We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 29

I tako ponovno sjedim u autobusu kao i prije svega što se izdogađalo. Nikada nemojte misliti da se najgore stvari ne mogu vama dogoditi. Vjerujete mi ne želite to naučiti na teži način kao što sam ja. 

Trenutno ležim na istom mjestu kao i prije par mjeseci i gledam Tannera Braungardta kojim sam postala ovisna u zadnje vrijeme, na svom mobitelu. Sreća što ovaj autobus ima WiFi. Nikada nisam mogla spavati prvu noć, zašto sam uopće pomislila da bi danas mogla biti iznimka.

'Zašto si budna?' moj video je prekinula poruka. Naravno da sam znala čiji je broj. Zayn. Stvarno se već dugo nismo čuli.

'Kako si znao?' odgovorila sam mu sa čudnim osmjehom na licu. Možda mi je jednostavno jako drago što ga čujem.

'Nisam, ali sada znam.' nisam ga vidjela, ali sam znala da se nasmijao. Jednostavno sam ga predobro znala.

'Kako si? Nisam te stvarno već dugo čula?' pokrenula sam razgovor.

'Odlično, hvala. Ti?' pitam me.

'Bila sam i bolje.' iskreno sam mu odgovorila. Nemam potrebe lagati mu, uvijek je bio tu za mene i znao je jako puno o meni zato čemu mu prešutjeti išta.

'Zašto, što se dogodilo?' poslao je brzo.

'Iskreno, ne znam odakle da i počnem.' i tako sam mu sve ispričala, potrajalo je pa me nije začudilo što sam zaspala u 5 ujutro.

*   *   *

Probudilo me glasno smijanje. Otvorivši oči protrljala sam ih i uspravila se u krevetu. Imala sam što i vidjeti, oko mene su skakali dečki i dobacivali se jastukom. Otvorila sam usta i krenula vikati na njih otkuda im toliko energije ujutro, prije nego sam uspjela išta izgovoriti jastuk je našao put prema mojoj faci i odbio se od nje. Ostala sam pomalo iznenađena na mjestu.

"Z, refleksi su ti 0." glasno se nasmijao Louis, a zatim su ga i dečki slijedili. Otvorila sam oči i zakolutala njima te se nasmijala. 

"Oho, ovo je nešto novo, nije nas pokušala ubiti ili zavezati za radijator." nasmijao se Liam.

"Još uvijek nije kasno, znaš." podigla sam pogled na njega prateći ga podsmijehom. Uozbiljio se i odmaknuo korak unatrag i na to sam se ja nasmijala "Uostalom, što vi divljaci izvodite?"

"To ti se zove povezivanje." rekao je Harry i skočio Louisu na leđa. 

Uzela sam jastuk koji je maloprije bio iznenađenje za dobro jutro i pogodila Harrya "Jej! Povezani smo sad!" prasnula sam u smijeh na to koju sam glupost izvalila. Harry se počeo smijati i skočio preko na mene. Oboje smo ležali na krevetu. Ja sam završila ležeći na boku okrenuta prema dečkima, a on iza mene držeći me oko ruku i s prebačenom nogom preko mene.

"Dost' dobro." Louis je podigao obrvu, prekrižio ruke te počeo klimati glavom.

Nisam bila u mogućnosti ustati pa sam samo prešla pogledom po 'sobi'. Shvatila sam da samo Niall nije ništa rekao od svih njih, samo je zamišljeno gledao u pod. Znala sam da nije vrijeme za razgovor pa sam to ostavila za kasnije.

"Možeš se sada maknuti s mene?" okrenula sam glavu koliko sam mogla prema Harryu.

"Ne sviđa ti se ovdje?" napravio je puppy face, a ja sam zakolutala očima, izdahnuo je također kolutavši očima "Dobro, dobro." pustio me, a ja sam sjela na rub kreveta.

"Gdje su Steph i Eleanor?" upitala sam ih.

"Jedu, mogli bi im se i pridružiti." Liam je slegnuo ramenima.

Ustala sam i zaputili smo se prema curama.

*   *   *

Ušetala sam u već dobro poznatu prostoriju. Zatrčala sam se i bacila se na krevet. Spustila sam glavu preko ruba kreveta kako bi imala dobar pogled na cure.

"Jutro!!" viknula sam curama i podignula noge u zrak.

"Netko nam je dobre volje?" Eleanor se nasmijala i nastavila jesti svoje čokoladne pahuljice.

"Ja sam uvijek dobre volje." izbeljila sam se.

"Mhm." promrmljao je Louis.

"Čula sam to!" nasmijala sam se glasno. Steph je pogledala u dečke, a Louis je samo slegnuo ramenima.

"Što je danas na repertoaru?" upitala je Eleanor.

Liam je uzeo mobitel, nešto tipkao po njemu zatim nam se obratio "Večeras je koncert u Londonu, narednih tjedan dana smo tu zatim krećemo u Europu dalje."

"Kada stižemo?" sada već iscrpljeno sam ga pitala.

"To bi bilo" zastao je i pogledao na svoj mobitel te mi se ponovno obratio "Sada." nasmijao se i upravo u tom trenutku je autobus stao.

Ustala sam se i pogledale kroz zatamnjene prozore. Nalazili smo se pred ogromnim hotelom koji je meni djelovao gotovo nestvarno. Bio je obložen staklenim prozorima i ukaz je izgledao svečano.

U autobus je ušao Simon.

"Pakirajte se pdsjedamo ti i imate slobodno vrijeme do 4. Da ste svi u svojim sobama tada. Sada se pakirajte i ne trebate nositi hrpu stvari jer ostajemo jedno noćenje. Sobe su sve za dvoje samo 1 za troje." obratio nam se brzo i bez ikakvog očekivanja našeg odgovora je izašao.

Na brzinu smo se spremili te krenuli van. Ja sam prva iskoračila. Zabljesnula su me svjetla kamera i fotoaparata te hrpa pitanja. U lice mi se unesla kamera koji je djevojka držala te samo bljesak pa ju nisam uspjela ni vidjeti. Ostala sam u šoku. Zateturala sam unatrag te osjetila nečije ruke oko struka. Bio je to Louis, bio je jednako zbunjen kao i ja. U sljedećem su se trenutku pred nama stvorili visoki dečki obučeni u crno. Počeli su razmicati sve nabijene tinejdžere i kamermane te smo se nekako uspjeli provući do hotela. Simon je preuzeo ključeve te smo krenuli prema spavaonicama.

"Koji je raspored?" upitao nas je Simon.

"Ja sam s Liamom!" viknula je Eleanor. Svi smo zakolutali očima kao da nam to nije bilo očito. Ostalo je nas 5 još.

"Bacamo novčić? Prvo za dvokrevetnu, prvih dvoje kojima se okrene na glavu su skupa." Louis je izvukao novčić i svi smo se složili. Prvo sam bacila ja. Ništa. Zatim Steph te je ona bila jedna članica dvokrevetne sobe. Sljedeći je ispao Harry. Ne želim pitati uopće kako će se podnositi jer nisu baš na istoj frekvenciji. Uglavnom to je značilo da Louis, ja i oh, Niall dijelimo trokrevetnu sobu. Bit će to zanimljiva noć.

[Well hello, nakon još duže pauze opet nastavak, to možete zahvaliti mojoj prijateljici Andy jer me sjetila na wattpad. Dobila sam inspiraciju i evo ga. Nije baš najbolji, ali konačno imam ideju što će biti dalje.]