Strah me da te volim

12.

Za njega, ona je bila ostvarenje svih snova koje nije sanjao. Došla je u pravom trenutku, i svojom nevinošću zaliječila njegove rane i ožiljke koje su ostavile ostale veze za sve te godine prije nje. Slušao je Balaševića i prisjetio se nje:

Sad žalim, da
Al šta sam znao ja
Ti si bila još devojčica
Leteo je kao leptir
Tvoj čuperak..

Drugi bi sve 
Imalo smisao
Ne bih svakoj pesme pisao
Da sam znao da postojiš..

Stvarno je mislio da on ne može da voli, niti da bude voljen. A ona.. Ona ga je zavoljela takvog kakav jeste, i nije tražila da se mijenja. I morao je sebi da prizna - poznavala ga je, bolje nego iko prije nje. Znala je po njemu kad treba da se povuče, kad da ga oraspoloži, kad da ga grli a kad da ga pusti na miru. Čitala ga je kao otvorenu knjigu, i to ga je plašilo.

S druge strane, nju je bilo lako zavoljeti. Bila je tako kulturna, vaspitana, predana svemu što radi, požrtvovana.. Bila je upravo onaj tip djevojke koju vodiš kući da upozna roditelje. Bila je onaj tip djevojke koji srećeš jednom u životu, i čuvaš. Bila je idealna žena, u svakom smislu te riječi. Znao je da će mu to i postati, da je ona rođena da bude žena i majka. Njegova žena, i majka njegove djece.
Jer, neka je proklet, ali sem njega na nju ruke niko staviti neće. Zakleo se sebi da će ju čuvati uz sebe po cijenu života.

Budimo iskreni, nije to radio toliko zbog nje koliko zbog sebe. Bio je posesivan i sebičan, izuzetno ljubomoran iako za to nije bilo osnova. Gledali su je mnogi, daleko od toga, ali za nju niko nije postojao, nije ih doživljavala. Otkad su se srele njene plave i njegove crne oči, i sudarile oluje u istim, za nju niko drugi nije postojao. I znala je da će tako i ostati. On je čovjek njenog života, i bila je toga svjesna. I bila je srećna što je imala tu sreću da joj prvi momak bude baš taj - pravi.

Ili je bar mislila da će biti...

***

Aleksandar je bio zdrav muškarac, sa zdravim potrebama. Na nju je čekao 6 mjeseci, mislio je da neće moći.. Svaki put kad bi se vidjeli njemu je bilo sve teže da se kontroliše i da ne nasrne na nju. Pobogu, nikad nije bio toliko dugo bez seksa.. Nakon svakog viđanja sa njom, kući bi dolazio napaljen i frustriran, bolnog međunožja. Pa ipak, ništa što jedan tuš i njen lik u mislima nisu mogli da riješe..

Kad mu se napokon predala, nije mogao da je se zasiti. U početku je bio nježan, ili se bar trudio da bude, a vremenom je prestao da ju štedi. Učio ju je svemu što zna, uskladio tempo po svome.. Oblikovao ju je po sebi, i takva mu je savršeno odgovarala.

Stvari su tekle svojim tokom, lagano, bez pritiska, sa planovima za zajedničku budućnost. Cijeli grad je znao za njih, dosta slobodnog vremena su provodili zajedno ali ne i svo slobodno vrijeme. Oboje su bili saglasni sa tim da im treba vrijeme za sebe, za porodicu, za prijatelje. Pa ipak, njihova veza je imala čvrst temelj, i bilo je teško poljuljati ju.

Do jednom..

** Nakon dvije godine**

Nakon dvije godine stvari su se malo izmijenile. Došlo je do zasićenja. Došlo je upravo do onoga što mu je Marija na svom odlasku rekla: Šta ćeš kad ti i ova dosadi?

Mada nije bilo baš posve tako, nije mu dosadila, nije prestao da ju voli. Samo je prolazio kroz nešto, a ni sam nije znao šta tačno. Ali ona je znala..

Vidjela je i osjećala promjenu u njemu i na njemu. Osjećala je da se on bori sa nekim svojim demonima, i znala je da nije do nje, da nije ona u pitanju. Kao što je sto puta i njemu to rekla - poznavala ga je u dušu. I tako je znala da treba da ga pusti, da mu da prostora da se izbori sa tom krizom u koju je upao. Ali isto tako svim silama i na sve načine se trudila da mu da do znanja da ipak nije sam, da može da se osloni na nju i podijeli sa njom svoj teret. I sama sebe ubjeđivala, i Boga molila, da je njihova veza dovoljno jaka da preživi ovaj period.

Imala je strpljenja, bio je nesnosan. Ponekad drzak, ponekad jednostavno dalek, nedostupan, iako je sjedio kraj nje. Vremenom je počeo sve kraće poruke da joj piše, sve rjeđe da se viđaju.. Proći će ga, izdrži! - opominjala je samu sebe. Noćima bi plakala zbog situacije u koju su upali i pitala se šta dalje? Šta ako on ipak odluči da prekine svaki kontakt među njima, šta ako ona ipak nije ona prava?

Jedna noć bila je dovoljna da im promijeni živote. Isto kao i one noći kad je sreo nju, bio je dovoljan jedan pogled da se počini grijeh, da se skrene s puta. Nepovratno.

Samo ovaj put, ona neće saznati.. Treba mi da se osjetim živim.

Tu noć, pređena je linija. Povratka nije bilo.

Nakon te noći uslijedila je još jedna.. Pa još jedna.. Pa mjesec.. Pa dva.. Pa pet.

Ono što ne zna ne može da ju boli.

Ali ona je znala. O, još kako je znala. Znala je da je prevarena, znala je i kad, i s kim.. Znala je sve. I o svemu ćutala. Danju bi se ponašala sasvim normalno, noći bi provela u suzama.

A zbog čega? Zbog dripca od preko 30 godina koji ni sam ne zna šta želi u životu? Jer, to je bio. Ali ona je i dalje vidjela ono dobro u njemu, vidjela je čovjeka. Samim tim što je bio čovjek, imao je pravo da griješi, kao i da se pokaje za te iste grijehe. I znala je da hoće.

Samo se nadam da neće biti prekasno..