Noćne More

80 9 11
                                    

Trčala sam kroz mračan hodnik, bilo je tako stvarno da sam osetila kako se oko mene motaju neke hladne ruke. Nisam smela da se okrenem pošto sam znala da je nešto iza mene, kao i uvek, ali ovaj put jesam, nisam se bojala pošto mi je ovo prešlo u naviku. Iza je stajala neka crna figura i pokušavala je da me dodirne.
Tada sam se probudila...

-Čestitam, upala si u slikarsku školu! Časovi počinju...
Rekao je Kakashi
-Šta.
-Upala si u slikarsku školu. Mislio sam da ti treba malo odmora od treninga pa sam razmišljao da ostvarim tvoj stari sam.
-Tata nisi valjda.
-Jesam i kreće za dvadeset minuta. A ja moram da idem odmah.
-Čoveče, koliko je sati.
-Pola dva.
Brzo sam ustala iz kreveta, i veoma (ne) vešto sam sakrila svoju uzbudjenost.
--------------------------------------------------------
Ja sam Rin Hatake imam četrnaest godina. Rodjena sam četiri godine pre četvrtog svetskog rata shinobija. Ceo život nisam imala prijatelje, zato što su me se svi plašili. Počela sam to da shvatam pošto ceo život imam noćne more koje i drugi blizu mene imaju.

Ukratko, svi su me smatrali čudovištem
Moj san je da postanem legendarni shinobi.

Zato od kada znam za sebe vežbam i vežbam, ali nikoga to ne zanima. Sem mog oca.

Ali sam prilično jadna.
--------------------------------------------------------
Moj otac, Kakashi Hatake, nije ni u najvažnijim trenucima provodio vreme samnom, ali to mi nije smetalo. Znala sam da su dužnosti Hokagea veoma zahtevne, tako da mu to nikada nisam nabijala u lice, iako bi možda malo trebalo.

Slikarska škola nije bila ništa posebno, ali mi se veoma dopala. Volela sam da slikam ali nisam bila baš nadarena za to.

Čim sam ušla u učionicu, veoma dobro sam znala da nisam bila nadarena za slikanje kao ostala deca. Mislim, ko ne bi primio dete Hokagea.
Predstavila sam se i sela na svoje novo mesto.

Pored mene nalazio se momak koji je bio mojih godina, imao je dugačku žutu kosu koja je bila vezana u dugačak rep, jedan deo kose prekrivao mu je desno oko. Nosio je crnu ogrlicu od materijala koji mi nije bio poznat.

Kada je dastavnik prozivao učenike čula sam da se zove Haminari, ali, izgleda nije imao prezime.
Predamnom se opet pokazala crna figura koja je pokušavala da me dodirne.

Rin HatakeWhere stories live. Discover now