Strah me da te volim

2.

Osjećala je veliku tremu dok su ulazili u salu, što nije bilo neobično za nju, nije voljela gužve i mjesta gdje ima puno ljudi. Oduvijek je bila povučena i stidljiva, nije bila jedna od onih koji se uklope u svako društvo i svaku situaciju. Prijatelji su je voljeli, bila je dobra sa svima, ali isto tako i na distanci. Znala je da će se opustiti kad popije dva - tri alkoholna pića, u njenom slučaju štok ili đus votku, a pošto ovo nije izlazak niti klub odlučila se za štok.

Prišli su slavljenici koja je bila srećna što su se svi iz njenog razreda odazvali. Izljubili su se, uradili par slika i pošli da se smjeste u dio koji je predviđen za omladinu. Dok je prolazila primijetila je da ju grupa momaka posmatra, smješka se i nešto komentariše.

Šta, ne izgledam toliko loše.. - pomislila je, i postala još nervoznija. I nije izgledala loše, upravo suprotno, što i jeste bila tema njihog razgovora. Samo što je ona bila dovoljno nesigurna u sebe da joj to nije bilo ni na kraj pameti.
Momci su se došaptavali kako je zgodna, i vjerovatno laka roba kad popije koju žestu. Ponadali su se da će barem jedan od njih imati sreće sa njom večeras.

Na drugoj strani sale, u šanku, stajao je Aleksandar i čekao da odnese narudžbu za jedan sto. Odsutno je posmatrao grupu omladine koja je ušla i pozdravljala se sa slavljenicom dok mu za oko nije zapela poslednja osoba koja je ušla s njima. I predmet njegovog interesovanja bila je ista djevojka, samo iz drugih razloga. On je ostao iznenađen da djevojka takvog izgleda ima tako nevino držanje i tako nervozno posmatra okolinu. Pitao se zašto je to tako, i da li je to samo gluma. Vjerovatno jeste - pomislio je i vratio se svom poslu.
Taj dio restorana nije bio u njegovom zaduženju večeras, ali je osjetio jak poriv da baš on služi tu omladinu i izbliza posmatra lijepu djevojku u crno - bijelom.

- Rašo, ajd' se mijenjamo, preuzmi moj sto i ne pitaj mnogo

- Važi, ionako nije pametno da se motam oko tih cura, dolazim u iskušenje, a Ana će mi jaja odsjeći bez da trepne

Dvojica prijatelja su se nasmijali i pošli svaki na svoju stranu i svom poslu.
Prišao je stolu i počeo redom da ih uslužuje. Većina ih je pila alkohol i komentarisala kako će se ubiti od istog, što je u njemu izazivalo nagon za prevrtanjem očiju. Nikad nije shvatao te klince, za njih je oličenje dobrog dobrog provoda da se što više oleše.
Najzad je došao i do nje, kad ga je pogledala u oči i brzo spustila pogled ostao je bez riječi. Stajao je tako kao oparen nekoliko sekundi, koje su za njega djelovale kao vječnost. Dozvao se sebi i pitao šta će da popije.

- Kolu i jedan štok - stidljivo je rekla

Znači ista kao i sve - pomislio je i nijemo klimnuo glavom.

Pružio joj je njeno piće na šta se ona zahvalila i pružila mu predivan osmijeh, jedina od svih tu prisutnih rekla je hvala. Ostali nisu osjećali potrebu, to je njegova dužnost da ih usluži, ne dobra volja. Uzvratio je osmijeh i pošao dalje za poslom, povremeno bacajući pogled prema njoj.

Kako je veče odmicalo atmosfera je postajala sve opuštenija, gosti su uživali, plesali, igrali.. Među njima bila je i ona, za njega nešto sasvim novo i neobično. Igrala je sa svojim društvom, umjereno i sa ukusom. Bila je prokleto zgodna, i svojim igranjem izazivala mnoge, ali očigledno nesvjesna toga. Jedan od momaka joj je prišao i počeo da igra uz nju, nastavila je da igra kao da on nije tu. Vidjela je da je polupijan i nije htjela da privlači pažnju. Sve do onog momenta kad ju je uhvatio za kukove i njenu zadnjicu prislonio na svoje međunožje i počeo da miješa. Naglo se okrenula, udarila mu šamar iz petnih žila i pošla za sto da sjedne. On je pošao za njom, ego mu je bio povrijeđen i zakleo se da će da ju ima pa makar i na silu. Došao je i sjeo do nje i grubo ju uhvatio za zglob pa joj prosiktao na uvo:

- Mače, nije ti to trebalo..

- Pusti me, idiote!

- Hoću.. Malo kasnije - zlobno se nasmiješio, pa dodao - a sad lijepo ustani i pođi sa mnom da ne pravimo scenu