We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 20

Sjedila sam u hodniku i zurila u bijela vrata ispred sebe.

"Zita, smiri se, biti će ona u redu." Louis me uhvatio za ruku, ali ja se nisam pomaknula. Disanje mi se svakom minutom ubrzavalo, a zabrinutost rasla. Krivnja me izjedala iznutra "Smiri se. Osjetim kolikk si napeta. Hej! Pogledaj me." osjećala sam njegov pogled na sebi. Okrenula sam se "Slušaj me, Steph je jaka, ti to najbolje znaš. Vjeruj mi. Vjeruj njoj." pogledao me dubokim plavim očima.

"Obitelj Anderson?" upitao je doktor čim je izašao iz sobe. Crvenokosa žena u 40 je ustala i prišla doktoru "Vi ste majka?"

"Isabella Anderson." pružila je ruku doktoru dok joj je pogled bježao prema vratima "Kako je moja curica?" glas joj je zadrhtao.

"Zasad joj je stanje stabilno, ali ne preporučujem uzrujavanje ili ikakve radnje zbog čega joj može skočiti tlak." objasnio je doktor "Možete ju vidjeti." dodao je na što sam ustala, ali me naglo zaustavio "Samo obitelj." Razočatano sam kimnula i vratila se sjesti "Idite doma, ne ćete ju moći vidjeti do sutra najranije." objasnio je.

"Ali ja ju moram vidjeti! Moram se uvjeriti da je dobro!" ostala sam i krenula prema vratima, ali sam osjetila ruku na zaprešću.

"Zita, vidjeti ćemo sutra. Možemo se samo nadati boljemu." rekao mi je umirujući Louisov glas. Nesigurno sam kimnula i sa ostqtkom dečkoju krenula kući.

Došli smo pred kuću.

"Ako želiš možeš prespavati kod mene. Samo nas dvoje, kao nekada." nasmijao mi se Louis. Stvarno bi mi godilo društvo jer neću izdržati do sutra. Oh Steph. Kimnula sam i otišla se javiti mami i uzeti pidžamu.

* * *

"I što radimo večeras?" Louis je sijeo u turski sjed na svoj krevet. Slegnula sam ramenima "Želiš gledati film?" ponovno sam slegnula ramenima "Želiš igrati neku igru?" opet sam slegnula ramenima "Znam, idemo praviti palačinke!" i po četvrti put sam slegnula ramenima "To nije bilo pitanje." nasmijao se od uha do uha kao i ja. Zato je Louis bio moj najbolji prijatelj.

Spustili smo se u kuhinju. Brzo smo izvadili sve što nam je bilo potrebno i prihvatili se kuhanja.

"Lou, dodaj mi brašno." rekla sam miješajući smjesu. Nisam dobila odgovor oa sam se brzo okrenula "LOU!" viknula sam što je bila moja druga pogreška jer mi je nakon toga brašno završilo u ustima, kosi i cijelom licu.

"Kako to nisi očekivala!" kroz smijeh je rekao Louis. O, tako znači igramo!

"Ne paziš!" viknula sam kada je Louis otvorio oči i uozbiljio se. Upravo u tom trenutnu sam mu smjesu za palačinke razmazala preko lica. Trebali ste vidjeti njegov izraz lica. Počela sam se smijeti kao budala.

"Rat!" viknuo je i razbio mi jaje na glavi.

"Louis! To je bilo za palačinke!" naljuzila sam se, a on je napravio zbunjenu facu. Samo to mi je trebalo. Još jedan trenutak ne pažnje i mlijeko se sljevalo sa njegove glave.

"Bilo je i to!" prekrižio je ruke, a ja sam ga posula brašnom "Ma daj!" počeo se smijati i vratio mi istom mjerom. Tako smo se gađali brašnom cijelo vrijeme.

"Hej Louis, kucam već neko vrijeme i-" zaustavio nas je glas sa vrata koji je naglo zastao. Okrenuli smo se istog trena i ugledali zbunjenog Nialla "Koji vrag vi izvodite?" naslonio se na štok vrata.

"Radimo palačinke?" neugodno smo se nasmijali.

"A vaše face su tave?" nasmijao se Niall kao i mi.

"Duga priča." nasmijao se Louis "Nego, što ti radiš tu?"

"Došao sam vas obavijestiti da nas je doktor pustio vidjeti Steph." rekao je.

"Što!? Zašto nas nisi zvao!?" viknula sam.

"Hvala Zita, nije mi to palo na pamet." zakolutao je očima. Brzo sam obrisala ruke u krpu i uzela mobitel. Već sam okretala mobitel da mu pokažem da nije zvao kada se na ekranu pokazalo 7 propuštenih poziva i 21 poruka.

"Ups." neugodno sam se nasmijala "Idemo odmah u bolnicu!" krenula sam kroz vrata kada me Niall zaustavio rukom, ali ju je naglo povukao jer je dodirnuo moju majicu prekrivenu smjesom za palačinke.

"Vas dvoje idete na tuširanje. Izgledate kao ogromni propali slučaj pečenja palačinki." objasnio je Niall.

"Zašto propali?" Louis se počeo smijati.

"Ozbiljno ti nije jasno?" Niall se sada smijao. Ja sam ocjedila kosu u sudooer i otišla pod tuš. Trebalo mi je malo duže da se otuširam jer se jaje u mojoj kosu pod vrućom vodom pretvaralo u kajganu. Nekako sam uspjelo ukloniti to i obući pidžamu. Ako znate bila sam kod Louisa pa nisam imala svoje robe nego sam otišla kući nakon što sam se otuširala, dok se Louis tušitao. Osušila sam kosu i obukla traperice, bijelu majicu i plavu koledžicu.

Kada sam se vratila Louis je već bio spreman, a Niall se dosađivao.

"Pokret!" viknula sam. Za par minuta smo bili u autu i pred bolnicom.

Utrčala sam unutra prema sobi kojoj sam znala gdje se nalazi. Ispred je stajao doktor.

"Prijateljica?" upitao me, a ja sam kimnula kao i on. Pustio me unutra. Jurnula sam prema krevetu kada me zateklo iznenađenje. Uz njen krevet, okrenzt leđima prema meni je stajao ni manje ni više nego Zayn.

"Zayn? Što ti tu radiš?" rekla sam na što se on prestrašeno okrenuo.

"Nemoj nikome reći." prošaptao je.

"Gdje je Gigi?" upitala sam ga, nije odgovorio "Zayn dečki su na putu ovamo, samo što nisu ušli kroz ova vrata." rekla sam mu i mogla sam osjetiti kako su mu se mišići pičeli grčiti. Naglo je ustao i nabio kapuljaču neke očito nove jakne preko glave.

"Nemoj nikome reći, Zita." remao je još jednom i ubrzo izašao spuštene glave.

Zbunjena sam otišla do kreveta u kojem je nepomično ležala Steph. Uhvatila sam ju za ruku koja je bila topla čak i kada se nije micala. Gledala sam ju i njenu plavu kosu. Ovo je moja krivica. Ovo je Zaynova krivica. Nije smio doći.

[Znam da nastavak kasni tjedan dana. Imam jako puno obaveza. Oprostite, ali stvarno ne mogu biti točna. Nastavci narednih mjesec do dva mjeseca neće biti redoviti, dva puta tjedno. Imam jako puno natjecanja i nemam vremena pisati. Obećajem da kada se vratim u tempo da ću vam to sve nadoknaditi. Zato nastavak ne očekujte odmah u utorak, ali potruditi ću se da idu barem jednom tjedno. Hvala vam na razumjevanju :**]