-"Otac je dobro, rekao mi je da Vas pozdravim ako se sretnemo"
Njen njezan glas, se trudio odrzavati jednak volumem cijelo vrijeme. Dok se ja nesigurno krecem ocima svuda po njenoj figuri. Slika na papiru ispred mene i slika nje uzivo su dva razlicita univerzuma.
Pokusavam da se prekorim i da prestanem pogledom jesti svaki deo nje jos sam u nevjerici... Nevjerici da je crvenokosa devojka sa blagom sminkom na licu, dugom kosom, jarko zelenih ociju i vitke visoke figure u crvenim stiklama i haljini zapravo Simonova kcerka koja ima samo 24 godine.
-"Kako je Zaklin?"
Blago se promeskolji i konacno spoji nase oci u kojim se izgubim i tek par trenutaka kasnije zapravo cujem sta mi je rekla.
-"Majka je umrla pre 2 ipo godine"
-" Izvini"
Uputila mi je lazan smjesak.
-" U redu je gospdine Garcia"
I ovoga puta kao i predhodnih par kada me oslovi sa " gospodine Garsia" podsvijest i griza savijest me vrate u realnost. Sramota je da na takav nacin gledam i razmisljam o nekome kom mogu biti otac. Fizicki jesam mladolik ali moje godine ne mogu da se sakriju.
No jedno je sigirno...
-"Mozes me zvati Roman, ipak sam porodicni prijatelj"
Izgovorio sam to da sebi ispunim zelju i cujem svoje ime sa njenih usana. Nek sam proklet ljepsu zenu, ljepsu devojku nijesam sreo nikada u zivotu. Video sam je kao bebu jednom, video sam je na slici ovog papira ali ona tada i sada je totalno drugacija. Ovo je devojka koja ce da lomi mnoga srca u buducnosti i bice srecan onaj kog zavoli.
-" Cime se Simon bavi?"
-" Indziner je u RCS-u... odavno je u toj firmi i zaista je zadovoljan"
-"Zasto nijesi u RCS-u dostavila CV. I diplomu?"
Pitao sam otvoreno jer ta firma zapravo sjajno posluje, odmah bi upala i imala bi sjajne uslove jer je kcerka Simona kog kladim se svi obozavaju. Oduvijek je takav bio, ne mozes da ga ne gotivis.
-" Zeljela sam se vratiti u Micigen, tata je znao moje planove oko staziranja i pripravnickog rada i nije mu se dopao deo sa odlaskom iz Pariza ponovo... Mislim da je nasao sjajnu firmu koja ce pomoci ostvarenju mojih ciljeva i ovde Parizu."
Dakle nije htela biti ovde ali Simon je naterao da ostane. Jos jednom preletim pogledom po njenom licu dok me unutrasnji osjecaj opominje glasno.
-"Dakle ne volite Francusku i mislite da je bolje van nje?"
-"moja ljubav prema domovini je neopisiva, ali sam se navikla na zivot van nje. Tesko je zamisliti me u Parizu nakon toliko godina"
Vidi se da na njenim manirima, nacinu govora i umjerenosti da nije vec dugo u Francuskoj. Cak toliko da je izgubila naglasak sopstvenog jezika. No, ne smeta mi jer njen glas mi je od pocetka melem za usi.
-" Dopada ti se zivot u Micigenu ili nesto drugo je po sredi?"
Izvucem osmijeh na lice, adut mi je i to da sam prijatelj pirodicni, da sam stariji i da mi stariji uvijek pitamo djecu prijatelja pitanja poput "kako skola, ima li kakva cura/decko i slusaju li te roditelji"
Ne dobijem odgovor jer nas kucanje na vratima prekine i glas moje asistentkinje da kasnim na sastanak sa dizajnerima me trgne. Zar je vrijeme tako brzo proletelo.
-" U redu Elena, dobro dosla i srecno"
Pruzio sam ruku ka njoj dok ona uzvrati sa osmijehom
-" hvala Gospodine Garcia"
Nadam se da nije osjetila ovo sto ja osjecam kada se njena koza spoji sa mojom. Pravdam sve ovo kai da je ovo samo sok zbog sjajnog i pametnog djeteta mog prijatelja. Glupo ali pomaze.
-"Privatno sam samo Roman bez to gospodin osjecam se staro..."
-"Naravno Romane"
Pratim je pogledom kako u stiklama sigurno koraca ka izlaznim vratima. Na zenama pretezno gledam atribute ali ona je prva kod koje sam tijelo zanemario iako nije zanemarljivo... fokus je bio na savrsenom licu i dugoj kosi bar do ovog trena kad shvatam da njen hod u stiklama i sigurnost u meni stvaraju neku cudnu vibraciju. Da li imam fetis na zenske stikle? Da li zapravo to u opste postoji? Volim da vidim svedeno lijepu zenu u stiklama ali ona u stiklama je nesto sto te ostavlja bez teksta. Cijeli moj opis u glavi je pravdanje razumu da nijesam poludeo.
Povuci se Romane! Preterujes.