10.

91 3 0
                                    

Tog dana došla je kući nervozna. Odlučila je da kaže roditeljima za njenu vezu sa Aleksandrom. I odlučila da se po prvi put u životu zauzme za sebe i odupre roditeljima, ako za tim bude potrebe.

Hodala je po svojoj sobi kao Baltazar, tamo - amo, i lomila prste na rukama.

Mama, tata, imam nešto da vam kažem.. Ja sam našla momka, zabavljamo se već par mjeseci, i sad kad sam sigurna da je to ozbiljno spremna sam da vam kažem..

Ne valja!

Tata, mama.. Želim da vas upoznam sa jednim momkom sa kojim se viđam već neko vrijeme. Malo je stariji od mene, ali..

E do klinca! Ali šta, Tamara? Kako ćeš im objasniti?

Znate, on ima skoro 30 godina, a ja skoro 19, ali mi se stvarno volimo i tu razliku ne osjetimo

Ubiće me!
Ako sama sebe ne ubijem razmišljanjem prije toga..

Ajde, Tamara, ne budi pička! Izađi i otvoreno im reci, imaš skoro 19, ništa ti ne mogu.. Valjda.

E Bože, budi mi u pomoć!

Napokon je skupila hrabrosti i izašla u dnevnu sobu. Otac i majka su gledali tv, Mićko je buljio u telefon, a Dušan pisao domaći.
Sjela je i počela nervozno da cupka, što je budno Ružino oko primijetilo.

- Tamara, sine, jesi dobro?

- A? Jesam, jesam. Što?

- Cupkaš - rekla je majka i upitno izvila obrve

- A to, da.. Imam nešto da vam kažem

Tad su svi pogledali u nju. Čim je ovako nervozna, vijesti nisu ni lake ni blage.

- Trudna si? - upitao je Mićko

- Šta?! Ne, pobogu. Odakle ti to?

- Otkud znam, izgledaš kao da ćemo te streljati kad nam kažeš šta imaš

- Tamara? - otac Rajko je strogo pogledao u nju, ton mu je bio zahtjevan i njoj vrlo jasan

- Pa, ja.. Nisam trudna, to odmah da riješimo - poprijeko je pogledala u Mićka - ali viđam se s jednim momkom. Stvar je postala ozbiljna i vrijeme je da znate za to, bolje da saznate od mene nego od drugih, ja nemam u planu više da se krijem.

- Ti nemaš u planu da se kriješ?

- MI nemamo u planu..

- Zašto bi se krila, dijete drago, odrasla si?

- Pa, ovaj.. On je malo stariji od mene.. - pokunjeno je rekla, izbjegavajući očev pogled.

- Tamara! Koliko? - povisio je ton i to ju je natjeralo da ga pogleda u oči direktno. Da pogled ubija ona bi dosad ležala mrtva, u to nema sumnje.

- Ne mnogo..

- Koliko, Tamara?!

- 11 godina - tiho je rekla, gotovo poraženo i spustila glavu postiđeno. Ko zna šta sad misle i o meni i o njemu..

- Ti imaš 18. Znači on ima 29? To je skoro 30 godina! Znaš li ti da sam ja sa 30 imao vas troje?! Ispljuni! Ime, prezime?!

- Aleksandar Mikić. I da, znam sve navedeno..

- Ne raspravljaj se sa mnom! Samo mi još reci da je oženjen?

- Tata! Ne, za kakvu me to smatraš?

- Nisam više siguran.. Ti si za njega dijete. Ne znam šta da mislim

Iako je negdje duboko u sebi znala da će do ovoga doći, ipak je bila razočarana i na ivici suza. Boljele su je očeve riječi, kao i njegovo preispitivanje njenog morala. Jebote, bila je nevina sa 18 godina! Gdje to još ima?! Ali, naravno, to je zadnje što može da mu kaže

Strah me da te volim Where stories live. Discover now