Zazvonilo je i svi smo ustali te u strci spremali svoje stvari.
-"Kuda?! Sjedite!"-viknuo je nastavnik.
Svi smo sijeli.
Neki su još brbljali pa je nastavnik stavio prst na svoje usne čekajući da se svi utišaju.
-"Dakle..."započeo je.
-"Lanaaa!"-netko je žustro otvorio vrata te je nastavnik izgubo našu paznju.
Našu pažnju je sada pridobio dečko crnih očiju i smeđe razbarušene kose sa buketom ruža u rukama.
(ČČČ )Wattoholicarka 😂😂
Nastavnik je ljutito pogledao u njega te raširio ruke u znak "šta je sad ovo?" Ili "šta oš?".
-"Khm. Trebam Lanu. I nastava je završila prije točno.."-pogledao je u ručni sat. -"pola minute."
U učionici se zašuškalo. Šaputanje je bilo tiho ali se moje ime izdvajalo.
Cure su okretale očima.
Grizle usne.
Ljutito otpuhivale.
Uhvatila sam Leonov pogled.
Spustila sam glavu.
-"E ona sad baš neće izaći van odavdje do pola jedan. A znaš zašto? Zato što mi remetiš nastavu!"-viknuo je nastavnik.
-"Nemate pravo zadržavati učenike ako je nastava završila."-Leon mu se podrugljivo nasmijao.
-"Smijem ja šta god hoću!"
-"Cijenjeni nastavniče. Ja razumijem da ste ljuti i nervozni kad vam se život svodi na predavanje sarkastičnoj omladini. Ali i vi morate razumjeti da to nije naš problem. Isto kao što nije to da vas je žena ostavila i da već dugo nemate što za...drmnit."-razredom je odjeknuo smijeh učenika.
-"Leon Black! Izlazi van iz moje učionice!"
Opet me pogledao i ustima oblikovao nešto kao"izlazi van".
Ustala sam te brzim korakom odšetala iz ovog smrada.
"Lana Milington! Vračaj se unutra!"-to je bilo zadnje što sam čula prije nego sam zatvorila vrata.
-"Ti nisi normalan!"-glasno sam se smijala dok me on bedasto gledao.
-"Pa peder sere na mrtvo."-nonšalantno je rekao.
Prijekorno sam ga pogledala.
-"Jao oprosti."-stavio je ruku na usta.
Nasmijala sam se.
***
-"Pa kuda me to vodiš?!"-nestrpljivo sam uzdahnula jednom rukom držeći se o njegovo rame a drugom držeći moju nogu koju sam maločas uganula.
Zaboravila sam pomenuti da nemam pojma gdje smo jer imam svoj šal na očima.
-"Bože, stvarno si dosadna. Evo još malo smo tamo. Izdrži."-rekao je.
-"Ali boli me."-uzdahnula sam tužno.
-"Jao jao.."-rekao je te me podignuo u svoje naručje.
Neugodno.
Šutim.
I on šuti.
Sve što se čuje su njegovi duboki uzdasi i izdasi.
Možda sam mu teška!
Jao koja sramota.
A točno sam znala da nisam trebala pojesti one muffine.
Ej živote pokvarena instand juho iz vrećice. (Rekla bi manusbbygirl 😂😂)
Nedugo nakon me ponovno spustio.
-"Što je? Jesam preteška?"-uznemireno sam se promeškoljila.
-"Ne,stigli smo."-rekao je.
-"Aa."-pao mi je kamen sa srca.
-"TADADADAM!"-viknuo je.
-"Khm."-neugodno sam se nakašljala.
-"Što j....aaaa eh zaboravih ja.."-trvdoglavo se nasmijao.
Ubrzo sam ponovno ugledala svijetlo dana.
A onda i sve ostalo.
Bili smo na nekoj livadi. Da. Velika livada. Ali ima stazicu koja vodi do ruba livade. I pokraj stazice su poredana drveća. Vrbe...
Ovo je predivno!
Ovo je predivno!
-"Ovo je predivno!"-uskliknula sam.
-"Čekaj da dođemo do najboljeg dijela."-uhvatio me za ruku te smo nastavili hodati stazicom okruženom suzama tužne vrbe.
-"Pogledaj!"-rekao mi je kada smo stigli na rub.
Podignula sam pogled te se zadivljeno ukipila.
-"Wow! Leone ovo je divno!"-zaprepašteno sam gledala dolje.
Nad nama se nadzirao cijeli grad. Ovo je čudesno!
-"Sviđa ti se?"-gledao me.
Da inače me cijelo vrijeme gledao. Valjda da vidi moju reakciju. U svakom slučaju to je vrlo neugodno.
-"Predivno je!"-pogledala sam i ja njega.
On se u trenutku sagnuo te otisnuo svoje usne o moje.
Stavio je jednu svoju ruku na moj struk povlačeći me bliže.
