"Ne idem nigde."

1.1K 105 19
                                    

-"Pustices me da udjem ili cemo celu noc ovako na vratima da se gledamo?"- upitao je vidno iznerviran, crven u licu dok mu je kosa bila mokra kao i svaki deo njegovog tela. Nekako sam jedva progutala parce pice, uporedno trepnuvsi par puta da se uverim da ne sanjam. Ne, nisam sanjala. Ispred mene je on, koga sada uopste nisam ocekivala i na koga sam planirala da zaboravim veceras. Posle ovoga, to je sada jasno nemoguce.
Izgubila sam osecaj u nogama i rukama. Jedva sam nekako uspela da zadrzim flasu u svom stisku. Nestalo mi je glasa, dok sam ga posmatrala a napolju je uveliko besnela oluja. U pravu je.-

"Udji."- tiho sam rekla i pomerila se u stranu da bi usao. Zatvorila sam vrata kada je prosao pored mene a on je par puta prosao rukama kroz kosu, dok se ona cedila i ostavljala male kapljice i barice po laminatu. Toliko o tome koliko je ona bila zapravo mokra.-

"Sta radis ti ovde sada u ovo doba?"- namrstila sam se, shvatajuci da je dosao po nevremenu. Mora postojati logicko objasnjenje. Trenutno bi samo glupa i luda osoba izasla napolje.-

"Prvo mi daj neki peskir da osusim kosu."- rekao je mrzovoljno a ja sam uzdahnula i prosla pored njega, odlazeci u kupatilo. Uzela sam prvi koji mi je pao pod ruku i izasla vracajuci se do njega. Sedeo je na kaucu, skidajuci mokru jaknu i bacajuci je na drugi kauc pored, okrenuo se prema meni. Bacila sam mu peskir i sela preko puta, uzimajuci novo parce pice. Cekala sam da krene da prica zasto je dosao ovde i tako mi otezao priliku da zaboravim na njega.

Gledala sam ga dok je pomerao peskir i brisao kosu. Bio je tako prelep, ali tako tajanstven. Svakim pokretom terao je da se moja koza neopazeno najezi. Ne znam zasto mislim to.-

"Sama si?"- upitao je posto je bacio peskir sa strane. Sada mu je kosa bila jos vise neuredna u lepsem smislu, dok mu je par pramenova padalo na celo.

"Da. I ne pokusavaj da skrenes sa teme. Otvoreno reci zasto si dosao."- naslonila sam se ledjima na naslon, ispijajuci do kraja fantu. Moram uzeti jos.

"Nisam ni nameravao. Imam otvoren razlog zasto sam ovde i zelim da me saslusas do kraja."- izgovorio je to tako hladno, jednostavno sa dozom upozorenja. Klimnula sam glavom, dajuci mu dozvolu da krene.-

"Verovatno si cula za Billya Hamilltona."- kada je to rekao, zagrcnula sam se u novom parcetu pice koje sam uzela. Sledila sam se u mestu i sa strahom u ocima sam ga pogledala, dok je njemu izgleda bilo dosadno da govori.-

"Sta sa njim?"- namrstila sam se i iskljucila film, uporedno dizajuci noge na kauc. Sela sam u turski sed, ali nisam ga gledala. Ne mogu da ga gledam. Dovoljno je to sto cujem sta ima da kaze. A ne slutim ni na sta dobro.-

"Moja je nova zrtva."

"Pa okej. Idi ubij ga."- slegla sam ramenima, nagnuvsi glavu unazad, tako da gledam u plafon.

"Ne sad. U subotu."

"Pa sta ja imam sa tim?"- pogledala sam ga na kratko i odmah vratila glavu na mesto. Odjednom mi se spava, previse sam umorna. Nisam ovako i na ovaj nacin zamisljala vece.

"Trebas mi. Odnosno celoj grupi."- tada sam se odigla i pogledala u njega, koji je bio zavaljen u kaucu. Ironicno sam se nasmejala.-

"Ti stvarno ocekujes da cu vam pomoci? Jos ako je u pitanju necije ubistvo?"- podigla sam obrve i napravila ozbiljnu facu. On se sali.

"Ne ocekujem. Nego znam da hoces. Moras."- slegnuo je ramenima i tada sam prasnula u smeh. Ovo je ludo.

"Sanjaj, Bieberu."

"Alison, jebeno se ne pitas nista. Zato ces cuti ovo sto cu ti sada reci."- on nije ozbiljan. Boze, reci mi da nije. Tada sam pobesnela.-

"Jebeno ti slusaj mene! Nekoliko dana si me drzao kod sebe, znas? I tada si imao pravo da mi naredjujes. Ako se ne secas, vise nisam kod tebe, sada sam slobodna. I tek sto sam otisla, ti meni dolazis u kucu i molis me da ti pomognem oko necijeg ubistva. Slusaj me, to je tvoja osveta, ne moja. Mene ne mesaj u svoje poslove, jer sam dosta toga videla u ovih nekoliko dana. Ne znam kako planiras da ti ikako pomognem, ali i ako postoji nacin, ja nisam ta koja ce biti tu da ostvari tvoj cilj. Zaboravi Justine, previse umisljas. To sto si vodja najvece kriminalisticke grupe u Americi, ne daje ti pravo da dolazis ovde i govoris mi sta treba da radim i da posle svega sto si mi ucinio, ocekujes da cu to uraditi iste sekunde?"- vikala sam a on je ovo posmatrao i slusao sa nekim bolesnim i jezivim osmehom.

Don't talk with them /j.b/Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang