17.

72 3 0
                                    

Pa, divno si ovo zamislila! Sve sam mogla da očekujem, ali ovakve riječi od onog koji me je volio tri godine, nikad.
Šta sam i mislila, da će oduševljeno skakutati oko mene? Da je htio porodicu sa mnom, davno bi me oženio.

On misli da je dijete tuđe, ruku na srce, s njegove tačke gledišta ima i na osnovu čega. Ne sluti, nesretnik, da me drugi nije ni pipnuo. Ali zašto da mu se pravdam? On je mene varao mjesecima, ja sam slobodna da budem s drugim..

E, sad slijedi drugi razgovor. Marko. Tako je dobar prema meni, a šta sam ja uradila? Zatrudnila sa drugim. Prevarila sam ga. Uradila sam njemu upravo ono što je Aleksandar meni..

- Hej, medena. Gdje gori? - sjeo je za sto i poljubio ju

- Hej, neće ti se svidjeti ono što imam da ti kažem

- Ispljuni, primijetio sam da se nešto dešava, drugačija si danima

- Postoji dobran razlog za to. Ovo među nama.. Žao mi je, ali ovo je kraj

- Zašto, ako smijem da pitam, bilo nam je sasvim ok

- I jeste, i ti si divan prema meni, strpljiv, nježan.. Znam da zvuči kliše, ali stvarno nije do tebe. Ja, ovaj.. Trudna sam

- Daj me ne zajebavaj - počeo je da se smije - ti nisi takva

- Pa, očigledno da jesam. Marko, prevarila sam te i igrom slučaja ostala trudna..

- Ne vjerujem ti, toliko se vidjelo da patiš za bivšim i ne vjerujem da bi se dala nekome

- Bio je to on.

- Ou.. Tako.

- Da.. Stvarno mi je žao, nemam opravdanje i znam da nije u redu i fer prema tebi. Ali nema ni smisla da nastavimo ovo kad ću da rodim tuđe dijete.

- Šta je on rekao na to, zna li?

- Zna, i nije oduševljen. On misli da je dijete tvoje, i ne mogu da mu zamjerim

- Jebote, daj jednom u životu misli na sebe a ne da opravdavaš druge!

- Jesam, tu noć, pa rezultat i nije baš sjajan..

- Tamara.. Bože! Trudna si. Postaćeš majka djetetu onoga koji te ne zaslužuje..

- Pazi, ja se njemu neću vratiti. Jedino zašto sam mu rekla je jer ima pravo da zna da će postati otac, i ima pravo da bude dio njegovog života. Ne mog, samo djetetovog..

- Nemam riječi, ti si poslednja osoba od koje bih očekivao ovako nešto..

- Znam, i zaslužila sam to. Više ionako nije važno ni šta ja mislim, ni šta drugi misle, ni šta osjećam. Važno je ovo dijete, a njemu ću pružiti sve.

- Hoćeš li mi bar sad reći njegovo ime?

- Ne, kad nisam dosad zašto bih sad?

- Da, zašto bi.. Izvini, moram da idem, da svarim ovu informaciju. A htio sam da te ženim i pružim ti sve što zaslužuješ, svijet na dlanu..

- Marko.. Sumnjam da bi do toga došlo bez obzira na ovu situaciju

- Da.. Pa, ionako nije važno. Želim ti svu sreću ovog svijeta, trebaće ti

Još roditelji.
Duboko je uzdahnula i pošla kući.
Bože, daj mi snage da preživim ovaj dan.

Došla je kući, sačekala da se svi okupe i saopštila im vijesti.

- Ti si šta?! - dreknuo je otac

- Trudna, dobro si čuo.

- Kako?

- Stvarno, tata? - izvila je obrvu i došlo joj je da se nasmije

- Dobro, znam kako.. Ali, kako.. Ti imaš momka?

- Imala sam, više nemam. Budući da dijete nije njegovo nema smisla da ga zavlačim

- Čekaj, čekaj! Imaš momka ali dijete nije njegovo?