A drugom je držao moju ruku.
No onda me ponovno iznenadio.
Moju ruku je stavio sebi u kosu očekujući....da ju čupam?
A što ćeš? Napalio se.
Šta pričaš to?!
Prepala sam se te momentalno povukla obje ruke smještajući ih između nas.
Odvojio je svoje usne od mojih istog trenutka zbunjeno me promatrajući.
-"Jesam nešto krivo učinio?"-uplašeno je izustio.
Šutila sam.
-"Imam li neugodan zadah?"-stavio je ruku preko usana.
Nasmijala sam se.
Pogledao je u mene te kada je primjetio da se smijem i sam se nasmijao.
-"Što je smješno?"-podignuo je obrvu.
-"Ma što je smješno? "-ponovno me upitao.
Uhvatio me oko struka te u jednom pokretu sam se našla naopačke viseći.
Prebacio me preko ramena kao vreću krumpira. Baš sam se htjela usprotiviti,a onda sam primjetila njegovu stražnjicu.
-"Ups!"-zamahnula sam rukom.
-"Aaa!"-uvrijeđeno je reagirao.
-"Spusti me dolje."-zahtjevala sam.
-"Neću."-hladno je odgovorio.
-"Dobro."-rekla sam te još jednom zamahnula rukom te ga udarila po stražnjici.
-"Hej!"-viknuo je.
-"Spusti me dolje."-smijala sam se.
-"E sad baš neću!"
I ponovno sam ga udarila.
-"E nećemo se tako igrati"-promrmljao je te sam i ja ubrzo osjetila blagu bol na mojoj stražnjici.
-"Leone!"-zaprepašteno sam viknula.
-"Sad smo jedan jedan. Zapravo nismo jer si ti mene tri puta udarila,a ja tebe jednom,ali ne želim biti nepristojan."-ljubazno je odgovorio.
Spustio me dolje.
Snažno mi se zavrtjelo,te sam se pridržala za Leona.
-"Jesi dobro?"-zabrinuto me upitao pridržavajući me za struk.
-"Jesam"-stavila sam ruke na njegove te ih maknula sa mene.
Šutio je.
-"Samo želim ići kući."-pogledala sam ga hvatajući još jedan od njegovih najljepših pogleda.
-"Dobro ako to želiš."-slabašno se nasmješio.
***
-"Jel sve oke između nas?"-upitao me prije nego sam izišla iz auta.
"Naravno."-odgovorila sam.
-"Lana,ako sam nešto krivo učinio moraš mi reći da to ubuduće ne radim ili da ispravim ako je moguće."
-"Ma vjerojatno ja samo malo histeriziram."-odmahnula sam rukom.
-"Reci mi."
-"Ma ne znam. Imam neki osijećaj da samo tražiš priliku da me pipaš."-pogledala sam ga.
Šutio je.
-"Znam,glupo je."
-"Ne,nije. Valjda sam otišao malo predaleko. Oprosti mi."-pogledao me.
-"Ma sve je okej."-nasmiješila sam se.
-"Ne,Lana."-uhvatio me za ruku.-" Ti moraš znati da ja gajim snažne osijećaje prema tebi. I nikada te ne bih povrijedio. Sviđaš mi se. Možda malo i previše. Zato i brzam."-rekao je.
-"Da,pa ne sviđa mi se to tvoje brzanje. Molim te da malo usporimo. Ne želim biti brzopleta pa da učinim neku nepromišljenu glupost. Ne želim tebe izgubiti."-rekla sam.
-"Obećajem da ću promjeniti tu grešku."-naslonio je svoje čelo na moje.
-"Dobro. Idem ja sada."-rekla sam.
-"A-a! Čekaj! A pusa?"-zaigrano me promatrao.
Sagnula sam se te otisnula jedan maleni poljubac o njegov obraz.
-"Hvala!"-doviknuo je za mnom.
Kada sam ušla u kuću,prvo što sam primjetila su bili koferi u hodniku.
Dobro poznati koferi.
-"Tata?"-kućom je odjeknuo moj glas.
-"Da?"-pojavio se na vrhu stepenica,a nakon njega sam ugledala i Karmen.
-"Što se događa?"-namrgođeno sam upitala.
-"Pa vratila sam se natrag!"-uskliknula je Karmen.
Pogledala sam u tatu uplašeno.
-"Mila, znam što sada misliš. Ali vjeruj mi,promislio sam o svemu ovome i mislim da je fer da joj pružimo još jednu šansu. A i rekla je da se promjenila."-rekao je uz osmijeh.
-"Zar to nije divno? Opet smo svi zajedno!"-pljesnula je rukama.
______________________________________
Hello👋
Pa što mislite?
Je li to zaista divno?
Što mislite što će se dogoditi poslije?
Što mislite o Leonu i Lani?
U svakom slučaju ako vam se sviđa votajte i komentirajte.
Amoré💫♥