Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 20.

Chapter 20.

Sa sjetnim osmijehom se približavao semaforu, kao i zebri koja je vodila preko ulice. No, nije to bila bilo kakva ulica. Bila je to ona gdje je nju upoznao. Običnu djevojku koja ga je nasmijala sa svojom slikom, iskulirala, nasamarila i ostavila osramoćenog. Sve u par minuta. Sa šakama zarivenim duboko u džepove crnih traperica, se sklonio u sjenu povećog drveta.

Ovaj put je bilo nešto drukčije. Prvi put, kad je nakon nesreće došao ovamo, je ovdje prošao najbrže što je mogao. Nije se mogao ustaviti. Osjetio bi nepodnošljivu bol u prsima. Nije da nije bila još uvijek prisutna...No, bilo je nešto drukčije. Osjećao je kao da bi izgubio pola težine koju je nosio. Volio ju je još uvijek, no možda bi sebi mogao priuštiti novi početak? Novu ljubav.

-''Hej!''- Sa povišenim glasom ga je crvenokosa djevojka povukla u zagrljaj. Tek nakon što se sva ushićena odmakla od njega, se njegovo zbunjeno lice nekoliko nasmijalo. Sarah. -''Nisam mislila da ću tebe naći tu.''

-''Ni ja nisam mislio da ću baš tebe sresti. Mislio sam da si u Londonu.''- Sa osmijehom ga je povukla dalje niz ulicu te je on bez ugovora slijedio njenom razigranom koraku.

-''Došla sam za vikend posjetiti mamu.''- Cijelo njeno lice je u trenutku poprimilo boju blijeđu od zida te se u istom trenutku okrenula, sakrivajući svoje lice. Zayn se okrenuo, gledajući što bi ju moglo toliko uplašiti, no na kraju je vidio samo par nepoznatih lica, koji su čekali na autobus.

-''Šta je bilo?''-Zabrinuto je upitao, okružio oko nje te se ustavio tako da bi vidio njeno lice. Zelene oči su već bile natopljene suzama, dok je posramljeno gledala u asvalt. -''Hej. Jesi dobro?''- Pokimala je glavom i onda joj se cijelo tijelo ukočilo. I bez da bi se okrenula, je znala čiji je glas dopirao iza nje.

-''Vidi, vidi to. Sarah. Lijepo da smo se opet sreli. Prošlo je već nekoliko mjeseci.''- Otrovni osmijeh se rasširio njegovim blijedim usnicama, dok je plavi pogled izgledao zlobniji nego ikad prije. Sarah je otjerala suze iz očiju te se suočila sa njim sa pogledom bez emocija.

-''Sarah ko je ovo?''- Zayn je zbunjeno upitao. I sam je predosjećao da plavokosi momak ispred njih nije baš bio prijazan kako su njegove riječi govorile.

-''Dean pusti me na miru. Zayn idemo.''- Okrenula se povlačeći Zayna za ruku, koji se teško odvojio sa mjesta. Dean? To je bio Emin bivši. Onaj koji ju je prevarao sa njenom najboljom prijateljicom. Stegao je čeljust, prisjećajući se koliko noćnih mora je u bolnici imala zbog toga kao i nesreće njenog oca. A ovaj tu iza njega je bio ogroman krivac za sve kroz što je ona prošla. Da ju nije pustio tu noć, bi njen otac bio živ, bi ona bila živa...

-''Dean?!''- Ljuto se istrgao iz Sarahine ruke te se sa prstom uperenim u njega i čvrsto stisnutim tamnim usnama okrenuo prema njemu.

-''Zayn?''- Sarahin molečljivi glas ga nije spriječio, kao ni njene slabašne ruke koje su ga htijele čim dalje odvojiti od plavokosog momka, koji se zadovoljno smijao.

-''Sad mi je sve jasno. Opet si ulovila njenog momka. Historija se ponavlja, zar ne Sar?''- Otrovno je odgovorio, dok se lagano pomicao prema Zaynu, kojeg je Sarah zadržavala zadnjim snagama.

-''Začepi! Oboje znamo što se zapravo dogodilo!''- Ljuto se zaderala, prisjećajući se što joj je napravio tu noć. Okrenula je pogled prema Zaynu, čija prsa su se ubrzano podizala i spuštala. -''Zayn, idemo.''- Nježno ga je zazvala. No, njegove oči su samo poprimile još crnju boju.

-''Ti si taj Dean koji je uništio Emu?!''- Hrapavo se zaderao, na što je Dean ležerno podigao ruke te spustio.

-''Pa izgleda da meni ide ta titula.''- I prije nego što je uspio još šta dodati, je bio presavijen sa dlanom preko nosa, dok je trao krv koja je potekla. Ljuto ga je pogledao prije nego se ponovo uspravio. -''Kurvin sine!''- Zaderao se te je ovog puta njegova šaka poletjela prema Zaynu te ga uhvatila nespremnog. Osjetio je kako mu koža ispod oka žari, no nije se dao smesti. Novi udarci su pristizali. Obojica su ih primali, obojica su davali. Crvenokosa djevojka je sva uplakana stajala sa strane te nejačko dozivala crnokosog momka, koji je bio previše ljut da bi primjetio išta oko sebe.

Konačno su se dva nepoznata momka umiješala između njih te ih razdvojila. Obojica su imali krvava lica i natečena usnice. Sarah se polako približala Zaynu postavljajući dlanove na njegova ramena. Tek tad je skrenuo pogled prema njoj te se tamna boja nekoliko omekšala.

-''Molim te. Idemo.''- Promrmljala je sa cmokom u grlu. Istrgao se iz ruku od nepoznatog momka te po posljednji put uperio prst prema Deanu.

-''Ovo nije gotovo.''- Zaprijetio je, na što se on ponovo nasmijao. Već je htijeo potrčati prema njemu te mu razbiti facu tako da ga ni rođena majka ne bi prepoznala, no onda je ugledao Sarah koja je izgledala kao da će svakog trenutka pasti u nesvjest.

-''Idemo do Emine kuće.''- Prošaptao je sa još uvijek ljutim tonom te zgrabio njenu ruku u svoju. Nije se mogao strpiti, a da iduće riječi ne napuste njegova usta. -''Kako si joj to mogla napraviti? Zapravo trebao bih se ti zahvaliti da je zbog tebe prestala biti sa onom kretenčinom, ali svejedno. Bile ste prijateljice. Mislio sam da one ne rade to jedna drugoj iza leđa.''

-''Nisam znala šta radim.''- Prošaptala je, prelazeći pstima ispod očiju.

-''Naravno i sva krivnja ide na alkohol. Svaka čast. Šta si radila onda sa njim, ako si znala da se nećeš moći kontrolirati dok si pijana?''-Upitao je, sa skupljenim orbvama prelazeći pogledom po parku ispred sebe.

-''Nije bio alkohol. Drogirao me.''

*

Izvinjavam se što kasnim. Opet. Prvo počnem redovno i onda prestanem... Ali škola, znate već i bez da govorim. Am... Tu je malo prošlosti. I umirala sam jednih 45 nastavaka da napišem ovo za Sarah, jer je ispala najzlobnija prijateljica ikad. I sad sam konačno to napisala. Je. Je. Eh, što mislite da će se dalje događati? Nastavak u petaaak. :)

Lots of love, :)