Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 27.

-''To da ne znam što napraviti. Bila si upravu. Našao sam je poslije našog razgovora... I. Bila si upravu. Opet. Sudbina nas je tek planirala. Barem za to neko vrijeme. I... Ne znam. Stalo mi je do nje. Tako puno. No toliko sam ljut na nju.''- Pažljivo je slušala gnjev u njegovom glasu. Sa pozornosti je pokimala te usnama brzo oblikovala pitanje.

-''Prevarila te?''-

-''Ne.''- Odlučno je odgovorio.

-''Kakvu grešku je onda napravila?''-

-''Komplicirano.''- Ponovo je kratko odgovorio, no ona se nije ustavila sa ispitivanjem. Željela je saznati više.

-''Voli li te?''-

-''Da. Mislim da da. Vidim kako me gleda, kako je pozorna na svaku sitnicu, da se brine o meni, da se nasmiješi onako kako samo ona zna. Od prvog dana sam žudio za takvim njenim osmijehom. Onim koji ti kaže sve što njene usne ne izgovore. Pa nema veze kojoj od njih pripadale.''- Njegove riječi su je natjerale da se nešto zapita. 'Da li je moguće da si sretan zbog nekog koga ni ne poznaješ?'. Bilo je, itekako. Čak je osjetila i trunčak ponosa na tog stranca kojeg je već drugi put srela. To dok nije čula zadnje riječi.

-''Kako misliš 'kojoj od njih'?''-

-''Komplicirano.''- Ponovo je zadržao misli za sebe. No, ona se još uvijek nije predavala i trudila se da sazna što više o toj ljubavi koju je sudbina ipak isplanirala kako je i sama prije rekla.

-''Pa čuj, stranče. Što se mene tiče, je cijela noć pred nama. Imaš vremena sve dok slučajno ne zaspem.''- Mrakom je odjeknuo njegov smijeh. Nesvjesno je zamislila Zayna ispred sebe i taj smijeh pripisala njemu. Namrgodila se. Mora zaboraviti na njega. On ima nešto sa Sarah, curom koja je rekla da se nije namjerno poljubila sa njenim prošlim momkom, a sad lovi njenog sadašnjog... Ili bivšog.

-''Prvo mi reci što tebe muči.''- Kao da je samo čekala na to pitanje, je pustila glas da priča bez razmišljanja.

-''Prije sam ti pričala da me momak prevario sa najboljom prijateljicom. Sad mi je priznala da ju je drogirao. I ne znam u što da vjerujem.''- Čekala je. Pet sekundi. Deset. Na petnaest je već postala nervozna. Zašto joj ne odgovara?

-''Hej. Jesi još tamo?''- Upitala je i odmah dobila odgovor.

-''Jesam. Koliko dugo ste bile prijateljice?''- Nečujno je odahla nakon njegovog glasa. Prokleto je trebala razgovor sa nekim ko nije bio upućen u svaku sitnicu njenog života i koji je mogao cijelu situaciju sagledati sa totalno drukčijim očima.

-''Od vrtića.''-

-''Možda bi joj trebala vjerovati. To ipak nije malo. Cijelo vrijeme je bila uz tebe, zar ne? "- Upitao je, no nije sačekao odgovor. -"Zašto bi te sad izdala?''- Duboko je udahla prohladni zrak te smjestila lice u dlanove. Od silnog razmišljanja, prebacivanja temi sa jedne strane na drugu i davanja plusova i minusa Sarah, su joj se moždane vijuge pregrijale tako da je već mogla osjetiti bol koja se širila iz zatioka.

-''Ne znam što da mislim.''- Priznala je na kraju. Par minuta je između njih kružio samo povjetarac pomiješan sa mirisom pice iz obližnje picerije. I prije nego što je mogla na glas reći da je gladna, jer je maloprije sa odlaskom od kuće preskočila večeru, su se njene misli koncentrirale na novo šuškanje.

-''Zašto ustaješ?''-

-''Želim da nešto vidiš.''- Prvi put je progovorio na glas. Nije bilo više šapetanja. Samo njegov glas. Automatski se podigla u čučanj, a zatim i na noge, gdje je sva ukipljena gledala u lice ispred sebe. Osvjetljena je bila samo desna strana njegovog lica. No, mogla je zamisliti drugu. Par crnih očiju su je opušteno promatrale, a ružičaste usnice su se nalazile u napola skritom iskrivljenom osmijehu.