9.

82 3 0
                                    

Popili su piće i krenuli lagano pješke nazad. Aleksandar je to iskoristio da ju uhvati za ruku, ali se Tamara povukla

- Bolje je da zasad niko ne zna za nas. Ne znam kako bi moji reagovali, ovaj..

- Zbog mojih godina, da. Jasno mi je - i bilo je, iako nije bio srećan zbog toga morao je da se povuče
- Mogu li bar jednom da te poljubim? - gotovo tužno je upitao

- Tamo - klimnula je glavom ka zavučenom dijelu i zarumenila se istog trenutka

Došli su do tog mjesta, prišao joj je s leđa pa ju za ruku povukao ka sebi. Kako je to uradio mali grublje, naglo se zakucala u njega, ali ju je on spremno dočekao i obuhvatio jednom rukom oko struka dok joj je drugom rukom sklanjao pramen kose s lica kako bi ju bolje pogledao

- Tako si lijepa..

Počela je ponovo da se rumeni i gricka usnu, što je u njemu probudilo svako čulo koje postoji, u isti mah ju je upijao i pogledom, i uvlačio njen miris duboko u pluća, i dodirivao kosu, osluškivao rad njenog srca i najzad spustio poljubac i okusio najslađe i najmekše usne ikada..

Kao stvorena za moje poljupce..

Čvrsto se držala za njega i svakim narednim poljupcem tijelo joj se sve više opuštalo, i ona se sve više predavala. Cijelu sebe je stavila u taj poljubac, i nadala se da iz svega ovoga neće izaći povrijeđena.

Poljubio je ćošak usana, potom se odmakao za još dužinu poljupca i tako u nizu prema njenom vratu i žili kucavici.. Nizao je sitne, blage, reklo bi se nevine poljupce, iako su mu misli bile sve samo ne nevine.
I ona je uživala, ali isto tako i trema je uradila svoje i nije znala šta da radi, kako da se ponaša, pa je taj slatki užitak prekinula uz opravdanje da je vrijeme da pođe kući.

***

Prolazili su dani, nedelje pa i mjeseci. Viđali su se povremeno, ona bi dolazila u lokal nakon škole, ili bi navraćala kod njega u stan kad bi čistila kod gospođe Stane. Nekad bi prošetali gradom u večernjim satima kad je ona, navodno, bila sa prijateljicama. Sve u svemu, vremenom su počeli sve češće da se viđaju, ali su i dalje bili tajna.

Tamara je završila školu, položila maturu, imala matursku proslavu i na kraju se zaposlila u jednoj roštiljnici u gradu, uz njegovu pomoć. Slučajno, ili ne, roštiljnica je bila preko puta "Iskre", pa bi često se sretali dok su usluživali svako svoje mušterije u baštama lokala.

Bila je srećna, bila je zadovoljna. Imala je svoj dinar, i dalje je bila vezana za roditelje i pomagala im u svakom slobodnom trenutku i na načine na koje je mogla, što fizičkim radom, što finansijski.

Kako sam ga zavoljela.. Ako ovo među nama ikad završi, biću slomljena.
Da mu predložim da se viđamo javno? Spremna sam čak i na rat sa tatom zbog njega, prekinuti neću šta god mi oni rekli to nije opcija. Radije ću da odem od kuće.. Ali kud onda? Kod njega ni slučajno, prvo što je isuviše rano za takav korak, drugo što je i prošla djevojka tako uradila pa nisu baš slavno se proveli..

Taman joj je završila smjena i spremila je svoje stvari pa pošla kod njega na kafu. Dočekao ju je sa osmijehom i bez pitanja donio nescafe za njen sto, znao je šta pije pa nije bilo potrebe za pitanjima. Bila je čest gost tu, ali nije to upamtio iz tog razloga.. Znao je sve vezano za nju, i koju hranu voli, koje slatkiše, omiljeni film, vrstu muzike.. Jednu stvar znao je bolje od svega - ja nju volim.
Odlučio je da joj to i kaže, jer je i u njenim očima vidio istu emociju.

