XI

172 14 15
                                    


Hunter

-Gde sada žuriš?

Loganov glas me zaustavi u pola koraka prema izlaznim vratima te me nešto u njemu natera da se zaustavim. Okrenem se prema njemu samo kako bih pored one modrice na njegovom oku koju mu je Huge napravio ugledao rasečenu usnu te crvenilo na levom obrazu.

-Šta ti se desilo? Ko ti je to uradio?

Logan odmahne rukom kao da nije ništa, ali po izrazu njegovog lica shvatim da je to nešto puno veće od obične tuče sa nekim od momaka iz škole ili tima.

-Samo mi je stari danas navratio. Ništa neobično.

Uđem za njim u dnevni boravak koji je bio u potpunoj tišini jer su Huge i Izak bili van kuće. Logan uzme flašu piva sa ruba stola pa otpije dobar gutljaj iz iste nesvestan mene dok sam stajao iza njega.

-Zašto je došao? Bolje pitanje je, zašto te udario?

Sednem pored njega dok mu je pogled počivao na crnom ekranu TV-a. Prazan pogled. Iako je bio najzabavnija osoba koju znam i iako je sve okretao na šalu, dobro sam znao da sam jedna od retkih osoba pred kojima Logan može biti Logan.

-Ne znam. Nisam siguran da znam razlog zašto me ikada udario.

Jasno sam se sećao sve i jednog puta kada je Logan došao kod mene sa modricama po telu dok smo još bili deca i dok mu se roditelji nisu rastali. Ni tada nisam znao šta bi rekao, kao što ne znam ni sada.

-Jesi li za jednu igru?

Pored ragbija i devojaka, Logan je bio opsednut video igrama. Pogleda me iskosa pa se osmehne kutom usana.

-Sada ja mogu miran umreti jer mi je Hunter Davis upravo predložio da igramo video igru. Zar se nisi trebao večeras naći sa Ikonijom?

Otvorim usta da mu kažem kako će Ikonija razumeti iako nisam znao hoće li stvarno. Nisam hteo da je povredim, ali sam također osećao potrebu da ostanem ovde sa Loganom i pravim mu društvo jer se očigledno nalazio na svom najnižem.

-Ustvari, pozovi je ovamo. Dajem ti reč da ću biti ozbiljan koliko mi to moja priroda dopušta.

-Rado bih, ali nemam njezin broj.

Logan se nasmije te ostavi pivo nazad na stol samo kako bi mogao uzeti svoj telefon i početi nešto tipkati po njemu.

-Koliko se već dugo zabavljate, a ti i dalje nemaš njezin broj telefona. Kako se čujete? Preko e-maila?

Moja tišina mu da odgovor na šta me ozbiljno pogleda i odmahne glavom. Iako se zezao na moj račun, dopustim mu to bez prigovora jer se činio poprilično sretan na osnovu onog Logana od pre pet minuta. Pruži mi telefon koji je sa skupljenim obrvama prihvatim.

-Dopisuješ se sa Grace?

Logan cokne jezikom i preokrene očima pa me udari otvorenim dlanom po ruci nakon što krenem čitati njihove poruke. Nimalo nevine poruke.

-Nisam ti dao telefon kako bi ti zabadao taj svoj nos u tuđa posla. Nazovi Ikoniju jer sam ti nabavio njezin broj. I nema na čemu Hunter.

Vratim mu telefon znajući kako je najpametnija stvar trenutno ta da se pravim glup i u potpunosti zanemarim činjenicu da se Logan dopisuje sa Grace. Dopisuje? Logan jedva da izgovori više od deset reči devojci i ona je već pala na njega... Ili ispod njega. Uvek tvrdi da je razgovor za budale. Izađem iz dnevnog boravka i pre nego što dobro razmislim o tome šta ću upravo uraditi, nazovem Ikoniju.

-Molim?

Glas joj je bio prigušen dok se u pozadini čulo nekakvo šuškanje te ubrzano disanje propraćeno jecajima.

TrefWhere stories live. Discover now