-"Ja mislim da ti ne znaš ništa. Ne poznaješ ni mene i nemaš blagog pojma tko ti je žena s kojm mene ostavljaš samu godinama."-govorila sam.
-"Nemaš pojma kako ja živim. Godinama me ostavljaš samu s njom zbog posla."-nastavila sam.
-"Ali sada neću razgovarati s tobom nego s njom pred tobom."-pogledala sam ju.
Gledala me zbunjeno. Valjda nije očekivala ovo.
Tata je šutio i pustio da vodim situacijom.
-"Sjećaš li se kada si me gurnula na ekser?"-upitala sam ju.
Šutila je gledajući me prkosnim pogledom.
-"Ne moraš odgovoriti. Sigurna sam da ne ćeš imati mira nakon ovoga. I ti si čovijek od krvi i mesa. Prije svega,od osjećaja."-pogledala sam u tatu. Naslonio se na koljena i gledao u pod.
-"Sjećaš li se koliko sam plakala zbog tog prokletog eksera? Sjećaš li se da sam išla na šivanje zbog tog eksera?"vikala sam.
-"Vidiš,tata,ti ne znaš za to! Gdje si bio kada sam te trebala?!"-vikala sam.
-"Sjećaš li se da si mi branila da jedem?! Sjećaš li se toga?!! Ha?! Bila sam tvoja lutka na kojoj se možeš istresti!!"-ogorčeno sam mahala rukama.
-"Sjećaš li se da sam ti bila sluškinja?! Sjećaš li se koliko si me iskorištavala?!
Sjećaš li se koliko si me tukla kada nisam pospremila kuhinju na vrijeme?! Sjećaš li se kolike sam masnice imala od tebe zbog prokletih jagoda??!! Sjećaš li se??!! Sjećaš li se koliko si me tukla jer sam se smijala????!!"-vikala sam.
-"E VIDIŠ,JA SE SJEĆAM! NEMOGU ZABORAVITI NIŠTA OD TOGA!! A POPRILIČNO SAM SIGURNA DA NI TI OVO NIKADA NEĆEŠ ZABORAVITI!"-zaplakala sam.
Predahnula sam trenutak i pogledala tatu. Vrvio je od bjesa. Stiskao je šake i njihao se naprijed natrag. Disao je brzo i teško.
Zatim sam pogledala Karmen.
Gledala je u svoje ruke. Bila je nervozna.
Boli li te,kučko?!
-"Sjećaš li se ove sotuacije s bazena?"uzdahnula sam.
-"Ja se sjećam svakog prokletog detalja."-suze su nenormalno bježale od mene. Lile su se kao u one dane...
-"Sjećaš li se ti?!? Odgovori mi!-"viknula sam.
Pogledala me nekako tužno,a onda odmahnula glavom.
-"Hoćeš da te ja podsjetim?!"-grcala sam se u suzama.
-"Rado! Ja i Luka smo bili na bazenu. OBOJE smo pogorili! No kada si me ti vidjela,prebila si me od batina!! Govorila si mi da sam odvratna kurvetina. Da se pogledam u ogledalo. Da sam ružna! Da ti se gadi gledati u mene! Pljunila si mi u lice!
A onda je Luka došao iz sobe i nije imao pojma da se išta dogodilo. Pitao te smije li ići kod Igora. Pustila si ga...
Nakon toga si ma istukla. Ponovno. Imala sam otiske tvojih noktiju po sebi. Curila mi je krv... zbog tebe!
Masnice su se odmah ocrtale.
Ležala sam na podu i plakala dok si me ti šutala i vrijeđala. Imala sam samo 8 godina! IMALA SAM SAMO OSAM GODINA!!"-ogorčeno sam plakala.
Riječi su ovoga puta same izlazile. A moja glava se ponovno prisjećala svakog detalja.
-"Nakon toga sam te pitala da li smijem nešto jesti. Tvoj odgovor je bio 'Ne! Marš u sobu!'
Poslušala sam te i otišla u sobu.
Sjela sam na krevet i po običaju plakala. Mislila sam si,kako to da Luki nisi ništa rekla?Još si ga i pustila da ode kod Igora. Pitala sam se, zašto ja...? Nakon nekoliko minuta si i ti došla u moju sobu. Pitala si me zašto plačem. 'Šta cmizdriš?!'. Onda si me pitala: 'Šta sad ćeš tu cijeli dan cmizdrit?! Radi nešto!' Divljala si. Iživljavala si se na meni. Vukla si me za kosu po sobi. A onda si sve s polica srušila dolje. Sve što si mogla naći si bacila na pod. Otvorila si moj ormar i svu odjeću pobacala na pod. Ja sam jecala i tebi je to očito smetalo jer sam dobila još jednu porciju batina.
