"Zelis li?"

1.1K 106 15
                                    

Alison's point of view

Ne mogu da spavam. Prevrcem se u krevetu pokusavajuci da nadjem dobar polozaj. Ni posle par okretanja, zavrsavam izdisuci vazduh iz sebe. Besno se okrecem na ledja, gledajuci u plafon. Pocinjem da se naglo znojim, tako da skidam sa sebe prekrivac, jer je uzasno vruce. U ovoj sobi je previse zagusljivo. Ustala sam i otvorila hotelska vrata i izasla na terasu, docekana predivnim pogledom na osvetljeni grad. Uzela sam gumicu sa ruke i zavezala neku neurednu pundju. Vetar me je dodatno osvezavao i na kratko sam zaboravila na nepodnosljivu vrucinu. Vreme je totalno drugacije, nego u Njujorku.

Osetila sam neko nepoznato uzbudjenje kada sam se setila svog grada, i neopisivu srecu posle duzeg vremena. Ostalo je tako malo. Konacno cu biti slobodna. Ta pomisao me je previse usrecivala. Bicu opet ona stara Alison zajedno sa svojim prijateljima, koja ne traci ni jedan trenutak proveden sa njima.

Odjednom mi je negde medju misli dosao Justin. Pustice me? Mora, vise mu nisam potrebna. Ne mogu da razmisljam o tome hoce li me ubiti kada se vratimo. Ubio bi me vec da je hteo.
Taj decko mi je zadao previse straha i muka poslednjih dana. Samo zelim da se udaljim od njega i od svih njegovih prijatelja. Oni su nista osim neverovatne nevolje i sve sto treba je da nekako zaboravim na njih kada se vratimo.

Setila sam se da je izasao besan iz sobe, lupajuci vratima. Osetila sam neki cudan strah u sebi. Kao da sam se bojala i za sebe i za njega. Mogao je da uradi svasta u tom stanju, a za to sam ja kriva.

Presla sam rukama preko lica, nekoliko puta ga trljajuci. Moje dugo razmisljanje je prekinulo otvaranje vrata, na sta sam se okrenula prema ulazu u sobi, jer sam jos bila na terasi.
Pomerila sam zavesu u stranu i zakoracila u sobu, pogledom pokusavajuci da vidim ko je usao. Bilo je tako mracno, a prekidac za svetlo je na drugom kraju sobe. Nisam imala pojma koliko je sati trenutno, ali to je sada skroz nebitno. Nisam cula nista osim svog disanja i sitnih koraka. Bila sam izgubljena.

Cula sam necije rezanje na sta sam se skamenila i koraknula unazad, udarajuci u necija prsa. Htela sam da viknem ali je neko pre reagovao i prekrio mi usta, gde sam promuklo vrisnula.-

"To sam samo ja."- cula sam hrapav glas kako mi sapuce na uvo. Opustila sam do sada vec napete misice, prepoznajuci njegov glas.

"Justin? Sta ti radis ovde?"- skupila sam obrve, sklanjajuci njegovu ruku i okrenula se prema njemu.

Na licu je imao neki blesav osmeh, setno me gledajuci, kao da je bio u nekom transu. Tada sam shvatila.-

"Pio si? O Boze, ti si pijan."- razgoracila sam oci, nekako znajuci da pijani Justin donosi samo opasnost. Ne znam kako sam to znala. Valjda iz njegovog pogleda dok mi se priblizavao.-

"Hm, mozda?"- dosla sam do kraja sobe, udarivsi ledjima o leden zid. Pogledala sam ga u oci, a on se nasmejao podigavsi obrve.

"Sta cemo sad?"- upitao je i skroz mi se priblizio zarobivsi me rukama sa obe strane glave. O jebote, ovo ne mirise na dobro.-

"Justine, pijan si. Dodji da te otreznimo pa da spavas. Nisi sav svoj."- pokusala sam da ga rukama odgurnem, ali on mi se priblizio jos vise, ako je to bilo ikako moguce. Osetila sam neku vrstu straha. Zasto sad? Ispred mene je pijani muskarac. O Boze, ne, ovo tako nije dobro.-

"Pa sta? Mozemo da se lepo zabavimo, ovde i sada, na ovom krevetu."- promumlao je pokazujuci palcem na krevet iza njega. Duboko sam uzdahnula i pogledala ga u oci. Tada mi se jos vise priblizio. Duboko i brzo sam disala, osecajuci kako mi srce ludacki udara u grudima.

"Zelis li?"- sapnuo mi je u uvo, stavljajuci njegovu glavu na moj vrat. Drugom rukom je presao pat puta kroz moju kosu, mrseci je. Zagrizao mi je usnu skoljku, na sta sam duboko, jedva primetno uzdahnula vazduh. Jebote.

Don't talk with them /j.b/Unde poveștirile trăiesc. Descoperă acum