Pjesma crne krune

16. POGLAVLJE

KASANDRA P.O.V.

                  

 

Bila sam slijepa. Tako prokleto slijepa.

 

Jedino za čim je Erik žalio prije svoje smrti bilo je to što ja nikada neću saznati kako me volio. Međutim, bio je u krivu. Vidjela sam sve. Osjetila sam sve.

 

Čarolija spajanja je prodjelovala baš u tom trenutku – i bila je jača nego što sam mogla zamisliti. Čula sam svaku Erikovu misao, vidjela svaku njegovu uspomenu, te naslutila svaki osjećaj.

 

Znala sam da je vidio bodež u Nikuovoj ruci. Čim je pao pred mene, pomirio se sa svojom smrću.

 

Volio me. Zaista me volio.

 

Opet mi je spasio život, opet me obranio od smrti – pod cijenu njegovog vlastitog života.

 

Kada sam položila oči na Erikovo nago, beživotno tijelo, vrijeme je stalo.

 

Tira je – u svom zmajskom obliku – ispustila krik koji je preplavio prostoriju. To je bio najtužniji zvuk koji sam ikada čula. Velika se zmajica srušila na tlo, te je svojom izduženom glavom milovala truplo svoga brata.

 

Erik je mrtav. Erik je mrtav. Erik je mrtav.

 

A ja mu nisam stigla reći da i ja njega volim.

 

Pogledala sam u Nikua – mog nekada najboljeg prijatelja, sada Erikovog ubojicu. Odjednom je sve u meni otupilo i postala sam šuplja. Niku me htio ubiti. Nakon svega što smo prošli zajedno, zaista me htio ubiti. Nije ni časka oklijevao kada je bacio onu baklju na mene.

 

Uspio bi da me Erik nije zaštitio.

 

„Ubio si Erika" , protisnula sam kroza zube.

 

Dva su zmaja oplakivala tijelo svog preminulog brata, dok su tri vještice činile isto to – pred svojom palom članicom.

 

„Jesam" , rekao je Niku. Promatrao me s vatrom u očima. „Ne žalim."

 

„Htio si ubiti mene."

 

„Ne žalim."

 

„Požalit ćeš, Niku. Spremi se da upoznaš moj bijes."

 

Sklopila sam kapke i duboko udahnula.

 

Više nisi jadna i plaha kradljivica, govorila sam si. Vještica si – dovoljno moćna da ih sve pretvoriš u pepeo. Prisjetila sam se koliko sam toga prošla od trenutka kada sam pogledala smrti u oči – kada mi je vatra prijetila da će me uzeti. Bila sam tako nemoćna. Pomirila sam se sa smrću tamo i tada. Toliko sam napredovala, toliko daleko dogurala... Sve zahvaljujući zmajolikom kralju. Neću dopustiti da njegov trud bude uzaludan.

 

Čarolija me počela obuzimati poput opijata, jača nego ikada. Krv mi je uzavrela u žilama. Bijes je bio savršen poticaj za stjecanje kontrole nad vlastitim moćima. Ništa mi neće stati na put u osvećivanju Erikove smrti.