Strah me da te volim

14.

Imaš pravo, možda problem je u meni
Što i ove noći ideš drugoj ženi,
Što me lažeš, varaš, a ludo si voljen
Imaš pravo, dragi, u meni je problem

Što si navuk'o me na svoje demone
Sludio mi i život i hormone
Ja sam kriva, zašto više da se lažem?
Problem je u meni, ali sad je kasno
Da ti zube pokažem..

Slušala je tekst pjesme, lagano pjevušila pronalazeći se u svakoj izgovorenoj riječi. Ponovo se prisjećala njega i njihove veze. Ponovo se pitala da li je negdje pogriješila, da li je mogla da uradi nešto drugačije.. Ponovo je pomislila da je sad, umjesto što se sprema da pođe na jedno veselje sa novim momkom, mogla da se igra sa njihovim djetetom.. I ponovo je rastužila.
E pa nećeš, majčin sine. Večeras ću iz inata da spavam sa njim, izbaciću te iz sistema.

Inat je prevrtljiva kučka, ali to će nažalost saznati na teži način.

Bila je pozvana da ide sa momkom na vjenčanje njegovog prijatelja, i poziv je prihvatila. Obukla je bordo top do pupka, crnu usku suknju sa visokim pojasom, dužine do malo iznad koljena, i jednostavne bordo sandale. Bila je prelijepa, od nakita stavila je ogrlicu i narukvicu koju je dobila od Aleksandra za njihovu prvu godišnjicu veze. Kakva ironija!
Duge zlatne uvojke odavno je skratila na paž dužine do ključne kosti, i uradila malo tamnije pramenove od njene prirodne boje. Skraćivanjem kose nestali su i oni prirodni uvojci, pa je ovaj put morala da posegne za figarom kako bi napravila željeni oblik.

Stigli su pred svadbeni salon, ruku pod ruku ušli unutra, slikali se sa mladencima i sjeli na svoje mjesto. Bili su izuzetno lijep par, odgovarali su jedno drugom u svakom pogledu. Iako nije voljela da razmjenjuje nježnost u javnosti, Marko je koristio svaku priliku da svima da do znanja da je ona njegova. Veče je teklo sasvim opušteno, omladina je bila raspoložena, pa i sama Tamara nakon tri štoka bila je spremna da igra. Povukla je Marka za ruku i pridružili su se ostatku omladine u đuskanju. Izgledala je srećno, što je u neku ruku i bila. Ali definitivno ne u toj mjeri kakvom se činilo. Izgledala je kao zaljubljena u svog momka, a to nije bila. Njeno srce pripadalo je nekom drugom, cijelo njeno biće pripadalo je njemu. Marko je morao da se zadovolji samo ostacima..

Nije primijetila da ju neko posmatra od trenutka kad je ušla u salu, da neko budno prati svaki njen korak i pokret, da nekoga kao nož bode svaki njen osmijeh upućen drugom, da neko osjeća izliv bijesa dok ona ovako prisno igra da drugim. Nije primijetila da ju posmatra isti onaj kao i prije 4 godine. Tad je bio dovoljan jedan pogled na nju da ostane očaran, a sad je bio jedan dovoljan jedan pogled na nju da ostane slomljen, da konačno shvati šta je imao pa izgubio. Tad je bila njegova slamka spasa, a sad je bila kap koja preliva odavno već punu čašu.

Poslao joj je poruku, iako je znao da bi njen novi mogao da vidi. Pa nadajmo se da i hoće..

Eh da nisi tako lepa, da od tebe lepše ima..

I sad je ostalo samo da čeka.
Prošli put kad ju je posmatrao bio je tu na radnom mjestu, i nije imao toliko prilika kao sad. Ovaj put, bio je tu kao gost i imao je svo vrijeme ovog svijeta da ju gleda. Vidio je da ga nije ni primijetila, vidio je da je srećna. Ima svako pravo na to. I drago mi je da jeste. Pa ipak mi neki đavo ne da mira, ne mogu da podnesem činjenicu da ju dira drugi, da ju gleda istim očima kao što sam ja, da ju ljubi, da ju ima kad znam kakva je vatra, i znam šta sam ju sve naučio.. Proklet bio! E pa druškane, večeras ću ju imati ja..

Sjedio je na svom mjestu, slušao muziku, posmatrao okolinu ali ponajviše nju. Vidio je kad je otišla do stola, a on ostao da igra. Vidio je da je posegnula za torbicom, vjerovatno htjela do toaleta kad je pročitala poruku. Vidio je promjenu na njenom licu i znao da nije ravnodušna. Pa, mače, drago mi je zbog toga..
Pogledom je prelazila preko sale tražeći ga. Kad su se najzad ponovo susrele oluje u njihovim očima nonšalantno je podigao čašu i uzdravio joj smješkajući se. Ostala je da ga gleda tako par sekundi, pa uzela svoje piće i otpila dobar gutljaj. Uhvatila je svoju torbicu i pošla van salona. Neće valjda otići?
Brže bolje skočio je i krenuo za njom. Pogled je još jednom bacio na šarlatana koji je s njom došao i kad je bio siguran da on ne mrda od mase omladine i ne obraća pažnju na to gdje je ona, sam sebi je nabacio petaka u mislima. Mlakonja.

Izašao je ispred restorana i ugledao ju kako zamišljeno stoji oslonjena na zid. Dobro je, tu je.
Polako je laganim koracima prilazio i posmatrao ju. Još je ljepša nego što je bila.
Primijetila ga je kad je bio na svega par koraka od nje, i bilo je kasno za bježanje.

- Pobjegla si od gužve?

- Malo - nasmiješila se - da udahnem vazduha

- Da, prilično je zagušljivo unutra.

Ćutke su se gledali nekoliko sekundi, ili minuta, ko bi zapravo i znao. Oboma je trajalo kao vječnost. Prvi se sabrao on

- Pa kako si, malena?

- Dobro, hvala na pitanju. Ti?

- Isto.. Ima li šta novo?

- Svašta, dugo se nismo vidjeli

- Tačno. Znam i da sam ja kriv za to

- Oboje smo, ne krivim samo tebe

- To je lijepo od tebe, zašto tako misliš?

- Jednostavno je, oboje smo bili u toj vezi, oboje snosimo teret za raspad iste.. Trebala bih da pođem unutra, drago mi je što sam te vidjela, nisi se promijenio nimalo - iskreno mu se nasmiješila iako je osjećala da će svaki trenutak da se slomi i počne plakati.

Nije joj dozvolio da samo tako ode, uhvatio ju je za ruku i okrenuo ka sebi privukavši je bliže:

- Da li si srećna sa njim?

- Teško pitanje, trebalo bi da jesam.. - setno je dodala. Nije imala šta da krije, ne od njega

- Fališ mi, Tamara.. - sklonio joj je pramen kose i poljubio ju.
Dozvolila je da ju ljubi, dok su u glavi počeli da se vrte točkići, da bi potom stali sa radom. Ko ga jebe, jednom se živi - pomislila je i prepustila se njegovim poljupcima obgrlivši ga rukama oko vrata. On je svoje ruke uposlio oko njenog struka i u njenoj kosi. Ljubio ju je kao da sutra ne postoji, kao da mu život od toga zavisi. I ona mu je uzvraćala istom mjerom. Sve dok jednom nije stala i stavila ruku između njih pokušavajući da dođe do daha.

- Izvini, ne mogu.. - rekla je i vratila se u salon