A na kraju si me pogledala i rekla: 'Sad imaš šta za radit!'. Onda si izašla i ostavila mene u bolovima i strašnim mislima."-pogledala sam ju.
Gledala me prazno. Kao da joj je svejedno što ja sada pričam. Kao da nema grižnju savijest.
-"Kada je tata došao s posla,još je radio u Hrvatskoj,sjedili ste u dvorištu. Ti i on. On je pitao tebe gdje smo mi,djeca.
Rekla si da je Luka kod Igora. A za mene si rekla 'A ta budalica,cijela je pogorila. Kao paprika je'. Smijala si se. Onako umiljato. Nakon svega što si mi napravila!"-govorila sam.
Gledala me bez trunke savijesti. Samo hladno. Kao da ju nije briga. A ja znam da je. Samo se sakriva.
-"Još ste kratko pričali,a onda si ti otišla u kuću napraviti kavu. Tad sam ja sišla dolje i tati rekla da dođe u moju sobu. Da je hitno i da dođe što prije. Ubrzo sam se vratila u sobu da me ti ne čuješ."-nastavila sam.
Tata me napokon pogledao i mogla sam pročitati njegov pogled. Sjećao se toga. Bio je sav crven u licu. A jako tužan.
Plakao je.
-" Tata je došao i prvo me pitao zašto mi je soba tako ne uredna. Zaplakala sam i sve mu rekla. Pokazala sam mu krvave crte od tvojih noktiju. Pokazala sam mu kosu koju si mi počupala.
Pokazala sam mu masnice."-govorila sam s mržnjom. Gadljivo sam ju gledala.
-"Poslije te pitao što se desilo,a ti si se izvlačila. Lagala si. A tata je znao istinu.
Taj dan te prvi put udario pred mojim očima. Ja sam pobjegla, od svijeta. Zatvorila sam se u svoju sobu. I od tada je ona moj najvjerniji prijatelj.
Taj dan,u sobi, plakala sam kao nikada. Krivica. Da,osjećala sam se krivom. Jer te udario 'zbog mene'. Ali sada znam da te nikada nije udario zbog mene. Svaki put kad te udario,udario te s razlogom.
Ali,tada sam se osjećala krivom jer nisam znala što je točno. I obećala sam da tati više nikada neću ništa reći. Da te više nikada ne udari 'zbog mene'. Tu noć nisam spavala."-gledala sam u nju bez imalo srama. A ona je moj pogled izbjegavala.
-"Trebaš mi biti zahvalna! Za milijun stvari. Sjećaš li se kada ste se ti i tata skoro rastali? Kad mu je puko film pa je rekao da mu se makneš s očiju da te više ne može gledati? I kada si me molila da razgovaram s njim. Molila si me da mu lažem! Da lažem svog oca zbog tebe. Zbog osobe koju ne podnosim. Ali što je najgore,ja sam te poslušala. Pomogla sam ti! Da mene nije bilo, ti ne bi ovdje živjela već 3 godine. Zbog tebe sam ga lagala!"-Jecala sam. Osjećala sam krivicu na sjećanje da sam ga lagala.
Oboje su šutili. Tata je gledao u pod bio je poprilično sagnut tako da mu nisam mogla vidjeti lice.
A Karmen je gledala u prazno.
-"Ima još jedna situacija na koju bih te rado podsjetila. Sjećaš li se koliko si me mučila onu noć kada tata nije bio doma? Kada je vozio Luku u njemačku?
Sjećaš li se koliko si me mučila tu noć zbog jedne,jedine proklete poruke?!
Ne? E ja se sjećam! I uvijek ću biti tu da i tebe podsjetim!
Poslala sam poruku Luki. U njoj je pisalo 'Neda mi se više slušati ta njena sranja!' .
Sjećaš li se?!"-bjes vrvi iz mene. Nagnula sam se naprijed.
-"Sjećam se!"-viknula je. "Ne moraš ponavljati. Sjećam se."-rekla je.
-"Ma jel?! Da ne ponavljam?! E baš hoću. Reći ću svaki detalj te noći!"-viknula sam bahato.
-"Istina boli,ha?"-drsko upitam.
-"Šutiš? Da.. tata je tu pa se nadaš da će te šutnja spasiti. Zašto mu ne pokažeš koliki jezik imaš?!"
Šutila je.
-"Tu noć. Ja sam se kupala i mobitel mi je ostao u sobi. Ti si ga kradom uzela i čitala moje poruke. Tu si naišla na tu poruku koju sam poslala Luki.
