''Koga mi to imamo ovde?''

1.1K 112 0
                                    

Nagela sam glavu na prozor moje sobe, zatvarajuci oci. Glavno je, zasto bih ja otisla tamo? Zasto bih otisla u ruke nekoga koga ne znam i ko me je danas pratio. Zvuci nelogicno. Taj neko me nije ucenio ili nesto. Samo, sve sto me u ovom trenutku brine jeste, sta se desava sa Edwardom. Nema ga ceo dan, ne javlja se, nista. Sve sto osecam je strepnja, briga i uznemirenost. Ne znam sta da radim, previse se lose osecam u ovom trenutku. 
Toliko sam zaokupirana sopstvenim mislima, da ne primecujem da nesto vec par minuta udara staklo moje sobe. Nesto ili neko. Otvorila sam oci i pogledala ka nebu. Nebo je bilo oblacno, ali se Mesec ipak nazire u maglini, bacajuci svetlost na zemlju. Koji vrag se desava? Pogledala sam ka zemlji i uocila Edwarda kako kupi kamenje sa zemlje i baca ih na moj prozor. Bio je sav blatnjav i u iscepanoj odeci. Sta se desilo sa njim? Vidim da je poceo da skace i mase rukama pokazujuci da otvorim prozor. Ou.-

''Sta pokusavas ti? Gde si ceo dan, sta glumis covece?''-bila sam crvena u licu, i malo mi je falilo da pocnem da vristim od besa i ljutnje. Pogled mi je pao na zidni sat koji je pokazivao da imam jos 10 minuta fore do uznemirujuceg sastanka sa neznacem. Edward je pokazao prstom da ucuctim i da budem tisa i krenuo je da se penje kao macka po drvetu do moje sobe. Pomerila sam se da bi usao, i cim je zakoracio u moju sobu, zatvorio je prozor, navukao roletne i zavese. Ugasio je svetlo, dok sam ga zbunjenim pogledom pratila sve vreme. Stao je ispred mene i poceo je da skida blatnjavu i mokru jaknu i cipele. Seo je na moj krevet i meni pokazao da ucinim isto. Obrve su mi bile spojene u cudjenju, jer nista ne kapiram.-

''Ne ides nigde. Znam za osobu koja ti salje poruke i znam da iza toga stoji neko od onih ljudi. Ne smes da ides. Pobegao sam im i sada me traze. Poslednje sto zelim jeste da me ucenjuju preko tebe. Sto su i nameravali da ucine, veceras.- ovo zadnje je rekao malo tise. Cekaj, pobegao im?-

''Stani, stani. Pobegao si im? Kako su uspeli da te uhvate?''- govorila sam sa vidljivom dozom straha proucavajuci njegovo lice u mraku. Nismo se videli dobro, ali dovoljno da znamo kada gledamo jedno drugo.-

''Da. Jutros se to desilo, iznenada. Ni sam ne znam kako, ali sam se nasao u kolima, vise kao kombiju gde su bez razloga poceli da me biju i ono sto je najgore...-stao je sa pricom na par sekundi, spustajuci pogled. Usta su mi se rasirila od soka. Sada masnica na oku i rana na usni imaju smisla-..skratili su mi rok za vracanje duga. Alison, sutra je zadnji dan. Ja..gotov sam.''-rekao je vise proklinajujci sve, zabacujuci glavu unazad, rukama trljajuci lice. Usta su mi se zavezala, nisam imala snage da kazem nesto. Sve je gore od goreg i sve je vise razloga da krenem da placem od muke. 

''Pobegao sam im. Sada me upravo traze i jedva sam posle svega pobegao od njih i dosao kod tebe. Sigurno su vec u potrazi za mnom. Nece stati dok me ne budu imali kod sebe.''-opet je rekao vise zabrinuto i uplaseno ovaj put. Nisam imala pojma koliko je njega zapravo strah od svega, ali ipak je sam kriv sto se uvalio ovo. Mogao je naci potreban novac na drugaciji i laksi nacin. Ali ne bih mogla da ga krivim. Sada je gotovo i imamo vec dovoljno sranja na grbaci.  Naglo se uozbiljio, probadajuci me tim ostrim pogledom kroz mrak. Progovorio je, osecajuci sama takvu hladnocu u glasu, da sam se najezila.-

''Da li si pricala sa nekim danas?''-ovo pitanje je delovalo kao hladan tus na mene. Vracala sam sve dogadjaje unazad u proteklih 12 sati i nisam mogla da se setim nikoga bitnog i nicega cudnog. -

''Alison?''-njegov hladan glas me je vratio iz razmisljanja. Pogledala sam ga, dok mu se hladnoca iz ociju nimalo nije smanjila.-''Reci mi sad. U pitanju je neko nov i nepoznat. Neko koga vidis prvi put u zivotu.''-tada mi je sinulo. Ali ne, ne moze biti on. Ili moze? Moje cutanje mu je dalo odgovor.-

''Opisi mi ga. Kako je izgledao.?'-uhvatio me je za ramena, dok sam se ja secala kako je on izgledao. 
''Hm..Crna, razbarusena kosa, i imao je streberske naocare..karirana kosulja do vrata stegnuta..to je to.''-opet sam ga pogledala. 

Don't talk with them /j.b/Where stories live. Discover now