Put prkosa - Druga knjiga serijala PUT

Poglavlje 18

- Šefe, jesi li siguran? – pažljivo je upitao Callum.

- Učini kako sam rekao! – zagrmio je. Uzeo je Lainie u naručje pa se potom okrenuo i napustio kolibu. Samo nekoliko koraka djelilo ga je od vozila, a njemu se taj put činio nepregledno dug. Čvrsto je stezao na grudima svoju ljubljenu pazeći da je ne povrijedi. Pogled na njeno lice činio je da guta gorke knedle, da moli i kune, preklinje i prijeti. Njeno mliječno bijelo lice bilo je potpuno krvavo. Glava joj je besvjesno visila preko njegove ruke izlažući očima njen vrat na kojem se skorela krv. Pogled mu se spustio niže i ugleda porezotinu koju joj je Brodie nanio nožem.

- Budi jaka, ljubavi. Izdrži! Samo izdrži. – spustio je usne na njeno tjeme. Srce mu je lupalo kao ludo i sve o čemu je mogao misliti jeste da njegovi voljeni prežive. Spustio je Lainie na zadnje sjedište tamnog džipa. – Volim te jedina! Izdrži! Jesi li me čula? Da si se probudila dok ja dođem. Bićeš dobro! Moraš biti dobro. I ti i Alec. Oboje morate biti dobro inače ću... Lainie, moraš se probuditi, moraš Alecu roditi brata. To je naređenje! Čuješ li me? – grlo ga je peklo, neprolivene suze mutile su mu vid. Za sve ovo je samo on kriv. Čitav svoj život nije imao slabu tačku. Niko mu se nije mogao približiti do ovog trenutka, a sada su konačno pronašli pukotinu. Uvukao je svoju ženu i sina u sve ovo iako to nije želio, međutim, osjećao se krivim. Udario je šakom od sjedište suvozača. Spustio je još jedan nježan poljubac na njeno tjeme, moleći se da sve bude dobro.

Potom se okrenuo, zatvorio vrata i obratio dvojici od preostalih agenata. – Odvezite moju suprugu u bolnicu. Do bolnice je njen život u vašim rukama, to neka vam bude jasno! Ne zanima me šta ćete uraditi, ali se jebeno potrudite da dobije svu potrebnu pomoć dok ja dođem. Jasno! Pošaljite vozilo po mene i Calluma. – na peti se okrenuo i uputio prema kolibi, vrijeme je da se dugovi naplate.

- Sad ćeš dobiti priliku da digneš ruku na nekoga jačeg od žene i djeteta. – Graham je zalupio vratima. Odložio je oružje, skinuo pancir i ostao u majici kratkih rukava. – Sad ustani i pokaži koliko si snažan!

Brodie se iskesio i pogledao luđačkim pogledom u Grahama. Nikad nije bio toliko sretan. Osjećaj bespomoćnosti koji je ugledao na Grahamovom licu nahranila ga je i napila hranom i pićem namjenjenim isključivo bogovima. Što se njega lično ticalo, sada je mogao i umrijeti. Neće stići spasiti dječaka ma šta da uradi. Ostalo mu je svega nekoliko minuta života. Čak i da mu ubrizgaju serum, do bolnice već će biti kasno. Zabilježen je samo jedan slučaj spašavanja života nakon ujeda taipana. – Znaš, da nisi uzeo moju Lainie možda bi mi te malo i bilo žao i možda, ali možda, bih dopustio da krelac živi. Ovako gledajući, čak je i bolje ispalo. – izustio je podižući se na noge gledajući Grahama pravo u oči.

To je bila greška jer nakon onog što je u njima vidio, jasno mu je bilo da mu je karta za pakao uručena.

Graham ga je želio pustiti da prvi zamahne, međutim riječi koje mu je uputio bile su poput užarene lave koja ga je pogodila. Nije više čekao zamahnuo je šakom a potom se čulo „kvrc".

- Slomio si mi nos! Jebeno si mi slomio nos! – jaukao je Brodie kada je vrela krv potekla. Žeđ za nanošenjem bola Grahamu, ponovo se javi i on skoči da mu uzvrati udarac. Nije se ni ispravio kako treba udarac ga je ponovo stigao. Ovoga puta izbio mu je vazduh i Brodie se presamiti, držeći se za stomak i boreći se za dah.

- Uspravi se pseto! – zarežao je Graham. Nije više mogao jasno razmišljati. Neki udaljeni glasić mu je govorio da prestane, da će mu gora kazna biti ona koja ga čeka u zatvoru. Ignorisao je taj glas i vratio se ponovo udarcima. Udarao ga je desnom pa onda lijevom šakom sve dok ga potpuno nije oborio. Nakon nekog vremena Brodievi jauci su prestali i pretvorili se u glasno smijanje. Usta su mu bila puna krvi, tijelo natečeno, ali ma koliko udaraca mu Graham zadao nije mogao zlobu izbiti iz njega.