Put prkosa - Druga knjiga serijala PUT

Poglavlje 14

- O čemu pričaš, luda ženo?! – Graham je lagano gubio strpljenje, slika koju je držao u ruci pekla ga je poput užarenog željeza. Kada je vidio da Lainie drži u rukama fotografiju nije ni slutio šta će na njoj ugledati. Jedan mali kratki pogled bio je dovoljan da mu se pamet pomuti. Nije imao snage ponovo baciti pogled na istu jer je znao da će mu strpljenje otići u nepovrat i onda, Boga pitaj kakvu bi glupost napravio. Zato je učinio jedinu stvar koju je u tom trenutku mogao. – Objasni odmah! – Fotografija koju je bacio prema njoj pala je na pod tačno ispred Laininih bosih stopala, lica sudionika na njoj okrenutih prema podu.

Lainie se tjerala da pogled ne spusti, a onda je opsovala u sebi i brzo zamolila Boga da joj oprosti psovku. Jedna suza nekako je pronašla svoj put i skliznula je niz njen bijeli obraz.

- Proklet bio, Graham MacGregor! Proklet bio trenutak kada sam te vidjela, trenutak u kojem sam ti predala sebe i svoja osjećanja! Ti si samo bezosjećajna hrpa zgodnih mišića! Ma ti si.... – zastala je. Nije bilo smisla vrijeđati ga i gubiti kontrolu. – Želiš da znaš šta je ta slika radila u TVOM krevetu? Dobro, reći ću ti. Znaš li kako je kada se sudbina poigra s tobom dva puta na isti, okrutan način? Ne znaš? Reći ću ti. To ti je kada gutaš krupne zalogaje gorkog i kiselog, samo da bi dobio sićušne mrvice slatkog koje će biti bačene pred tebe! Znaš li ko je meni bacao te mrvice? Prvo on, a sada ti. Hoćeš da znaš ko je on? Reći ću ti. On je prvi muškarac koji mi je srušio sve nade i snove! On je bio moj zaručnik kojeg sam zatekla kako jebe svoju kolegicu sa posla dva dana pred naše vjenčanje! On je čovjek kojeg sam mrzila iz dubine duše, a sada prema njemu ne osjećam ništa! I na kraju on je čovjek koji mi je radio isto što mi sada radiš ti! Imao je mene kući a uporno je odlazio drugima grijući im krevet, šaputajući im nježne riječi gazeći moje srce i moja osjećanja. Poigrali ste se obojica sa mnom i sada je dosta! Ne dam vam da me uništite. Ne dam!

Da je kontrolu izgubila bilo je jasno kada je jastuk, na kojem je do prije svega nekoliko minuta ležala, završio na Grahamovim grudima. Nije bila svjesna trenutka u kojem ga je bacila prema njemu. Suze su joj maglile vid, bol sve jače pritiskao utrobu, a on je samo stajao isprva šokiran činjenicom da ga je gađala jastukom, a potom... Kriste sveti, pa je li se on to upravo nasmijao?

Ne, ne varaju je oči, Graham je osjetio nagon za smijehom i svakom sekundom provala smijeha iz njegovih grudi bila je očekivana. Blagi Bože koliko je sretan, pa ona ga voli! Ova žena, ta boginja, ta prekrasna bijesna boginja olujnih očiju voli njega. Baš njega! Magarca koji nije vidio dalje od nosa, čovjeka kojem je ljubomora pomutila um. Da, to je bila istina, ljubomora mu je pomračila um, njemu koji nikada nije u ovolikoj mjeri bio ljubomoran. Čak ni zbog Moire nije osjetio ovakav bijes. Ali to je Lainie, budila je i najgore i najbolje u njemu.

U jednom koraku bio je ispred nje, grabeći je svojim krupnim šakama i pritiskajući svoje usne na njene. Gurala ga je od sebe, nastojala se uzmaknuti, ali bila je u zamci. Iza leđa bio je zid, sa lijeve strane krevet, a on je bio tu ispred nje. Ujela ga je za usnu samo da bi je pustio, međutim, on ju je još jače stegnuo u zagrljaj, uzimajući joj usne grublje i nježnije istovremeno. Taman kada je pomislila da se više neće moći opirati, da će se prepustiti, Graham joj je oslobodio usne, naslonjajući svoje čelo na njeno, još uvijek je držeći u zagrljaju.

- Ne opiri se, ludice moja. – zastao je da povrati dah i smiri glas, jer ovo kako je sada progovorio više je ličilo na režanje.

- Pusti me Graham! Idi njima, svojim vjernim kurvama, sigurna sam da te već čekaju. Mene ostavi, ja se mogu pobrinuti za sebe!

Graham je podigao lijevu obrvu zabavljeno je gledajući, jasno insinuirajući da ju je shvatio drugačije nego što je ona željela. Usne su mu se trzale. – Ja bih više volio da se ja pobrinem za tebe.