- Znaš li da te volim? - bubnuo je se spustio na stolicu do njene. Vidio je da se zbunila, potom zarumenila

- Ovaj.. Ne znam - stidljivo je dodala. Imala je osjećaj da će joj srce iskočiti iz grudi

- Stvarno? Eto sad znaš - nasmiješio joj se

- I ja tebe volim, ali ti to vjerovatno znaš - uzvratila je osmijeh

- O da, znam. Načisto sam te očarao - nadmeno je rekao u šali, na šta su se oboje iskreno smijali

- Stvarno jesi.. Htjela sam nešto da ti predložim, ali ne znam kako

- Probaj riječima, razgovor obično tako funkcioniše - bacila je omot od šećera ka njemu kao uvrijeđeno.

- Viđamo se već četiri mjeseca, dokle ćemo biti tajna?

- Htjela bi da idemo javno? - bio je zatečen, ovo nije očekivao

- Pa možda, ne znam.. Ti ne bi? - kako me izgubljeno gleda! Tamara, glupačo! Nije ti palo na pamet da možda ne želi da bude viđen s klinkom..

- Naravno da bih! Mislio sam da to nikad nećeš reći, već sam počeo da razmišljam zašto je tako

Ček, šta?

- A ja sam mislila da ti ne želiš, dosta sam mlađa.. Mislila sam da razmišljaš o tome šta će drugi reći kad te vide sa mnom

- Tamara, jedva čekam da te držim za ruku dok šetamo i ljubim na svakom koraku, da svakom dripcu u gradu dam do znanja da si ti moja

Prevrnula je očima

- Kad ćeš reći svojima?

- Da nije još rano za to? Majka mi je uvijek govorila da kući ne dovodim momka dok ne postane ozbiljno..

- Dušo, ovo među nama je ozbiljno da ozbiljnije ne može biti - on je odavno bio siguran da će pored nje da provede čitav život, da je ona prava žena za njega u svakom pogledu. Prvi put je poželio da osnuje porodicu

- Šta je za tebe ozbiljna veza, Aleksandre? Možda ne gledamo isto na to

- Za mene je ozbiljna svaka veza koja može da postane brak i traje čitav život, a naša to jeste. Da si mi usputna stranica ne bih se ni ovoliko zadržao, vjeruj mi..

- Šta mi garantuje da me nećeš ostaviti nakon što obavimo.. Znaš već..

- Stvarno tako misliš? Daj, Tamara, poznaješ me bolje od toga

- Znaam, izvini. Ali sve ovo mi djeluje.. Nestvarno, u najmanju ruku

- E pa stvarno je, itekako. I nemoj da misliš da ovim potezom želim da ti se uvučem u gaćice čim prije. To mi nije namjera, mislim, naravno da želim to ali rekao sam ti da ću te čekati dokle god ne budeš spremna, a ja svoju riječ održim uvijek.

Sve i nekako, ali morala je sebi da prizna da je bio strpljiv sa njom. Ljubili bi se uvijek, nekad nježnije, nekad grublje, zahtjevnije. Hvatali su se i dodirivali preko odjeće skoro svaki put, ali za korak dalje ona još nije bila spremna. Barem dok ne vidi njegove namjere.

- U redu, reći ću im ovih dana. Ali odmah da znaš, moraćeš doći da te upoznaju. Bože, tačno me strah šta će biti kad čuju da si 11 godina stariji od mene!

- Malena, ta razlika među nama niti se vidi niti osjeća. Ti jesi mlada, ali si ponekad zrelija i od mene

- Znam to ja, znaš i ti. Ali tata.. Pa, vidjećemo

- Opusti se, biće sve u redu. Nisi toliko mlada da mogu da ti brane bilo šta. Uostalom, ne mogu biti toliko nerazumni kad su tebe vaspitali da budeš takva

- Kakva to? - bocnula ga je, ali umjesto odgovora dobila je samo zagonetan pogled i sočan poljubac, tu pred svima.

Savršena, dušo, savršena

Strah me da te volim Where stories live. Discover now