Secret Stalker (HWMD 2.) /z.m./ (Završena)

Chapter 9.

-''Zaista? I ja isto. Svi mi, zapravo.''- Skupila je blijede obrve. Ovo definitvno mijenja sve. Bit će teže da organiziraju takav plan da ih sviju zaštite. No, ipak sve će ih vidjeti. Normalno, vidijela ih je i prije, no samo preko snimki, a sad će uživo. I svi će biti na okupu, zajedno. Odjednom se razveselila. Veliki osmijeh joj je blistao na licu.

-''A da?''- Nakon nekoliko preveselih riječi, se nakašljala pogled skrećući čim dalje u stranu, kako on ne bi vidio njeno rahlo crveno lice.

-''Zašto me nikad ne pitaš da ih upoznaš?''- Upitao je iznenada, te je ona slegla ramenima. Ako već glumi njihovog fana, zapravo ne glumi, jest fan, no recimo fana koji ih nije upoznao, bi to valjda bilo prvo što bi ga pitala. Bila je svjesna da je sa tim bacila još jedan oblak sumnje na sebe.

-''Ne želim biti naporna.''- Odgovorila je još jednom zagriznuvši u sladoled od šumsokg voća.

-''Kako misliš biti nap''- U tom trenutku je završio na podu, sa sladoledom pored sebe na travi. Abby se već sagibala, držeći se za stomak od smijeha, dok je Zayn samo zbunjeno gledao desetogodišnjeg dječaka na skejtu, koji se nastavio voziti, kao da se ništa nije dogodilo.

-''Ti zaista nemaš sreće sa sladoledima.''- Pružila mu je ruku da mu pomogne nakon 'gracioznog' pada na stražnjicu.

-''Barem imam opet razlog da te pozovem van.''- Sa tim riječima se pridigao na noge te su oboje zbunjeni njegovim riječima nastavili hodati u tišini.

*

Bilo je poluvrijeme. Već se 'upoznala' sa svima njima i svako toliko se morala gristi za jezik da nije rekla što takvo s čim bi se odala. Najgore je bilo kad je Louis spominjao supermana i njoj su misli odlutale na njihove zajedničke majice. Pitala se da li je još uvijek ima ili ju je bacio negdje? No, ono što je znala da ona svoju još uvijek drži na posebnom mjestu u ormaru poput one jakne, koju je kupila zajedno sa Zaynom.

Jenna je isto bila tu. Za nju se nekako najviše uplašila da će je prepoznati, da će opet vidjeti onu njenu ljutnju i da će je izdati pred svima. No, ništa od toga se nije dogodilo. Umjesto toga je dobila topao zagrljaj kako od nje, tako od sviju drugih. Izvukla se iz misli te pogledom prešla preko Nialla i Elli, koji su zagrljeni sjedili u kutu, sa luckastim osmijesima na licima. Zatim je vidijela Liama i Zayna, koji su uporno komentarisali utiske sa utakmice. I na kraju je vidijela i Harrya, koji je sa osmijehom govorio nešto Jenni, koja i nije baš obraćala preveliku pažnju na njega. No, onda je shvatila da neko fali. Louis.

-''Jenna, gdje je Louis?''- Upitala ju je iznenada, pošto joj je bila najbliža. Na njenom licu se vidijelo veselja da ju je Abby barem za trenutak oslobodila od kovrčavog dečka, koji kako se činilo i poslije tri mjeseca još nije odustao od namjere da je osvoji.

-''Otišao je po piće. Trebaš li što?''- Odgovorila je sa nekoliko zbunjenim licom, dok se Ema već spremala da ga potraži. Pogriješila je. Izgubila se u svojim mislima. I sad ju je odjednom proganjao takav naporan i jak osjećaj da se nešto događa baš u tom trenutku, dok je ona mirno sjedila.

-''Samo sprite.''- Sa tim riječima je skombinirala neki lažni osmijeh te se uskoro probijala uz stepenice između mase ljudi.

Pet minuta da početka utakmice. Svi su se već polako vraćali na svoja mjesta, a ona je još uvijek lutala dugim hodnicima provjeravajući sve štandove sa hranom i pićom. Korak joj se zaustavio, kad je ugledala visokog smeđokosg dečka, kako stoji zadnji u redu. Pred njim je bila samo žena srednjih godina sa crnom, kovrdžavom kosom, no čak i ona je sad išla prema njoj držeći u rukama nekakvu kartonsku čašu.

Samo što je natjerala svoje noge da se pokrenu, su iza ugla izašli troje. Dan sa istim zabrinutim izrazom na licu, kao neki dan, visoki smeđokosi momak u crnoj duksarici i širokim vojniškim hlačama te plavokosa cura sa najzlobnijim osmijehom, kojeg je ikad vidijela. Crne čizmice su segale do koljena, iznad kojih su se vidijele samo kratke jeans hlačice, te ohlapna tamno plava duksarica sa nekakvim čudnim znakom pomiješanih brojeva. Već je držala crni pištolj uperen u njegova leđa, dok je postavila dlan na njegovo rame, natjeravajući ga da se okrene. Sve se dogodilo samo u nekoliko trenutaka.

Osmijeh na Louisovom licu je uskoro zamijenuo šokantan izraz, dok je gledao u crni revolver pribijen točno na sredinu njegovih prsa. Povukla je cijev te je sa tim začuo samo kratki klik. Dan se već pobrinuo za prodavačicu, koja je onesviještena ležala na podu.

-''Zadnja želja, ljubavi?''- Progovorila je sa dominantnim glasom, dok je jedan glasni cerek ponovo obišao hodnik. Pištolj je pribila dublje u njegovu majicu, dok je promatrala njegove oči ispunjene strahom. Uživala je u ovome. Vidijelo se to i iz aviona, no i sa mjesta, gdje je Ema stajala. Znak da se umiješa.

*

Hjoh. Pišem već tri dana, pošto mi je inspiracija ispod nule. I ovo je nastalo poslije katastrofalne historije i još katastrofalnije utakmice. I još imam sreću da pišem o utakmici tu. Well. Louis. Što će biti? :O

Nadam se da vam se sviđa.

Posveta: Danchyyy

Lots of love, :)

xAzrax