I onda si mi lupala na vrata od kupaone. Vikala da otvorim jer ćeš me ubiti. Ja nisam otvorila jer sam mislila da opet imaš hirove i da će te proći.
Kada sam izašla,krenula sam pospremiti odjeću u ormar. Ti si me pratila i izšamarala me nekih 4-5 puta za redom. Ja sam sjela na pod,a ti si me šutala. Onda si me uhvatila za kosu i odvukla u dnevni boravak. Bacila si me na stolicu. Ja sam sjela i plakala. Svaki put kada bi malo jače zajecala,ti bi me udarila. Cijelo vrijeme si držala moj mobitel u rukama. Rekla si da ako pronađeš još koju poruku da ćeš me ubiti. Pričala si nezamislive stvari. Kao na primjer da je mama otišla od nas zbog mene. Da me više nije mogla gledati. Da me tata ne voli ni najmanje. Da ti je rekao kako čeka da napravim nešto loše da me može stavit u dom za nezbrinutu djecu. Govorila si kako se Luka tebi žalio da ga nerviram i da se potpuno slaže s tobom i tatom. Ja sam bila gotova. Nisam mogla disati. Razmazala mi se maskara na što si ti rekla da se idem umti jer izgledam kao kurva.
Punila si mi glavu sranjima. Cijelu noć."-malo sam se smirila.
-"Nakon toga svega,meni je pozlilo. Nisam mogla stati na noge. Tresla sam se. Nisam imala zraka. Ti si mi naredila da odem popiti vode. Rekla sam ti da ne mogu. Otišla si mi po vodu i nabila mi čašu u usta. 'Na,pij!'
Ja sam samo čekala trenutak kada ću izgubiti svijest. Na neki način sam jedva čekala jer bi ti tati morala reći sve vezano uz tu noć. Ali nisam se srušila.
Naprotiv. Sve se okrenulo. Ti si me uzela za ruku i rekla da sjednem na kauč. Pokraj tebe. Bila sam izvan sebe. Kada sam sjela,pričala si samnom mirno. Govorila si da ti nisi normalna. Da imaš takve ispade nekad. Da ti ne zamjerim. MOLILA SI ME DA TE ZAGRLIM!!"-opet sam popizdila.
-"I na kraju, zamolila si ne da tati negovorimo ništa,nego da to riješimo same."
-"Zbog tebe se ne mogu skoncentrirati!
Zbog tebe plačem svaki dan!
Zbog tebe mi tata ne vjeruje!
Zbog tebe smo se ja i Luka udaljili!
Zbog tebe ne mogu spavati!
Zbog tebe sam se pokušala ubiti!
Zbog tebe sam izgubila majku. Dva puta!
Zbog tebe sam zaradila neizlječivu bolest!!"-nabrajala sam.
-"Kako to možeš reći?"- javio se tata.
Oh,gle! I ti si tu!
-"Mogu! Vjeruj mi. Znam što pričam.
Pripremala sam se za ovo 8 godina."
-"Ali to nije istina!"-viknuo je.
-"Razmišljaj logično!! Rečeno nam je da se Vitiligo može zaraditi na dva načina! Ili sam naslijedila to ili je od stresa! Već smo raspravili da u našoj obitelji nitko nema Vitiligo. Preostaje mi još sam stres. Hvala Bogu imala sam ga na pretek. To si bio u njemačkoj. Rene je uvijek išao u drugu smjenu tako da smo ja i one imale puno zajedničkog vremena. Ali uzmi u obzir da je jedva čekala da ostanemo same. Ona je bila moj jedini stres!"-vičem i ja.
-"O moj Bože!"-stavio je ruku na usta.
Pogledao je Karmen koja je bila na nekom drugom svijetu,očito.
-"Kako je ovo moguće?!"-upitao je sam sebe i stavio ruke preko lica.
Iznenada je ustao i otišao uz riječi:"Moram se malo smiriti i razmisliti o svemu."
Karmen me pogledala.
Skrenula sam pogled te također otišla u potrazi za mirom.
Što će se poslije dogoditi?
Što sam učinila?
Tata,molom te,nemoj biti prestrog.
Jer to NITKO zaslužio nije.
Strah....
Zar opet?
You did it,girl!
I know...
Jeli ovo osijećaj pobjede?
______________________________________
Hellooooooooo!
Napokon!
Skoro 2ooo riječi!
Pa kako vam se čini?
Dakle istina je izašla na vidjelo,svi su mrzovoljni,prije svega zbunjeni.
Što će se sljedeće dogoditi?
Ako vam se sviđa,votajte i komentirajte.
♥❤♥❤♥❤♥❤♥❤♥❤♥❤♥
Love you!