8.

8.8K 398 14
                                    

VIKTORIJA


Nisam slušala Nikolasov savet, jer to sebi nisam mogla priuštiti,a moja povreda je već izazvala dovoljno problema i pometnji.

Zbog nemogućnosti da se pojavim na jednoj od dobrotvornih večera u Italiji kao naslednica porodice Rivera, moj najmlađi brat je morao da preuzme tu ulogu i otputuje nazad u našu rodnu zemlju.

Ne mogu reći da je bio srećan zbog toga, ali ipak se nije bunio  i prihvatio je da ode. Verujem da ga je vreme provedeno sa Antonijem promenilo i od njega načinilo osobu koja konačno počinje da shvata odgovornost koja ga očekuje.

Moje kretanje  je bilo svedeno  naminimum, ali ipak sam morala da odlazim u našu kompaniju i obavljam svakodnevne obaveze. Bol nije prolazio, ali verujem da sam se naviknula da funkcionišem sa njim.

Zvono  na ulaznim vratima se oglasilo, a meni je bilo potrebno neko vreme da odem do njih. Nisam očekivala posetioce, jer skoro nikoga nisam ni znala, a prijatelje nisam imala.

Otvorila sam vrata i tamo me je dočekala Antonijeva nasmejana devojka, kojoj je izraz lica postao ozbiljan kada me ugledala, u rukama je držala kese iz obližnjeg restorana i mogla sam zaključiti da nije uzela hranu samo za jednu osobu.

"Izvini, očekivala sam Alehandra", rekla je tiho.

"Alehandro je jutros otputovao u Italiju", rekla sam joj, a ona je izgledala iznenađeno:"Uđi, ne bih želela da razgovaramo na hodniku".

Ona mi se blago osmehnula i ušla unutra, a ja sam zatvorila vrata za nama i uputila se u dnevnu sobu.

Primetila sam da me zabrinuto gleda kada je primetila da imam poteškoća sa kretanjem, ali nije postavljala pitanja u vezi toga.

"Izvini što sam došla ovako nenajavljeno, Antoni me zamolio  da povremeno obiđem Alehandra dok je on odsutan, nisam želela da ti smetam, ali zaista nisam znala da je Alehandro otputovao", rekla je, a ja sam stekla utisak da je moje prisustvo čini nervoznom.

"Nema potrebe da mi se izvinjavaš, Alehandro je iznenada morao da otputuje zbog porodičnih obaveza, ja sam trebala da otputujem umesto njega, ali sam pre par dana uganula nogu i on je morao da me zameni, verujem da je Antoni zaboravio da te obavesti i iskreno mi je žao zbog toga", blago sam joj se osmehnula, nisam želela da me se devojka koju je moj brat izabrao plaši.

"Nećemo sada o tome, kako ti je noga?", upitala me sa osmehom, a ja sam počinjala da shvatam zašto se baš ona dopala mom bratu blizancu, bila je opuštena i nasmejana.

"Bolje, ali tek za vikend ću biti u mogućnosti da u potpunosti mirujem", rekla sam.

"Mislim da bi ipak trebalo sada da miruješ, čula sam od Antonija da ste imali neki problem u kompaniji, ali verujem da bi trebala zdravlje da staviš ispred toga, iako shvatam koliko ti znači posao", rekla je.

"Volela bih da to mogu da učinim, ali ovo je nešto što moram rešiti sama i to u skorije vreme."

Nije mi smetalo što je neko odavao podatke o mom privatnom životu, jer u njemu nije bilo ničega zanimljivog, ali neko je odavao podatke o poznatim slučajevima i podatke o mojoj braći, a ja sam morala da ih zaštitim od toga. Antoni je pre mnogo godina stavio tačku na porodični posao i ne bih želela da ga ponovo uplićem u to, a Alehandro je ipak još uvek bio premlad da bi se nosio sa pritiskom i odgovornošću.

"Da li si gladna?", iznenada me upitala, a ja zaista nisam očekivala ovakvo pitanje:"Kupila sam ručak za Alehandra i mene, a pošto on nije tu, a imam previše hrane za sebe, trebalo bi da podelimo".

"Zaista nisi morala to da radiš..."

"Želela sam da sama skuvam ručak, ali ja se zaista ne snalazim u kuhinji, a ostala sam i duže na poslu...", Sara se ponovo počela pravdati, a ja ovog puta nisam mogla da suzdržim smeh.

Njegov srećan kraj 🔚Where stories live. Discover now