Pjesma crne krune

EPILOG

                  

                  

Tristo šezdeset pet zalazaka sunca poslije

Udala sam se.

Ne samo da sam se udala, nego sam postala kraljica Regnovije. Prva kraljica u povijesti koja nije flavumske rase. Premda to nikada nije bila uloga o kojoj sam sanjala, bila sam sretna. To je bila cijena udaje za Erika.

Nisam mogla reći da sam ponosna na sebe što sam kraljica iz naroda tenebrisa. Još uvijek nisam ništa postigla kako bih osjetila ponos. No, mogućnosti su sada bile beskonačne. Počela sam sanjati o drukčijoj Regnoviji.

Vjenčanje je bilo raskošnije od svakog događaja kojem sam prisustvovala. Držali smo se svih tradicionalnih običaja Karlinga – obilje hrane, crna vjenčanica i tisuću uzvanika.

Moja je majka također bila prisutna, ali je odbila moju ponudu da ostane živjeti na dvoru. Žena je zapela u svojim načinima, te nije vidjela smisao izvan Mondragona. Razumjela sam ju. Moj je uvjet za ostajanje u Karlingu bio da smijem otići doma kada god poželim.

Svadba je protekla savršeno. Erik i ja smo se obvezali poštovati se i voljeti dokle god oboje poživimo. Premda meni nije trebao list papira – moja mu se duša odavno predala.

Kraj sebe sam imala sve ljude koje volim – majku, Rubena, Tiru. Jedna djevojka koja je rasla u siromaštvu nije mogla poželjeti ništa više, ali moje je srce čeznulo za svadbom u Mondragonu.

U Mondragonu – gdje ljudi žive kroz svoju glazbu, plešu bosih nogu i smiju se od srca. Srećom, Erik mi je uspio donekle udovoljiti. Nakon raskošnog dvorskog vjenčanja, zaputili smo se u moj dom.

Sa sobom smo poveli Rubena i Tiru. Umirala sam od znatiželje kakav će dojam glasne krčme i rasplesane kaldrme ostaviti na kraljevsku obitelj. Kada smo napokon stigli, trojac plave kose je strašno odudarao od gomile.

Ušli smo u moju omiljenu krčmu. Cijelim sam bićem upijala zadimljenost prostorije, miris alkohola i narodnu glazbu. Prostorija je utihnula kada nas je ugledala, te se za svega nekoliko trenutaka nije mogla čuti niti mušica.

Napetost se mogla rezati nožem. Na tamnoputim licima svojih sugrađana sam mogla vidjeti strahopoštovanje. Opustili su se tek kada sam zaplesala sa Erikom, te je harmonikaš ponovno zasvirao.

Nasmijala sam se jer su Erik, Ruben i Tira izgledali kao ribe na suhom. Erik se mrštio pokušavajući uhvatiti ritam s kojim nije bio upoznat. Osamljenom harmonikašu se pridružila djevojka s frulom i još jedna s tamburinom. Ubrzo se sve više ljudi ustajalo i pridruživalo u plesu.

Kada su jedan mladić i djevojka obogatili glazbu svojim glasovima, zabava je izmakla svakoj kontroli.

Prepuna krčma se njihala u skladnom ritmu. Osjećaj je bio neopisiv. Biti ovdje, nakon što sam toliko puta pomislila da više nikada neću imati priliku. Biti ovdje, sa svojim novopečenim mužem. Osmijeh se zapečatio na mom licu i odbijao iščeznuti.

Nakon nekoliko pjesama sam uspjela Erika zaraziti svojom srećom. Počeo je hvatati korake i smijati se zajedno s mojim narodom. Zavrtio bi me u mjestu, a onda bi se vrtjeli jedan oko drugog. Kada se ritam ubrzao, ja sam počela poskakivati onako kako su instrumenti nalagali.

Erik mi se nije pridružio. Umjesto toga me predao Rubenu, koji je bio i više nego oduševljen načinom na koji se tenebrisi zabavljaju. Erik i Tira su se smjestili za jednim stolom u kutu krčme. Ruben i ja smo postali duša zabave.

Svog sam novog brata po zakonu upućivala u plesne korake, a on je sve zabavljeno prihvaćao. Suze su mi došle na oči od smijeha kada je pokušao oponašati moje mrdanje kukovima.