Dodir hladniji od leda

10

Iskreno nisam ocekivala da ce me ujutru njegovo auto cekati ispred zgrade. Cim me je ugledao izasao je i otvorio vrata pozeljevsi mi  dobro jutro... i ne uspjem nista reci, kao ni on jer ga opet pozovu na telefon i ovoga puta bi trebao da ode sto prije moze na sastanak sa inzinjeringom i to uspjem da cujem.

-" Dan vec pocinje obavezama?"

Osmijehnem se sitno, dok on ljutu facu u trenu promjeni u raspolozenu.

-" Zavrsicu do rucka, doci cu po tebe"

Cinilo se kao da trazi  dozvolu, koju bar u mom slucaju ne treba. Da pomene zajednicki put u svemir spremila bih odijelo.

-"Bicu spremna u 13h"

Kazem kada se parkira malo nize od Rajana koji strpljivo ceka da se pojavim.

-"I Rajan je tu"

Hladnoca u njegovom glasu me malo pokoleba. Jer za tren je opet namrgodjeno ljut.

-"Cekamo odluke od Inzinjeringa da bi  spremili ugovore"

Rekla sam brzo... Rajan i Isabel su svima poznat par ali nelagoda  koju osjetim kada promijeni ton me definitivno natera da osjetim trnce u tijelu.  Rajan jeste lijep, jeste mladji ali ni tren ne treba da sumnja da bih ikada pogledala drugacije u njega. Kolege smo.

-"hvala"

Klimnuo je glavom i produzio ka izlazu iz garaze firme. Dok mi srce osjeti neke trnce koji ni mrvicu ne prijaju.  On ne radi ovo jer mu se dopadam vec jer sam kcerka njegovog druga iz srednje skole. Jebeneo sta umisljam.

《Romanova perspektiva》

Ne shvatam svoju ljubomoru i nadrndani stav kada sam vidjeo Rajana koji je cekao. Ubija me i savijest jer uzivam u njenom drustvu, ubija me savijet sto se ojecam zivim kada bude prvo sto ugledam ujutru kada izadje poletno iz zgrade. Samo sa njom uspjevam da radim produktivno i da uzivam u njenom mirisu. Covece svi moji napori da se drzim dalje od nje su uzaludni.

Da li jednoj konjini srce zaista treba ovako ludacki da kuca kada je jedno mlado zensko stvorenje blizu njega
Javim de na telefon misleci da su  opet iz firme ali prepoznam glas isti tren.

-"Je li Roman?"

-"Simone druze stari"

Ne osjetim radost u svom glasu.... Simon mi je oduvijek bio najvazniji prijatelj kog sam ikada imao, ali sada balavim za njegovom kcerkom.

-"srecan rodjendan"

Dodam pre nego sto bilo sta kaze.

-" Ma od kad ti pamtis datume?"

Poceli smo se smijati obojica na umu imajuci anegdote iz srednje gde ja godine i datume nikada nisam znao i pamtio.

-" Hteo sam te pozvati veceras u 19h kod nas na vecerum zelim da se posle duzeg vremena ispricamo i da ti se zahvalim na svemu"

Hvala tebi sto si probudio u meni emocije time sto si poslao malog andjela u moje narucje...

-"Naravno da cu doci. Elena mi je ispricala sve za Zaklin"

-" Ona o tome prica zrelo, a ja jos zapinjem"

-"Znam, trebao si me pozvati tada"

-" Znam druze, ali valjda je bilo sudjeno...  Ali kuvam kao ona, odusevices se"

-" Vjerujem u to... Veceras se gledamo, nadam se da jos pijes onaj nas stari viski, donosim nam ga"

-"I ja i Elena ga volimo"

Jos par trenutaka i nas razgovor se zavrsio  i sve sto mogu reci je da mi je nelagodno. Trebam da je gledam kao kcerku. Kao dijete  ali ona zrela i tako savrsena je sve osim djeteta.

Sastanak kao sastanak prosao mi je po prvi put u gledanju video nadzora. Ne gledam to, nisam takav sizofreni vlasnik ali ovoga puta gedao sam ne bih li sebe ubijedio da ona ne smije biti predmet moje maste.

Pila je kafu za pultom, Rajan i Isabel su razgovarali pored nje dok je ona minimalno pricala djelujuci zamisljeno.
Kako cu veceras da prezivim suocavanje sa Simonom dok mi je u glavi njegova kcerka koju zelim imati samo za sebe!?