We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 28

Zazvonio je mobitel. Još uvijek sam bila centimetar udaljena od Nialla, ali se on samo nasmijao.

"Nećeš se javiti?" upitao me Niall, a ja sam mu u sebi već psovala sve svece i svetice. Umjesto da išta kažem samo sam odvratila glavom u nadi da će zvonjava prestati, ali nije "Mislim da bi se trebala javiti." nasmijao se malo glasnije. Zakolutala sam očima i ustala.

Uzela sam svoj već dobro poznati mobitel i pročitala ime osobe na ekranu. Harry. Zašto me ne čudi što on svaki put uprska. Javila sam se i malo se pomaknula u stranu kako me niall ne bi čuo. Budimo realni kao da je to činilo nekakvu razliku.

"Harry, zašto smetaš u ovo doba?" rekla sam iznervirano.

"Zita pomozi kako god znaš. U ogromnim problemima smo!" zvučao je zabrinuto.

"Kako to misliš? Što se dogodilo?" zbunjeno sam rekla okrenuvši se prema Niallu koji se do prije minute smijao. U neizvjesnosti sam čekala Harryev odgovor dok su mi se u glavu slagale scene najgorih mogućih događaja.

"Niall je nestao Zita!" rekao je na rubu plača. Nisam si mogla pomoći nego sam prasnula u smijeh. Sada je Niall u mene gledao zbunjeno.

"Tebi je to smiješno?" sada već ljutito je rekao Harry.

"Yup." još jače sam se nasmijala. Nisam stigla čuti što je Harry sljedeće rekao jer sam već u sljedećem trenutku bacila mobitel Niallu "Za tebe je mico."

Niall se javio i nakon kratkog razgovora se i on smijao. Pričali su neko vrijeme i zatim je Niall poklopio. 

"Mislim da bi bio red da idem." rekao je Niall.

"Da, valjda." prekrižila sam ruke i pogledala u pod "Ispratit ću te."

Čekala sam da Niall krene ispred mene te a njim zakoračila iz osbe zatvorivši vrata. Tiho smo otišli do vrata i nakon što smo izašli ja sam se naslonila na štok ulaznih vrata.

"Pa, vidimo se sutra valjda." stavio je ruke u džepove i slegnuo ramenima.

"Da, vidimo se." nasmijala sam se nakon čega se on okrenuo i krenuo doma. Ja sam taman krenula zatvoriti vrata kada sam začula da me zove. 

"Dođi ovamo." ponovno je stajao na mjestu gdje je i maloprije. Nisam zapitkivala već sam mu prišla. Čim sam mu bila dovoljno blizu ohvatio mi je obraze lagano nagnuvši svoju glavu i prislonivši svoje usne na moje. Na tren je to djelovalo kao ostvarenje snova. Sve dok mi kroz glavu nisu počele prolaziti scene benda i što to može značiti za karijeru One Directiona i moje osobne. Istog trena sam se odmakla primjetivši njegov začuđeni izraz lica.

"Ja" zastao je "Možda" ponovno je zastao, a ja sam odvratila glavom.

"Ovo je bila greška, molim te zaboravi to." ozbiljno sam rekla još uvijek vrteći glavom.

"Oprosti" rekao je brzo.

"Ne, samo zaboravi, sve je u redu." rekla sam, okrenula se i otišla u kuću bez razmišljanja stoji li Niall još ondje ili ne. Čim sam zatvorila vrata naslonila sam se na njih spustivši se na pod. Što sam to učinila?

  * * * 

Jutro je svanulo prebrzo. Spavala sam možda 2 sata jer nakon onoga sinoć nisam oka sklopila. Protiv moje volje me mama istjerala iz kreveta. Kao Hitler je ušla u sobu, razvukla zastore, ukrala mi pokrivač i počela ne kontrolirano čistiti. Preko mene je bacila kovčeg i rekla da se spremim. Mogu reći da sam najviše vremena tog jutra provela u wcu. Kako me mama rano probudila i natjerala da se brzo spremim bila sam gotova sat vremena prije polaska. Nisam imala pametnijeg posla pa sam otišla do Louisa. Pokucala sam na vrata i njegova mama mi je otvorila.

"Dobro jutro teta Johannah, je li Louis tu?" veselo sam pitala svoju drugu majku.

"Zdravo Zita, da tu je, spava." nasmijala mi se srdačno.

"Spava?" ostala sam malo šokirana.

"Da, ne ćeš vjerovati." nasmijala se te me pustila u kuću "Odi gore." uputila me u njegovu sobu.

Tiho sam otvorila vrata već dobro poznate sobe da bi vidjela Louisa raširenog preko kreveta u tvrdom snu. Nasmijala sam se svojim zlim mislima. Prišla sam kreveti u bacila se na Louisa koji je instinktivno počeo vrištati.

"Jesi ti normalna, luđakinjo!!" vikao je na mene.

"Nope, ali nisi ni ti." nasmijala sam se podlo ne ustajući s njega.

"Diži dupe seljanko!" viknuo je i pokušavao me maknuti s kreveta.

"E sad baš neću." kako sam to rekla tako me Louis gurnuo sa kreveta i ja sam sletjela na pod.

"To je bilo nepotrebno." rekla sam ustajući dok sam trljala stražnjicu koja me boljela od pada.

"Svejedno" zakolutao je očima "Što radiš u mojoj sobi?" vratio se ležanju.

"Teta me pustila." nasmijala sam se igrajući se prstima.

"I to ti daje pravo da skačeš po ljudima dok spavaju?" neraspoloženo je rekao.

"Uglavnom da." slegnula sam ramenima.

"Sada ozbiljno, što ti treba?" upitao je.

"Ništa, došla sam do tebe jer sam se prerano spremila. Teta mi je rekla da još spavaš, a mi za" zaustavila sam se i pogledala na novi crni sat na ruci "20 minuta polazimo." 

"Taman." protrljao je oči ustajući. Iz ormara je izvadio veliki kovčeg i otišao u kupaonicu iz koje je za 5 minuta izašao odjeven i mirišljav. Ne znam kako je to uspio, ali i nisam htjela pitati. U kovčeg je stavio stvari za higijenu i uzeo kovčeg "Ideš?" pitao me već na vratima.

"Da." rekla sam pomalo zbunjena njegovom brzinom.

Izašli smo van gdje su teta Johannah i mama s mojim kovčegom već razgovarale. Zagrlili smo ih te sjeli u Louisov auto. 

"Kao u dobra stara vremena, ha?" Louis je progovorio.

"Da, točno mi je i nedostajalo sve ovo." nasmijala sam se "Osim Harrya, taj dosadnjaković mi nikad neće nedostajati." raspalila sam se smijati kao i Louis.

"Meni čak možda najmanje nedostaje mala crvenokosa." Louis se nasmijao. Trebalo mi je par trenutaka da se sjetim Eleanor.

"Daj ne fantaziraj." zakolutala sam očima. 

Stigli smo pred studio gdje su svi već čekali. Izašla sam iz auta i krenula prema bunkeru uzeti kovčeg. Nečija me ruka zaustavila.

"Ja ću." rekao je Niall, a ja nisam znala što reći.

[Zdravo ljudi. Ponovno je prošlo dugo dugo dugoo vremena. Znam da sam trebala ranije pisati, ali nisam, što ću. Sretna Nova godina onima koji su je slavili, znam da je kasno, ali ponavljam, nisam vas već dugo vidjela. Sjetila sam se wattpada i ponovno me uhvatila želja za pisanjem pa sam rekla sama sebi 'Martina stisnu guzicu i napiši nešto'. Ispričavam se ako nastavak nije ono što ste očekivali, ali ispala sam iz forme. Sve u svemu, Martina is back i vidimo se ubrzo (nadam se)! Ly all <3 :***]