Put prkosa - Druga knjiga serijala PUT

Poglavlje 5

- Zašto?

Lainie nije bilo jasno šta je pita a još manje zbog čega se tako brzo odmakao od nje. Pitala se da li je učinila neki pogrešan potez koji ga je naveo da se tako naglo odmakne. Borila se sa svojim uzburkanim osjećajima, dok joj je do mozga dolazilo pitanje koje joj je postavio, ali nije imala pojma na šta je mislio. Kad bolje razmisli, poljubac koji joj je dao prije nekoliko minuta, prekrio je maglom čitav njihov razgovor od maloprije.

- Zašto, šta? – prodahtala je kada je uspjela doći do daha.

- Zašto sam zakasnio? – morao je znati, i tako mu Bog pomogao, znaće već narednog trenutka.

- Odbio si me i prema tome zamolit ću te da se praviš kao da ti nikad i nisam tako nešto predložila.

- Lainie, oženit ću te i to je završena priča! – kada je vidio da se namjerava usprotiviti, nastavio je. – Ne protivi se, želiš me kao i ja tebe. Ili misliš da istim žarom možeš željeti nekog drugog? – na sam spomen nekog drugog, želudac mu se podigao.

- U redu, ali vjenčat ćemo se pod mojim uslovima. – nije bilo smisla da se i dalje protivi, u ostalom mogli bi proći i mjeseci prije nego nađe nekog podobnijeg od Grahama.

Graham se nasmijao. – A ne, ljepoto. Postoje samo dva uvjeta i pridržavat ćemo ih se. Prvi, živjet ćemo zajedno. Oboje imamo prijatelje, koji su igrom slučaja zajednički i bilo bi blesavo da znaju da smo vjenčani a da odvojeno živimo, bez obzira kolika je farsa ovaj brak. Drugi, onog trenutka kada zatrudniš, razvest ćemo se. Dijete i ti bićete osigurani, ali ja svoj život ne mogu podrediti vama. Dijete će biti materijalno osigurano, ali ja ne želim izigravati ulogu njegovog oca.

Lainie se osjećala kao da joj je neko tresnuo šamar. Čovjek koji je stajao ispred nje, bio je od najčvršćeg materijala. Njemu ništa nije bilo sveto. Ništa ga nije moglo dotaći dok je mogao reći takvu stvar, kakva je odricanje vlastitog djeteta. Zaboga, zar nikad nije poželio biti otac. Imati to maleno biće, dio samog sebe. Zapitala se da li je poludila kada je odlučila da jedan takav muškarac bude otac njenom djetetu.

- Zašto šutiš? Htjela si farsu, ja ti je i pružam. Dajem ti brak na papiru. Ne tražim ti ništa i isto tako ne dajem ti ništa. Iako ćemo živjeti u istom stanu, vrijeme koje ćemo provoditi zajedno biće jedino ono u krevetu. Šta ćeš raditi sa ostatkom dana i s kim, nije moja briga. Kao što ni tebe ne treba da interesuje gdje sam i s kim sam. I još nešto, moj posao je moja stvar. To je teren u koji ne smiješ zalaziti.

Držati je podalje od svog života, svog opasnog načina života, bilo je sve što je Graham želio. Radio je za tajnu službu i do sada je već dva puta bio svjedok ubistva bližih članova porodice svojih agenata kojima su identiteti bili otkriveni. On nije želio riskirati da se isto desi i njemu. Žalio je zaštiti Lainie od prirode svog posla. Bez obzira što to u suštini neće biti pravi brak, nije želio dovoditi u pitanje njen život.

- Za nekog ko je odbio brak, poprilično si dobro razradio čitav plan. Zapravo, tvoji uslovi mi odgovaraju. Osim jednog koji mi nije jasan uopšte. Zašto ne želiš dijete, Graham? – nije mogla da vjeruje da je u tolikoj mjeri hladan i potpuno nezainteresovan za djecu.

- To nije važno. Dijete mi nije potrebno, možeš to tako shvatiti. A sada, ako je to sve, reci mi kada si mislila da se održi to vjenčanje?

Lainie je duboko udahnula uzdajući se u svoju hrabrost koja se razasula u sitne djeliće onog trena kada je izbiflao svoje uslove. – Za dva dana.

- Koji kurac?! – ponovo ga je uspjela iznenaditi. Kako je, dođavola, mislila da se za dva dana mogu vjenčati. Uostalom on je mislio da je kao i svaka druga žena maštala o vjenčanju koje je potrebno planirati mjesecima. Zapravo se nadao da će kupiti vrijeme do vjenčanja koje bi iskoristio da je dobije i možda se potom, predomisle u vezi vjenčanja. – Ne možemo se vjenčati za dva dana. Isuse! Postoji procedura koja se mora ispuniti.