Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 8.

Chapter 8.

Ovaj put nije nosila svoju plavu periku. Htijela se osjećati slobodnom, biti prava ona. Ema, a ne Abby. Nije nosila ni zelenih leća. Pomislila je da zasluzuje to. Jedan dan. Da se vrati svom starom životu ili barem svojoj staroj sebi. Jer za stari život je bilo prekasno.

Vratila je bijelu slušalicu u uho, te se ustavila sa trčanjem birajući pijesmu. Prstom je sklizalna preko ekrana telefona, dok nije naišla na jednu, koja bi joj ulila dovoljno energije za idućih četiri kilometra, koliko je imala do svog stana.

Jedan mali osmijeh joj se razvuče, dok je uključila pijesmu Work bitch od Britney Spears. Motivacija. Vrati mobitel u džep roza, adidas duksarice sa bijelim crtama. Vesela melodija je već počela da joj se uvlači u uši, natjeravajući je da se pomakne sa mjesta, nastavljajući trčati.

Kao i obično. Pretrčala bi preko mosta. Svaki dan bi se malo ustavila, te se zagledala u mirnu, kristalno čistu vodu i park pored nje, a zatim i u čistu suprotnost. Visoke zgrade. Tako je bilo i ovaj put. Nakon što je malo odahla, se ponovo odvojila od već, na pojedinim mjestima, ishrđale ograde, te se ponovo vratila svom brzom tempu.

Postavila je ruke na bokove, pokušavajući doći do zraka. Pogledom je prešla preko zatvorene ulice. Vidijela je visoki bager, te još nekakvu mašinu sa velikom, metalnom kuglom na užu. Izgledalo je, kao da planiraju srušiti još jednu zgradu. Još jednom je duboko udahla, prije nego što je nastavila trčati kroz susjednu ulicu.

-"Ema?"- Zaustavila se, začuvši njen glas. Nije se trebala okrenuti, da bi znala da Jenna stoji iza nje. Mogla je zamisliti sad njen začuđeni plavo-zeleni pogled. Tako se htijela okrenuti, potrčati joj u zagrljaj te joj priznati da je živa. No, nije mogla iz više razloga. Stoga je samo natjerala svoje noge da se pomaknu sa mjesta, u kojeg su se ukopale. Nije marila ni za kablove slušalica, koji su se vukli skoro po zemlji. Samo je htijela pobjeći. -"Ema!"- Jennin povišeni glas joj je dao do znanja da nije daleko od nje. Shvatila je da trči za njom. Pokušavala je ubrzati, ali kondicija ju je polako izdavala, gubila je zrak u plućima.

Vitka djevojka je skrenula u nepoznatu ulicu. No, nedaleko od nje je trčala i plavokosa cura. Bila je još uvijek u šoku. Prvo je pomislila da halucinira, no kad je 'Ema' počela bježati, se njena sumnja povećala. To je morala biti ona.

Skrenula je u istu ulicu, slijedeći Emi. Istog trenutka je poželjela da ima neke teniske na nogama, a ne štikle. Prvi put, kad ih je obula na posao, joj se dogodi ovo da mora trčati. Tiho opsova, dok je zamahalna jednom, a zatim drugom nogom te su dvije crne štikle prošarane nekolikim šljokicama spale sa njenih nogu. Nemareći za njih, je samo nastavila trčati dalje. Bosa stopala su svako malo osjetila novi kamenčić ili manji komadić stakla. No, to je nije natjeralo da odustane.

Odjednom se zaustavila. Par metara ispred nje je smeđokosa djevojka stojala okrenuta leđima. Još uvijek nije mogla vidijeti njeno lice, jer je bila okrenuta prema sivom zidu, koji je bio previsok da bi ga preskočila. Slijepa ulica.

Plavokosa cura je promatrala Emu, ne usuđujući se da joj priđe. Tek sad su polako počela navirati pitanja u njen mozak. Zašto bi Ema učinila takvo nešto? Zašto bi lažirala svoju smrt? Ništa joj nije imalo smisla.

Ramena prekrivena rozom trenerkom su počela drhtati, te je nedugo zatim Jenna začula tihi jecaj. Brzim koracima je hodala po hrapavom asvaltu. Zaobišla je sportski obučenu curu, stajući direktno ispred nje. Ema je sklonila glavu, gledajući u pod, dok su se niz njeno lice slivale suze, ostavljajući mokre putove. Jenna blago otvori usta, dok joj se dah zaustavio, a mozak je radio punom parom. Govorio joj je da se izdere na nju, za što je to napravila, kako je mogla to napraviti. Njoj, Zaynu, Elli, Niallu, svima.

Ali u borbi je pobijedilo srce. Zaboljelo ju je, što je vidi u tom stanju, uplakanu, slomljenu. Samo ju je povukla k sebi u čvrst zagrljaj, dok je Ema pustala svim suzama da padaju. Jenna je imala toliko pitanja, no odlučila se da će sačekati. Malo. Dok se ne smiri.