- Tako je

- Pa čije je? Znaš li uopšte?

- Naravno da znam, pobogu - prevrnula je očima

- Ne prevrći mi očima, Tamara! - povikao je i uradio joj snažan šamar - jesmo li te tako vaspitali?! Da ostaneš trudna sa 20 godina, Bog zna s kim?!

- Ne, niste me tako vaspitali. Dijete je Aleksandrovo, ali on to ne zna. I neće saznati. Nastavio je sa svojim životom i ne želim da mu to remetim. Desilo se i šta sad, ja ću dijete da zadržim, šta se koga tiče čije je

- A jel? A gdje ćeš da živiš, čime da hraniš to dijete?

- Izbacuješ me iz kuće?

- Nisam tako mislio.. Treba da mu kažeš

- Neću mu reći, a nećete ni vi. Nisam ni prva ni poslednja koja je samohrana majka

- Ali si jedina bez pameti! Nisam se ovome nadao od tebe.. Prije bih očekivao od Mićka da napravi nekoj dijete - pogledao je u sina prvenca, a on je slegnuo ramenima - znaš li ti koju si bruku napravila od nas sad?

- Stvarno, tata? To te najviše brine?

- Ne razgovaraj tako sa mnom! Marš u svoju sobu da te ne gledam više! Razočarala si me do srži, Tamara!

Povukla se u sobu, zaključala i srušila na krevet. Pustila je suze da teku, da izbaci sve iz sebe. Znala je da otac neće biti oduševljen, ali onakve riječi, pa čak i šamar nije očekivala. Nikad ju nije udario prije, to ju je boljelo više od ičega.

Nakon što se dobro isplakala, odvukla se do kupatila, obavila ličnu higijenu i pošla nazad u sobu spremna za spavanje. Ali, đavo ne spava.
Na krevetu u sobi dočekala ju je namrštena Ruža

- Sjedaj dole!

- Mama, ne sad. Sutra, molim te

- A ne, ne. Kad si znala da se jebeš sad snosi posljedice! Sjedaj dole, rekla sam!

Tamara je otpuhnula i sjela

- Misliš da je lako biti majka? Ti si odgovorna za to dijete dok god dišeš. Treba da obezbijediš sve što mu treba i što bude htjelo

- Kao što si ti meni obezbijedila sve što sam htjela? - otrovno je odgovorila, nije zamjerila roditeljima nikad, ali morala je na neki način da se odbrani. Zbog tih riječi zaradila je još jedan šamar, ali ovaj nije bolio ni upola kao prethodni.

- Slušaj me drznice, krv i znoj sam davala da imate sve što vam treba! A nisam bila sama, imate oca! Ti ćeš da rodiš kopile, kako misliš sve sama da postigneš?

- Kopile? Stvarno, majko? Bar ti bi trebala da budeš na mojoj strani, ti kao majka..

- Da si udana ili bar u ozbiljnoj vezi bila bih najsrećnija. A ovako..

- A ovako bi me spalila na lomači samo da možeš! Hvala ti, majko, uvijek si mi bila najveća podrška.. - sarkastično je rekla i zamolila ju da izađe

- Razmisli još jednom želiš li taj teret u životu ili ne.

- Teret? Stvarno? Sve bolje od boljeg..

- Snizi ton, ja sam ti majka!

- Laku noć

Dakle, da sumiramo:
- rodiću "kopile"
- otac djeteta ne želi da čuje za njega
- podršku od roditelja nemam
- treba da nađem stan, ovdje za mene više mjesta nema
- na poslu sam pod ugovorom na određeno, dakle dobiću otkaz čim saznaju da sam trudna
- rodiću dijete bez igdje ikoga, bez posla, bez primanja, i ko zna gdje ću živjeti

Bravo, Tamara! Uspjela si u životu, sva tvoja požrtvovanost i briga o drugima lijepo su ti se vratili!

Ne brini, bebo, bićemo mi dobro..

Strah me da te volim Where stories live. Discover now