Dodir hladniji od leda

8

Sledeci dan stigao je tacno na vreme, a ja sam se spremila skoro sat vremena prije  miris stavljajuci svaki 6-ti minut da ne daj boze ne osjeti neki drugi parfem sem mog. 

-" nijesi trebao izlaziti uz auta"

Kazem cim ga ugledam na izlaznim vratim zgrade kako drzi kisobran u ruci. 

-" Morao sam, cuo sam da svako malo zavrsis u bolnicu jer se ne cuvas"

-" Pocela sam da radim na tome"

-" nisam siguran"

Otvorio mi je vrata auta te se ja opet udobno smijestim u sjediste uzivajuci uz neku laganu muziku i miris koji se siri u mojim nozdrvama.

-" Da li si se navikla kod nas?"

-"Jesam, poprilicno dobro se znalazim."

Nastala je tisina koja me je nervirala, nerviralo me i to sto gleda samo ispred sebe i po nekad retrovizore, a ja sredjena samo zbog njega nisam zauzela ni djelic paznje.

-"Da li ti stanujes blizu?"

Sada konacno dobijem djelic paznje zahvaljujuci crvenom svjetlu na semaforu. Pogledao je ka meni te opet vrati pogled na put. Hocu taj pogled, hocu  njegovu paznju... zar trazim previse?

-" zivim  preko puta trznog centra..."

Nije mi trebalo mnogo da zakljucim da je obisao pola grada da dodje po mene danas.

-"Nisam znala da zivis tako daleko, zaista te ne bih mucila da dolazim po mene da sam ranije pitala"

Kut njegove usne  se izvije ka gore dok djelic mene se raduje sto je odabrao da dodje po mene... dok drugi djeluc vjeruje u to da je on dosao samo zbog prijateljstva sa  mojim ocem.

-" Nije mi bilo mucenje Elena, cak naprotiv..."

Opet nastane kratka  tisina koju prekine moj telefon.  Tata me zvao, a tatin poziv me vrati u realnost koju ne trebam bar sad kad sam pored Romana.

-" Krenula sam na posao, da te pozovem kasnije?"

Odgovorim brzinski  ne bi li sto pre skratili poziv

-"Elena, znas li sta je sjutra?"

-"da tata znam sta je sjutra..."

Odgovorim sa smjeskom na licu. Zna da su mi datumi losija strana ali njegov rodjendan sam upamtila.

-" Hoces li doci sjuta u 19h"

-" naravno"

-"Razmisljao sam da pozovem i Romana da nam se pridruzi... Dugo se nijesmo vidjeli i..."

Ne... ne samo ne to. Kako da sjedim sa svojim ocem i Romanom za istim stolim i da sebe ne suocim sa istinom. 

Svidja mi se covek koji mi moze biti otac, srce mi lupa ubrzano kad je blizu, misli su mi uvijek  gde  je i on. Da li sam luda i nenormalna sada!?  Roman i tata su mozda isto godiste ali Roman izgleda kao  milion dolara  cak iako je tatino godiste.

-"ne znam tata..."

-" Pozvacu ga, red bi bio da  mu se zahvalim sto ti je dao tako veliku  priliku."

-"dobro... Bicu sjutra tamo, cujemo se"

Prekinem poziv  te  vidim da se i Roman parkira ispred firme...

-" zasto si me onako pogledala kad si pricala sa tatom?"

Ne znam da li trebam da se osmijehnem bas zato sto je primjetio i taj kratki pogled prema sebi.

-" Tata hoce da te pozove na veceru sjutra..."

Brzo izdrecitujem tatin plan, na sta se on osmijehne

-"Doci ces i ti?"

-"ne smijem to da propustim inace bi se naljutio na mene"

Usla sam u lift za njim, a on pritisne svoj sprat i stane tako da ne mogu kliknuti dugme za svoj... lift je krenuo ka njegovom spratu, dok se ja promeskoljim nervozno. Procitao je moje pokrete te skrati moje muke

-" hoces da radis za stolim ili na ugaonoj u kancelariji?"

-"Ugaonoj..."

Brzo odgovorim dok me on proskenira od glave do pete te izadje iz lifta

-"da djelimo ugaonu na pola?"

-"naravno"