Odlazak

33 8 3
                                    

Otišla sam kući, i mislila sam da je ideja o odlasku bila glupost, i da bi moj nenajavljeni odlazak povredio mog oca. Ipak sam odlučila da ga pitam.
Naravno čitao je svoju perverznu knjigu.

Rin: Hej tata!
Kakashi: Što si tako nervozna?
Rin: Nisam?
Kakashi: Pobogu, znojiš se i noge ti klecaju.
Rin: Htela sam nešto da te pitam, vezano je za Haminarija.
Kakashi: Ne, ne može da ti bude momak imas 14 godina.
Rin: Ne to, nego, znaš da je Haminari siroče.
Kakashi: Da.
Rin: Mozda ipak i nije, izgleda da zna gde mu je otac, i ja bi pošla sa njim.
Kakashi: Rin...

Sad onaj uzdah koji 99% znači ,,ne"

*Uzdah.

Rin: Ne, zar ne?
Kakashi: Možeš. Ali pod jednim uslovom.
Rin: Tata, zvučiš kao glavni lik iz neke jeftine serije...
Kakashi: Dobro nema uslova, i onako sam hokage, imam puno obaveza. Više i onako ne mogu da te ostavim samu, poverio sam ti zlatnu ribicu na čuvanje, a ona je uginula 2 sata kasnije, dobro da je jedan dan, ali dva sata!
Rin: Već godinu dana žališ prokletu zlatnu ribicu.
Kakashi: Mhm, nedelju dana, mhm...
Rin: Predjimo na stvar, mogu da se brinem sama o sebi.
Kakashi: Mislim da je najbolje da Haminari brine o tebi, ipak je stariji.
Rin: Godinu dana...
Kakashi: Ali ga poznajem dovoljno dobro, sigurno je odgovorniji od tebe.
Rin: U redu, smem li onda. Samo nedelju dana.
Kakashi: Dajem ti tri meseca.
Rin: A?!
Kakashi: Ali čuvaj se, možda ćeš ti biti sledeci hokage.
Rin: Da, da...  Ja cu biti iznad Hokagea!

*Bljammljammljam*

Kakashi: Šta to žvaćeš?
Rin: Bombonu, pomogla sam nekoj baki da predje ulicu. Vidiš, ipak sam malo odgovorna!
Kakashi: Ista je kao Obito, šteta što nije živ da vidi svoje dete kako odrasta.
Rin, možeš da kreneš da se pakuješ.
Rin: *Soba mi je u haosu, moramo da unajmimo neku spremačicu da je očisti!!!*
Kakashi: To je sigurno nasledila od mame, ko god da je ona bila.
Nećemo se još pozdravljati, cekaj me kod kancelarije da ti dam nešto.
Rin: U redu ćao!!

Naravno, posle 2 ipo minuta je to zaboravila, ima pamcenje zlatne ribice...

Rin: Joj kako pisci umeju da budu dosadni, da, da dobar ti je crni humor.

-

-----------------------------------‐-------------------

Rin: Hej, Haminari!
Haminari: Vidim spremna si bolje bi bilo da podjemo.

Našli su se 1km dalje od Konohe.

Rin: Hmm, kao da sam nešto zaboravila, jao da.......da se oprostim od svog rodjenog oca koga necu videti naredna 3 meseca , ali opett, treba mi tih dugih 5-10 minuta do Konohe, pfh mozda cu doci u posetu.
HAMINARI!
Haminari: Šta je!?
Rin: Posvadjala sam se sa ocem, ne znam sta da radim, u jako smo velikoj svaldji.

*Očajno lažni jauci*

Šta da radim?
Haminari: Ma ne znam, što se lepo ne vratis jos uvek nismo toliko daleko.
Rin: Hahaha, ma nema veze, nastavimo dalje..
Haminari: Kakav idiot...

Rin HatakeWhere stories live. Discover now