*

-"Zašto si to napravila?"- Ljut ton glasa je Emu natjerao da skrene pogled. Susrela se sa tamno plavim očima, koje su ovaj put izgubile svu brigu od maloprije. Sad je vidijela samo povrijeđenost i ljutnju.

-"Morala sam."- Promrmljala je. Glas joj se još uvijek nije vratio u normalno stanje, nakon skoro sat vremena plakanja. Još uvijek je podrhtavao, i činio je sve slabijom. Pa, bila je sve slabija.

-"Ništa se ne mora, ako se neće."- Ta rečenica je bila tako brzo izrečena, sa tolikom ljutnjom. Pomislila je da je čula i notu mržnje. I to joj je natjeralo još više suza u oči. No, pokušala ih je zaustaviti. Zasad joj je uspijevalo.

-"Upravu si, ali htijela sam to napraviti."- Njen smeđi pogled se susreo sa Jenninim ljutim, plavim. Istog trenutka, kad je izgovorila te riječi, je Jenna skočila sa klupe. Ema ju je zbunjeno pogledala, ne shvaćajući zašto takva reakcija. Što je takvo rekla?

-"Aha... Znači, htijela si nas ostaviti, nastaviti život dalje bez nas."- Ema je rasširila oči, odmahujući glavom. To nije ono što je ona mislila. Zašto je uvijek svi razumiju pogrešno? Zar stvarno moraju njene riječi uvijek imati duplo značenje? -"Da li si ikad pomislila, koliko si nas povrijedila sa tim? Jesi li? Nisi."- Nastavila je pričati, odgovarati na vlastita pitanja, bez da bi dala Emi priliku da sve objasni. -"Jesi li ikad..."- Odmahnula je glavom, te je njena kratka plava kosica poletjela po zraku.

-"Jesi li ikad pomislila, kako si uništila Zayna? Volio te. Dovraga."- Prošla je rukom kroz kosu, sklanjajući pramenove, koji su joj padali niz blijedo lice. -"Još uvijek te voli, ne može te zaboraviti. A ti mu to radiš. Sebična si."- Ema je posramljeno spustila pogled. Upravu je, bila je sebična. Ali nikad ih nije imala namjeru povrijediti, samo ih je htijela spasiti, zaštiti.

-"Jenna!"- Poviknula je za njom, nakon što ju je ugledala, kako brzim koracima odlazi od nje. Tanka haljinica sa blijedim cvjetićima se blago vijorila u vjetru. Povikalna je zadnje riječi i ne okrećući se prema Emi. Tako je htijela svoju prijateljicu nazad, no bila je ljuta i povrijeđena. I sad odlazi od nje, bez pozdrava, bez posljednog zagrljaja. Napušta je, ne znajući hoće li je još kad vidijeti.

-"Ne brini, neću nikome izdati tvoju tajnu!"

*

Popravila je pramen plave kose, kojeg je odnio iznenadni povjetarac. Naslonila se na rub zgrade, zavlačeći ruke u duboke džepove tamno zelene jakne. Lijevu nogu ukrašenu crnim, kožnim čizmicama je naslonila na tamno smeđu zgradu iza njenih leđa. Sklopila je oči, naslonjajući glavu nazad. No, ubrzo ju je podigla, zbog Ren Ben naočala, koje su htijele sklizanti sa nosa. Popravila ih je, te već u tom trenutku uočila smeđokosog dečka, obučenog u ohlapnu, crnu trenerku te debelu duksericu, kako prelazi cestu, krećući se prema njoj.

-"Reci."- Promrmljala je dovoljno glasno da je samo Dan čuje. Naslonio se na istu zgradu, par metara dalje od nje. Nastavio je pričati, neskrećući pogled na Abby.

-"Sutra. Planiraju slijediti Louisu. Nekako su procurile vijesti da odlazi na utakmicu. Ostalo imaš na papiru."- Sa tim riječima se visoki momak odvijo od zida, nastavljajući put niz ulicu. Abby je sačekala par trenutaka, za svaki slučaj, ako mu još uvijek ne vjeruju i ako su mu slijedili. Zatim je odšetala do mijesta, gdje je do maloprije on stojao, te se sagalna kupeći bijeli papir sa poda.

Blaga vibracija je dopirala iz jednog od onih dubokih, toplih džepova. Zavukla je ruku, ostavljajući list te izvlačeći bijeli telefon iz njega. Namrštila se gledajući u ekran.

'Zayn' Pročitala je, bez da bi ispustala glas. Što ako mu je Jenna što rekla?

*

Ljudeki hvala vam na svim komentarima i glasovima! Puno mi to znaci.

Komplikacije pocinju. Jenna je saznala, ali je ljuta :( No, dobro. Louis je u opasnosti. Ne znam, sto napisati u ovo A/N, zadnje vrijeme mi ne ide ovo, haha. Kako god, nadam se da vam se svidja i da cete nastaviti citati!

Posveta: Ehlimanaa

Lots of love, :)