Strah me da te volim

4.

Poljubio me je!! Imala sam prvi poljubac!! Bože, hodam ulicom i smješkam se sama sebi, tačno će ljudi pomisliti da nisam normalna. Ovaj čovjek će mi doći glave, osjećam to..

Koračala je kući sa milion misli u glavi

Sad definitivno zna da nisam imala nikoga prije njega, da li će insistirati na tome? Da li će čekati da budem spremna? Da li samo to i želi od mene? Nisam ga pitala da li se viđa sa nekim.. Ne bih da budem treći točak, da nekome rasturim vezu, ili još gore da budem samo trenutna zanimacija. Zato i jesam toliko dugo sama, ne zanimaju me kombinacije i kratkotrajna viđanja..

Stariji je 11 godina, ubiće me tata kad sazna. Jao, u šta sam se to upustila..

Sa tim mislima stigla je kući, ostavila svoje stvari, presvukla se i počela da priprema ručak za porodicu. Bilo ih je petoro: otac, majka, stariji brat, ona, i mlađi brat. Bila je jedino žensko dijete u kući, i ponos oba roditelja. Takođe im je bila od velike koristi. Kad ne bi išla u školu, išla bi da zaradi. Danima kad je bilo škole, odlazila bi na nastavu i po povratku kući radila kućne poslove da olakša majci. Rijetko kad je izlazila, nije imala veliko društvo. A sve zbog nedostatka slobodnog vremena, ili bi jednostavno bila preumorna za druženja nakon napornog dana. Bila je mezimica, jednako su je voljeli i stariji i mlađi brat. Stariji je bio previše zaštitnički nastrojen, nije mogao da dozvoli da bilo ko iskorištava njegovu mlađu sestricu i njenu dobrotu. Mlađi je najviše vremena provodio sa njom, ona ga je naučila da čita i piše, ona mu je pomagala oko domaćih zadataka i ona je prikrivala sve njegove nestašluke dok je bio dječak. Nebrojano puta mu je opravdala čas predstavljajući se kao njihova majka, potpisala kontrolni da roditelji ne vide lošu ocjenu, ali isto tako svaki put na neki svoj način uticala na njega da bude bolji, bez galame i ucjena. Pa tako vremenom nije bilo potrebe da potpisuje bilo šta i pravda izostanke, postao je uzoran učenik i veoma pametan mladić. Naravno da je, shodno njegovim godinama, i dalje bilo nestašluka ali u mnogo manjoj mjeri.

- Hvala ti za ovo danas, ni svjesna nisi koliko mi znači. A

Čitala je poruku i ponovo počela da se smješka kada je Mićko ušao u kuhinju.

- Šta je tako smiješno, balavice - prišao je i poljubio ju

- Ništa, Mićko, Danijela mi šalje neku glupost

- Aha, da.. A ja sam glup - pogledao ju je ispod oka, na šta se ona samo nasmijala
- Ne znam ko je lik od nekuveče, ali vidio sam kako te gleda

- A kako me to gleda?

- Kao da si nestvarna. - sa tim riječima je izašao iz kuhinje i samo ju dodatno zbunio. Prevrnula je očima i nastavila sa svojim poslom.

- Hvala tebi, prijao mi je razgovor sa tobom.. T

- Samo razgovor? - odgovor je stigao gotovo odmah

- I sve ostalo

- Već vidim kako se crveniš

- Malo 😉

- Kada ću te opet vidjeti?

- Ne znam, slabo izlazim..

- Onda dođi poslije škole do lokala. Čekaću te, malena..

Na to mu nije ništa odgovorila, ali je znala da će ukoliko sutra otići da ga vidi. Pružiće šansu ovome, šta god to bilo, i vidjeće kuda će ju to odvesti.

Na drugoj strani grada, Aleksandar je sjedio zaključan u vlastitom kupatilu i tipkao poruke jednoj tinejdžerki sa osmijehom na licu kad mu je na vrata pokucala Marija.