priča.
Ja:Imam ja vremena.
Tadija:Reci ti meni šta si radila sa njim,pa ćeš čuti sve od mene.
Ja:Bukvalno ništa.

Flashback

Ja:Hoću da pobegnemo odavde.
-Pijan on,pijana ja. Izveo me je iz kluba,koji su iznajmili za ovo veče. Otišli smo do mene,jer on navodno ima neke probleme u kući. Ko da je bitno.

-Skinuo mi je haljinu,a zatim svoje odelo. Ubrzo smo završili nagi na krevetu.
[Desilo se.]

-Budim se u Ognjenovom snažnom zagrljaju. Posmatrao me je,dok sam ja sva čupava pokušavala da se setim šta se desilo sinoć.
Ja:Da li smo već...
-Nasmejala sam se i stavila ruke preko face.
Sklonio ih je i poljubio me.
Ja:Koliko ima sati?
Ognjen:Oko 10. Ja moram da idem,zovi me posle.
Ja:Okej. Moram da te ispratim.
-Oblačio se,baš kao i ja.
Ja:Jao Bože,moji su dole. Polomiće me.
Ognjen:Što?
Ja:Samo odjednom sam nestala sa svog rođendana,sa tobom. Ne znaju te.
Ognjen:A jebote.
Ja:Izletećeš brzo,ne mogu da im objašnjavam sve.

-Taman kada je hteo da izađe čulo se jedno „khm“. Oboje smo se okrenuli.
Tadija:Šta se dešava ovde?
Ja:Am..ćao Tadija. Ovo je Ognjen,moj dečko koji upravo odlazi.
-Bukvalno sam lika isterala iz kuće.

End of flashback

Ja:Odakle ga znaš? Zašto ti smeta? Pričaj sad.
Tadija:Ima dosta stvari koje ne znaš o meni.
Ja:Kao na primer?
Tadija:Da sam vođa navijača.
Ja:Šta sa time?
Tadija:Pa nisam baš u najboljim odnosima sa likom koji je vođa ne baš bradskog tima.
Ja:Hoćeš da kažeš da sam u vezi sa tvojim „neprijateljem“.
Tadija:Pa tako nekako.
Ja:Pa šta ja da radim sa tim?
Tadija:Pa on zna ko si jebemu. Sigurno se nije tek tako naložio na tebe,iz koristi je sa tobom.
Ja:Pa i ja sam sa njim iz koristi. Još bolje za mene.
Tadija:Ja sam te upozorio. Ti pazi.
-Prevrnula sam očima.

Ognjen:Šta ti je rekao brat?
Ja:Ma ništa,malo je ispizdeo.
Ognjen:Znao sam.
Ja:Što mi nisi rekao?
Ognjen:Šta?
Ja:Za vas dvojicu.
Ognjen:Kao da je bitno. Nije to između tebe i mene,već između njega i mene. Opusti se.
-Klimnula sam glavom,kao da me on vidi preko slušalice.
Ja:Moram da idem.
Ognjen:Važi. Kad ćemo da se vidimo?
Ja:Kad hoćeš?
Ognjen:Večeras. Čekaću te ispred kuće.

Ognjen P.O.W.

-Došao sam kod Igora.
Igor:Kako je prošlo?
Ja:Primila se. Malo ju je smarao,ali ona ništa ne kapira,dok on sigurno sumnja na nešto.
Igor:Pazi se. Ovo mora da uspe. Ja:Osvetićemo Jovana kad-tad.
-Rekao sam dok sam ispijao još jednu čašu viskija.

Tadija P.O.W.

-Staša možda jeste naivna,ali ja nisam. Može i da pobedi,ali sve ću učiniti da je zaštitim od njih.
Bez razloga nas krive da smo im ubili desnu ruku. Sve su pogrešno shvatili.
Pozvaću Marka i obavestiti ga o svemu.

Staša P.O.W.

-Ne kapiram kako je to krio od mene. Nisam provaljivala da ide negde gde je meni čudno i nepoznato. Čak šta više mislim da nigde nije išao otkad sam se doselila ovde.
Pričaću sa njim. Ovo me malo zabrinjava. Šta ako mu se desi nešto na nekoj utakmici. Sve ovo je opasno.

GadWhere stories live. Discover now